Lastavica

Kališta i Biser

Putopisi — Autor lastavica @ 06:06



Nastavljamo u Kališta - Kališki manastir, letnju rezidenciju poglavara 
Makedonske pravoslavne crkve. 




Kompleks od četiri crkve, od kojih su dve posvećene Presvetoj 
Bogorodici. Starija iz 14.veka je pećinska crkva sa bogatim freskopisom
i sa sačuvanim monaškim kelijama.

Novija je na temeljima crkve iz 18.veka, obnovljena 1977 godine, 
i u njoj se čuva čudotvorna ikona „Crna Bogorodica“. 







Sv. Ana i Ana

Na ovim stepenicama u jezeru krštene su neke drage osobe... 

Volim hotel "Biser" na samoj obali, mesto za savršen mirni odmor, 
sa jednim zidom koji je prirodna stena.

Ovde talasi maltene zapljuskuju hotel. Plaža je lepa i ko želi
mir i lepotu, dolazi ovde.



A ko želi gastronomiju, produži malo ka albanskoj granici, u
ribarsko selo Radožda, na pravu ohridsku pastrmsku (ona ima
roze meso,a ne belo, kao obična). Slika je drhtava od uzbuđenja
što vidimo takav gastronomski specijalitet.


(Nastaviće se)

Tamo gde Drim pozdravlja jezero

Putopisi — Autor lastavica @ 05:16



Samo 14 km od Ohrida smestila se Struga. 
U njoj reka Crni Drim 

pozdravlja Ohridsko jezero, ističe iz njega i hita u Albaniju prema sastanku

s Belim Drimom.




Struga je gradić mostova. Na jednom do njih održavaju se
Struške večeri poezije.

Novi most je Naser Hant


Pijem kafu s Ljiljom na obali u kafiću „Galeb“. Bistrina vode je neopisiva.



Ima zanimljivih restorana u Strugi.


Emotivno sam vezana za hotel „Drim“, pa se tu uslikavam.

Ceo hotel je velika bašta.



(Nastaviće se)

 

 


Plavi se ohridsko jutro

Putopisi — Autor lastavica @ 04:42



Ako u rano jutro prošetamo pored Ohridskog jezera do Kanea,
uživaćemo u bistrini vidika.




Smokva raste iz kamena...

Plaža Kaneo je bila odvojena od Ohrida i do nje se dolazilo samo 
čamcima. Sada se može došetati pasarelom. Označeno je skretanje 
do nje.

Da li se neka upecala?



Ima i crkvica uz samo jezero...


I već se vidi crkva Sv.Jovan Kaneo.


Do nje vode strme stepenice.

A vidik vredi za sve pare...



Pa ćemo polako nazad...

U stari grad Ohrid...

...vreme je za dobru makedonsku kafu....

(nastaviće se)

Naum Sv. Nauma

Putopisi — Autor lastavica @ 04:31



Uplovljavamo u lučicu Sv. Naum na Ohridskom jezeru.





Odmah ćemo posetiti manastir Svetog Nauma, jedan od 
najznačajnijih manastira u Makedoniji.



"Nalazi se u najjužnijem delu makedonskog dela ohridskog jezera, 
na granici sa Albanijom. U manastirskoj crkvi Svetog Nauma nalaze
se mošti Svetog Nauma, učenika solunske braće svetih Ćirila i 
Metodija. Sveti Naum Ohridski je zajedno sa Svetim Klimentom 
Ohridskim širio hrišćanstvo na prostorima južnog Balkana, ponajviše 
oko Ohridskog jezera."




Manastir je sagradio sam Sveti Naum 905.godine, a oko 910. godine 
u njemu je i sahranjen. Grob - mermerni sarkofag svetog Nauma se 
nalaze u desnom krilu crkve, u posebnom manjem prostoru. Prema 
legendi ako se nasloni glava na grob, čuje se srce svetog Nauma. 



Priđimo ogradi manastirskog kompleksa. Samo malo levo, iza plaže
je albanska granica. Ovde bukvalno možete plivati jednom nogom u 
Makedoniji, a drugom u Albaniji.



Primećujete li paunove na ogradi? Slobodno se kreću i navikli 
su na ljude.

Doviđenja, Sv. Naume! Oluja se sprema, moramo 
da idemo.


(Nastaviće se
)

Bistrije od bistrog, zelenije od zelenog

Putopisi — Autor lastavica @ 07:19



Ako zamišljate raj na Zemlji, dođite na izvore Crnog Drima,
ispod manastira Sv. Naum na Ohridu.






Ukrcavamo se u čamce na vesla. Ovo je nacionalni park i 
motori su zabranjeni, i buka i zagađenje.




