Lastavica

Malča, carstvo vina

Putopisi — Autor lastavica @ 05:35



U završnici našeg zanimljivog putovanja obilazimo jako lepu 
vinariju Malča kod Niša.




Manastir Bukovo kod Negotina pomogao je podizanje 
vinograda autohtone sorte crne tamjanike, pa je dobio
kamen zahvalnosti.


Od naše prošle posete baš su lepo sredili okolinu.




Pratite putokaze!


Kakvih tu sve vina nema... Dobra vina u lepom pakovanju.



Ko se to krije u hladu loze kod bunara?


Osvežićemo se u velikoj sali


Tufahije, čizkejk, baklava... 


Obilazimo vinariju, meni je najzanimljivija rimska sala sa 
ukopanim ogromnim amforama (koje se prave u Gruziji).


Vreme je za povratak kućama, a svi nose poneko vino. 
Senka paparaca svuda ih prati...


Sunce zalazi, naš izlet završava.


Vrelo, zelena oaza

Putopisi — Autor lastavica @ 06:21



Bela Palanka ima zelenu oazu i srce, Vrelo. 



Idemo prvo u Park heroja „Vrelo” 




Iz parka se silazi na izvor i slap Mokranske reke. 




Na jezeru na steni je spomenik koji nije zadovoljio naše 
estetske kriterijume. Predstavlja devojku Belu po kojoj se 
Bela Palanka danas zove, a koja se nije htela udati za
turskog agu pa se utopila na svadbi na ovom mestu.


Naše domaćice iz turističke organizacije testiraju naša 
stečena znanja i za tačan odgovor dobijamo poklone. 
Dobila sam lepu majicu za tačan odgovor o rimskoj
dinastiji Sever. Taman za moju novu snajku :)


Nastavljamo u restoran "Vožd M". Jelovnik: sir u paprici, 

čorba od koprive

sarmica od vinovog lista 
(bila bi savršena da je nisu tri kuvara solila!)

seoska vešalica

goveđi repovi
(specijalitet, nisam baš shvatila zašto). 


Dabogda nam uvek bilo ovako lepo u ovom dobrom društvu! 
Nazdravimo!

(Nastaviće se)

Zvala se Remesiana

Putopisi — Autor lastavica @ 06:15



Drugog dana smo krenuli u obilazak Bele Palanke. 




Bela Palanka u kontinuitetu postoji 2300 godina. 


U rimsko vreme se zvala Remesiana i bila je jedan od 
najznačajnijih gradova rimske imperije na putu Via Militaris. 
Tu je živela i vladala dinastija Sever. 



U centru Bele Palanke je i dobro očuvan miljokaz, čitač kilometara
koji datira sa početka trećeg veka nove ere. Kameni stub je visok 
2,4 m i dobro je očuvan. Miljokaz je inače najređe arheološko otkriće, 
jer ih je bilo relativno malo i postavljani su obično na raskrsnicama
ili na mestima gde su putnici zamenjivali umorne konje. Postavljen 
je 230. godine na glavnom vojnom rimskom putu Via Militaris u 
vreme cara Aleksandra Severa, poslednjeg cara iz dinastije Sever 
koja je 42 godine vladala Rimom. Miljokaz pokazuje udaljenost 
od Niša 22 milje, odnosno 35 km, što se poklapa sa sadašnjom 
udaljenošću tog mesta od Niša.


Spomenik Septimiju Severu u obliku tvrđave od belog mermera (okolina se uređuje)


Obilazimo ostatke rimske bazilike.



Šetamo kroz ekološki rekreativni centar Banjica na ulasku u grad.




Obilazimo spomenik fudbaleru Crvene zvezde Rajku Mitiću


Spomenik: Belopalančanka s banicom. Dani banice održaće se 
10-12.8.2018.


Ovo je testija, posuda za vodu. I ona zaslužuje spomenik.


Obilazimo crkvu Vaznesenja Gospodnjeg




Bela Palanka se uređuje u saradnji s Bugarskom, u regionalnim
projektima, pa je bugarski turisti često posećuju. 

(Nastaviće se)

Momčilov grad

Putopisi — Autor lastavica @ 05:50



"Pirotski ili Momčilov Grad je gradsko utvrđenje pored Nišave i 
nalazi se u samom gradu, odnosno na ulazu u Pirot iz pravca Niša.



Grad je podigao Vojvoda Momčilo za vreme vladavine kneza Lazara 
ovim prostorima. Osmanlije su uspele da ga zauzmu, ali ga je 1386. 
godine povratio vojvoda Dimitrije, što je bio jedan od povoda za 
Kosovsku bitku 1389. godine.



Tokom prve polovine XV veka nalazio se na prostoru srpsko-osmanlijskih
sukoba, tako da se povremeno nalazio u posedu srpskih despota Stefana
i Đurđa, nakon čega je trajno priključen Otomanskoj imperiji. Utvrđenje je
bilo u vojnoj upotrebi sve do prve polovine XX veka.



Obzirom na starost tvrđave i izuzetno veliki broj nemirnih događaja može
se reći da su zidine grada prilično dobro očuvane.


Trenutno se radi na uređenju Momčilovog grada i vidljivi su jasni pomaci 
na platou ispred tvrđave, uređene staze, posađena trava i uređeni parkovi."






Pirotsko jutro

Putopisi — Autor lastavica @ 07:24



Jutro je lepo i najbolje je prošetati preko Nišave
pa obići tvrđavu. Posvećen joj je poseban post.