Ovaj čamac vas ne bi daleko odvezao...

Bistrina vode (temperature 10 stepeni) već je legendarna.

Cvetaju zelene alge, a nije još došlo vreme ljubičastih, koje
oboje dno neverovatnom bojom.


Pesak vri, stotine malih peskovitih "vulkana" stvaraju moćnu reku.


Kad se sastave svi izvori, nastaje bistro jezero, naizgled mirno.




Onda se ispod mosta svom silinom Crni Drim obruši u 
Ohridsko jezero.



Proći će kroz jezero, hladeći ga, i isteći u Strugi, da nastavi svoj put.

U etno restoranu na ostrvu usred jezera prave se najlepše
svadbe. I moj sin se tu oženio Makedonkom, pa je svaka 
poseta ovom mestu posebno emotivna.

Na ostrvu usred izvora imaćemo ručak u makedonskom stilu 





Naravno, uz dobro vino... Živeli!


(Nastaviće se)

Kad zablistaju poete...

Književnost — Autor lastavica @ 06:00

 U Društvo književnika Beograda primljeni su novi članovi, koji su već neko vreme aktivni.




Anka Stanojčić je pročitala besedu Stanka 
Janjuševića pred njegovo proglašenje za 
počasnog člana Društva književnika
Beograda.


Stanko Janjušević 

 


Njegovu knjigu "Dodir neba" je pokazala Slađana Belko

Zoran Ilić je najavio sledeću kandidatkinju.

Vjera Raičević je temperamentno recitovala.

Kad bih bila pjesnik

Rasula bih bila
Da osunčam vrijeme
Zaljubljene strepnje
Drhtave od čežnje
Zagrlim u skute
Kad bih bila pjesnik
Dala bih vam sjeme
Da oplode u nesrećne kute
Suze za sve mrtve
Tamo gdje je studen zamrzla živote
Vatru
Pjesnikove krvi
Zaljubljena u te
Pjesniče od moći
Dala bih ti oko
Da ga ne pomute

Saša Kuzmanović je pokazao da iza njega stoji 
mnogo lepih rezultata, a tek će biti onih za koje će 
se čuti.

Vjera Garović je pokazala svoje knjige
i raskošan pesnički dar



Voljela bih

Voljela bih da sam ptica
Da slijećem na prozore
Na toplini oka tvoga
Da ugrijem moje zore.

Ljubav bih ti ogrnula
Prizivala morske vale
Da ti šume srećnu pjesmu
i da plešu puni hvale.

Voljela bih da sam zvijezda
Sa mjesecom drugarica
Da svijetlim sa jastuka
Skidam umor sa tvog lica.

Voljela bih da sam pjesma
Što ti nasred srca stane
Pa da s' tobom do vijeka
Stihovima brojim dane.

Srećko Aleksić nam je toplinom 
svojih stihova prostr'o sunce...


Sunce... u rukama...

kao zrak u tmini
noćnoj postojbini
pokisle trave i drveća
hladno je povečerje
još iskrena sreća tinja
vrh latica božura inje
to Božija ruka nevinog blagosilja.

Prošla si pored mene
onako kako Sunce ište
reči umrlih pesnika
na balkonu zarudele zore

izgubljenih putnika i vozova
peron je prazna stanica
u kome ptice kriju reči
i nemo posmatraju nebo
onako kako Sunce ište
gole grudi u muškim rukama

Anka Dinić iza sebe ima bogat književni opus.


Pogled

Sve je u tvom pogledu
užareno telo
čvrsto hrastovo stablo
grane
zagrljaj
stisak ruke.
Zamirisali prsti
na buket poljskog cveća.
Na tvojim usnama 
moje ime.

Marina Stanišićje počela stidljivo, a zatim 
pokazala da ćemo za nju tek čuti!

LJUBAV SNA

U mome oku suza je jedna
toliko tužna, toliko setna,
i moja duša plačnog je sna
jer stvarnosti nema da bude srećna. 

Toliko sjaja ni more sunca nema
toliko zvezda iz očiju što sja,
ljubavi moja tako si snena
al si nestvarna jer si od sna.

Zatvorih oči da ljubim tvoj zrak
i nežno mazim tople ti ruke, 
al kad se probudih nestade mrak
nestade života iz naše luke.

Volela bih da te imam
da ti pričam, da te znam,
al šta vredi kad snovi nose plam
a ja bih htela život da ti dam.

A sva naša druženja se ovako proslave...



Dodir neba

Književnost — Autor lastavica @ 05:19



Celog veka posmatramo i nastojimo da dodirnemo nebo.
Posvećujemo mu naša maštanja, snivanja, pitanja.
Poznati slikar Stanko Janjušević svoj veliki ciklus slika nazvao je
"Dodir neba" i o tome smo već pričali u aprilu, kada je u hramu
umetnosti, u Kući Đure Jakšića u Skadarliji održana njegova 
velika i veoma posećena izložba slika.

Slikar je kompletni umetnik pa svoju zapitanost nastavlja i rečima.
Poslednjih dana septembra u istom hramu umetnosti promovisana je 
njegova prva knjiga "Dodir neba". 

Zašto je napisao ovu knjigu, sam je Stanko objasnio:

"Moja zapitanost o događajima jeste potraga za skrivenom istinom
i priznajem da je to i donkihotovski posao. Tragam za čudima još 
od mojih prvih predstava od slike života i okruženja, do slike oblika 
i tonova. Naravno, okvir mojih prvih predstava znanja i neznanja 
bio je ograničen vidikovom linijom. I možete zamisliti koliko sam 
moćnog i bogatog zamišljao tog vlasnika linije što se zove „Vidik“. 

Jednostavno, to beše sasvim drugačije okruženje nego današnje, 
prepuno podataka i slika koje nosimo čak i u džepu, ali opet 
računam da je ta šturost davala mašti krila.
Samo enigma ipak ostaje i dalje utkana u mojem ličnom iskustvu
i doživljajima drugih kojima verujem, a to su ljudi uglavnom sa 
margine uticaja na ljudske živote koji nemaju interesa da vide 
događaje drugačije. 

Naravno, stručnjacima, psiholozima, psihijatrima i ostalima koji 
se bave anatomijom ljudske duše ovo je objašnjivo: sve potiče iz 
projekcije ljudskih želja, snova, frustracija u trenutku ličnih kriza.
„Kvrcnulo mu nešto u mozgu u nekoj fisuri, girusu ili sulkusu usled 
recimo nedostatka kiseonika...“ Kakva svetlost i kakav bljesak 
u trenutku na granici života!

Za one prirodne ateiste koji su svoju veru stekli na osnovu teorije 
o „kosmičkoj supi“ nastanka života sve je jasno: ili sam glup ili
jednostavno lažem. 

Cela ova knjiga priča jeste i traganje za odgovorima koji 
neće nikad stići!"

A koji je pravi dekor za ovakvu promociju? Slikareva slika 
"Terra incognita", koja se nalazi i na koricama knjige, i 
umetnik Đura Jakšić.


Jezerska rapsodija

Putopisi — Autor lastavica @ 04:57



„Ohridsko jezero (mkd. Ohridsko Ezero) je jezero u jugozapadnom 
delu Republike Makedonije i istočnom delu Albanije. Ono pokriva 
površinu od 358,2 km2. Najveća širina iznosi 14,8 km, a dužina jezera
je 30,8 km, dubina dostiže do 289 m.


Jezero je smešteno u dubokoj i zatvorenoj kotlini. Sa svih strana, a 
posebno sa zapadne i istočne okružuju ga visoke planine. Na istoku
je planina Galičica (2255 m), a na zapadu Mokra Planina i Jablanica 
(1945 m). Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 695 metara. Slivu 
Ohridskog jezera pripada 40 reka, od kojih 23 na albanskoj i 17 na 
makedonskoj teritoriji.

Ohridsko jezero je najstarije tektonsko jezero u svetu. Odlikuje se 
jedinstvenim ekosistemom, bogatim endemskim i retkim biljnim i 
životinjskim vrstama. Posebnost jezera nastala je usled geografske
izolacije i velike geološke starosti. 

Obale Ohridskog jezera su bile naseljene od praistorijskog vremena. 
Najstarije arheološke naseobine datiraju iz neolitskog perioda, oko 6000 
godina p. n. e. Samo na makedonskom delu sliva je otkriveno više od 
170 arheoloških mesta. Svi vole videti Zaliv kostiju sa muzejom vode 
i naseljem sojenica.

Zahvaljujući ovakvim osobenostima 1980. godine Ohridsko jezero i 
grad Ohrid su proglašeni za Svetsku baštinu, pod zaštitom UNESCO.

Preko Ohridskog jezera plove bezbrojni brodovi. Jedan od većih,
"Aleksandrija" poneće izletnike na krstarenje jezerom.


Oni koji ovde nisu bili, okupili su se oko mene da im 
objašnjavam šta vide na obali.

Nekadašnja Titova vila "Biljana" sa lepom plažom.

Kamene plaže, peščane plaže, birajte... svega na Ohridu ima.

Hoteli "Metropol " i "Belvi" u kojima sam imala nekoliko
balkanskih kongresa.

Ribarsko selo Peštani

Hotel "Desaret" iz kojeg se gledaju najlepši zalasci sunca ikada...


Ribarsko selo Trpejca, gde možete dobiti odličnu ribu.

Bližimo se Sv. Naumu i izvorima Crnog Drima, o kojima ćemo 
posebno pričati.. 

(Nastaviće se)


 


Edna prošetka ili šetnja

Putopisi — Autor lastavica @ 05:14



Riva grada Ohrida je jedno od najlepših šetališta koje znam.










U senci starog grada...



Reći ćemo dobro jutro Ćirilu i Metodiju.

Prolazite i kroz cvetni špalir.

Celo vreme imate utisak da ste na moru. Sve je isto, samo nije slano.

Na pola rive je mol koji je i plaža i mesto za dobar pogled


Labudovi prave predstave samo za vas.



Zar nisam lepotan?

A mi, ami?

Idemo prema Cuba Libre. Galebovi su ogladnili.


I labudovi bi rado na ručak


U pauzi ćemo sesti i napisati razglednice, uz sladoled.

Sunce će na spavanje...hoćemo li i mi?


Zaspalo je...

(nastaviće se)

Do Cuba libre

Putopisi — Autor lastavica @ 05:20



Ljilja i ja idemo u dugu šetnju do Cuba libre uz obalu. 



Ljilja se zabavlja slikanjem iz pravog ugla.

Igra talasa nas očarava.


Porodica labudova pripremila je poseban program za nas. Neki su još 
smeđi, a jednome je perje skoro belo i kljun polako postaje narandžast.
Ružno pače postaje najlepši labud...

Evo i Biljaninih izvora i reke koja je odmorište brodovima.

Lep pogled prema gradu

Jedna stara barka odmara na suvom.

I knjige se prodaju na šetalištu...


Od izvora je produženo šetalište i biciklistička staza do nekoliko 
restorana nad jezerom, od kojih dominira Cuba Libre s dobrom 
plažom i odmorištima za kupače. Uveče se tu odigrava dobar 
zabavni program. 



Izletnice, dobre drugarice, upriličile su sladoledni susret.




Zalazak sunca kupa Ohrid najlepšim bojama.



...dok sunce ne krene na spavanje iza starog grada...

(Nastaviće se)

 



Ohridska šetnja

Putopisi — Autor lastavica @ 04:01



Dan je počeo kišno. Dok se ne razvedri, prošetajmo glavnom
ulicom starog Ohrida.


Zanimljive su bočne strme ulice.


Izlozi zaustavljaju poglede.


Stižemo do prastarog činara, jednog od simbola Ohrida.


Okovan je da bi se zaštitio.

Razvedrilo se. Nastavljamo do trga.

Vreme je za kafu na trgu.

...pa natrag.

Srela sam Makedonku.

I čim se razvedrilo, evo nas na obali.



Šetnja se nastavlja...

 


Ohrid fest

Putopisi — Autor lastavica @ 05:36



Baš ispred hotela u Ohridu u kojem smo bile smeštene održavao 
se tri dana Ohrid fest, pa smo mogle da posmatramo podizanje
tribina, muzičke probe, da "ogovaramo" zvezde koje su bile 
smeštene u našem hotelu i sedele za susednim stolovima...
Merima Njegomir, naprimer, sjajno izgleda, bolje nego na sceni.




Ohrid fest, "Ohridski trubaduri" sastojao se iz tri večeri
prvo je bilo folk veče + šou Nade Obrić
drugo pop veče + šou Trifuna Kostovskog
a treće internacionalno veče, šou Alena Islamovića,
"Balkanika", "Kolonija itd. Malo smo gledale jer je 
ozvučenje bilo preglasno i nismo dugo izdržavale.


Na Dan republike, 8.septembra, na tri bine se održavao program,
folklorne grupe iz Rumunije, Slovačke i Hrvatske nastupile su na 
bini kod Letnice. Ohrid fest se održavao ispred našeg hotela, a još
jedno pop veče se održavalo na keju.


Posle smo gledale kako se tribine rasklapaju i zvezde vraćaju kućama...

Još su nam bajkeri pravili društvo uz našu redovnu jutarnju kafu...


A i uz ručak, u kom smo najradije uživale baš u ovom hotelu.
Obavezno makalo, mmm

Pa čorbica

I šampinjoni s posebnim prelivom i makedonskom salatom.

Ili pohovani izbor... divno.

A može i kolač, zar ne? Trileće, sličan kohu.

 


Biseri i Antiko

Putopisi — Autor lastavica @ 05:55



Stari deo Ohrida je očuvana gradska celina sa tipičnom arhitekturom, 
starim zanatima, radionicama i prodavnicama originalnog ohridskog 
bisera i srme.






Ulazimo kod Fileva koji nam objašnjava izradu originalnog ohridskog 
bisera i pokazuje nam emulziju od krljušti ribe plašice, kojom se ručno
premazuje svaka sedefna kuglica u nekoliko slojeva. Smatra se da 
samo dve porodice, Filev i Talev, znaju tajnu originalnog ohridskog bisera.



Važno je znati da uz ohridski biser ne treba stavljati parfem, jer oštećuje 
sjajni sloj.


Ako želite autentičan restoran u Ohridu, koji pamtim od pre 40 
godina, svratite u "Antiko" u starom gradu (ulica prema Sv.Sofiji,
druga levo od jezera).

Smešten je u starom gradu, ušuškan u starine oko sebe.

Uređenje je autentično. Otkad pamtim, akvarij s ribicama čini 
ambijent toplijim.


Jeli smo odlične belvice, gustiozno makalo i žerbo tortu za rođendan.


A može i trileće i ohridska torta

Ovde je uvek prijatno...

(Nastaviće se)

 



Kroz stari Ohrid

Putopisi — Autor lastavica @ 04:48



Nastavljamo istraživanje starog grada Ohrida. Silazimo kroz šumu.




Dolazimo na Plaošnik, "na južnoj strani brda u starom gradu Ohridu, 
na oko 250 m južno od centralnog dela Samuilove tvrđave.
Plaošnik je poznat kao religiozni lokalitet još od početka hrišćanstva, 
a verovatno i pre toga. Pronađeno je nekoliko velikih ranohrišćanskih 
bazilika, kao i ostaci crkve Sveti Pantelejmon u kojoj je radio Sveti 
Kliment Ohridski." 


"Novoizgrađeni hram Sveti Kliment i Pantelejmon ustvari predstavlja 
repliku crkve Svetog Klimenta i izgrađen je na postojećim temeljima. 
Crkva je bila srušena u periodu Otomanskog carstva i na istoj osnovi 
bila je izgrađena džamija. Po restauraciji, 2002. godine, nakon 530. 
godina, ponovo su premeštene mošti Sv. Klimenta Ohridskog koje su 
u međuvremenu bile smeštene u crkvi Svete Bogorodice Perivlepte."


Crkva Sv. Jovan Kaneo (iz 13.veka), nad ribarskim selom Kaneo 
izgrađena je 1290.godine u vizantijskom stilu, dok je kupola u 
jermenskom stilu. Ona dominira vizurom starog grada. Obratite 
pažnju na sasvim levi kraj slike...



Ah, kakav pogled na pučinu...

Silazimo na plažu Kaneo


Prelazimo preko pasarele od dasaka kojom sada je plaža ispod 
Kanea povezana s gradom

Stižemo do crkve Sv. Sofije (iz 11.veka). 



Njena maketa

Sad ćemo se starim ulicama spustiti do centra, pored još poneke 
crkve, kojih zaista ima nebrojeno u ovom drevnom gradu.



Uđimo u dvorište da se rashladimo, pa ćemo šetnju nastaviti
kad se odmorimo.

(Nastaviće se)

Ohrid na hridi

Putopisi — Autor lastavica @ 06:13



U razgledanje Ohrida vodi Snežana, lokalni vodič. Vlada nas vozi 
busom do gornje porte. 



Staro ime Lihnidos= grad svetlosti. Novo ime Ohrid= o hrid, na hridi.
Ima oko 35000 stanovnika. 

Sledi obilazak grada sa 365 crkava, koji se nalazi na listi svetske baštine 
UNESCO. Od znamenitosti grada prvo razgledamo crkvu Sv. Bogorodice 
Perivlepta (13.vek), prelepo freskopisanu.




Odmah ispod je crkvica Sv.Dimitrija

Antički amfiteatar (potiče iz 4-3.veka p.n.e.), otkriven pre
desetak godina.


Penjemo se do rekonstruisane antičke i srednjovekovne (Samuilove) 
tvrđave iz 3.veka p.n.e. do 18. veka. 




Unutrašnjost tvrđave nažalost nema neke sadržaje


Sa ovog mesta se pruža prelep pogled na Ohridsko jezero i 
grad Ohrid. 



Vreme je za sladoled i pravu kafu u Fort cafe, pa silazimo
da istražimo stari grad.


(Nastaviće se)

Powered by blog.rs