Vreme je za doručak i onda sjajnu kafu.


Imamo dovoljno vremena, pa ćemo u jednosatno panoramsko 
razgledanje Pirota taksijem. Za nas je jeftin, a taksista je 
inspirisan da nam dostojno prezentuje svoj lepi grad.


Muzej Ponišavlja s krčmom „Ladna voda”.






Tijabarska crkva, velika i lepa Saborna crkva



Spomenik oslobodiocima "Kod Orla".


Železnički most s aktivnom prugom prema Sofiji. 


Pa prelep etno kompleks „Nišavska dolina”.


O sebi oni kažu:
"Taman kada je Pirot postao Grad, kada je dobio počasnu 
nagradu Evropa Nostra za projekat zaštite kulturne baštine
i postao član ove organizacije; kada je sve više turista u 
Pirotu u potrazi za autentičnim doživljajem tradicije, hranom 
i tradicionalnim zanatima; baš kada smo odlučili da ponudimo
našim putnicima autentičan program koji spaja sve ove 
elemente; 



...onda kada je Pirotu zaista bio potreban pristojan, elegantan, 
ali tradicionalan, prostor sa duhom „starog Pirota“, mesto sa 
dobrom hranom i uslugom, mesto sa kojim će se ponositi i tamo
rado dovoditi svoje porodice, prijatelje i goste našeg grada - 
otvorio se Etno kompleks „Nišavska dolina“.




U povratku lepa crkva Roždenja Hristovog, Pazarska, u delu
Pirota koji se zove Pazar.


Slikamo česmu i kafanu „Golemi most”.




Pirot je lep grad!

(Nastaviće se)

Od jezera do boze

Putopisi — Autor lastavica @ 07:18



Nastavljamo na Divljansko jezero, na 5 km od Bele Palanke,
pogodno za kupanje.




Pazi, snima se!


Pošto Bela Palanka nema dovoljno veliki hotelski kapacitet,
na noćenje ćemo u Pirot, garni hotel “Alma".



Taksi je jeftin pa ćemo napraviti panoramsko razgledanje grada.



Tvrđava se restaurira.

Most ljubavi, preko brze Nišave



Obilazimo lepi centar grada i skulpturu rimskog imperatora 
Septimija Severa.



Skulptura "Žena i muzika"


Po ovoj šari sa nadaleko čuvenog pirotskog ćilima
znate da ste u Pirotu.


Veče završavamo u preporučenoj poslastičarnici "Rekord". Da 
li se baš ovde zaljubila moja prabaka (po kojoj sam u rodu s 
Petrom Preradovićem), stvarno nisam sigurna.


Ali sam sigurna da su odlični bili: boza, sladoled i "kačamak"
(šampita sa sladoledom). 

(Nastaviće se)

Hrast star 1030 godina

Putopisi — Autor lastavica @ 13:15


U selu Divljana nastavljamo do najstarijeg hrasta na Balkanu, 
starog 1030 godina, s centralnom šupljinom u koju može stati 
15 ljudi i otvorom ka nebu, a koji je živ i zelen. 






Blizu njega je drugi hrast star 600 godina.



„Divljanski manastir, Manastir Divljane, a neki ga zovu Manastir 
Svetog velikomučenika Dimitrija je manastir Srpske pravoslavne 
crkve u Eparhiji niškoj, u selu Divljane, blizu Divljanskog jezera, 
na 5 kilometara južno od Bele Palanke u podnožju jugoistočnog
dela Suve planine, na 450 mnv. Posvećen je Svetom velikomučeniku 
Dimitriju mirotočivom koji se slavi 8. novembra. 


Prvi put je 1394. godine izgrađen pravoslavni manastir na ovom 
mestu koji postaje zadužbina braće Mrnjavčevića krajem 14. veka, 
nakon njegovog prethodnog rušenja.”




(Nastaviće se)

S mirisom lavande i smilja

Putopisi — Autor lastavica @ 07:08



Nastavljamo na najveću plantažu lavande u Srbiji, koju je 
u selu Tamnjanici 2010. godine osnovala Ljiljana Petrović, 
bivša estradna menadžerka.



"Za odlazak sa estrade odlučila se posle pogibije popularnog pevača 
Tošeta Proeskog. Posle toga nudili su joj da bude menadžerka 
pevačima sa Balkana i iz evropskih zemalja, ali je odbila."



"Plantaža se nalazi u ataru sela Crvena Reka, nedaleko od Bele 
Palanke u podnožju Suve planine na levoj obali Nišave. 


Na preko trideset hektara zasadila je 600.000 biljaka originalne 
francuske lavande "vera" koja se koristi kao podloga svih parfema
i u medicini. 



Plantažu je proširila smiljem i melisom na po pet hektara, pa tako
sada pod lekovitim biljem ima preko četrdeset hektara. Poznavaoci
kažu da je to najveća plantaža u Srbiji, jedna od tri najveće u Evropi
i da tako velikih zasada nema mnogo u svetu.“


"Plantaža se nalazi na području koje zbog specifične ruže vetrova
ima mediteransku klimu, a tu je i inače prirodno stanište žalfije, 
takođe mediteranske biljke."


Prošetajmo!


Evo i zasada borovnice.


Dole se vidi selo Crvena reka. Ovo su predeli fascinantne lepote.



Ljiljana je zasadila i plantažu ruža. Odatle se beru latice i 
pravi sok i džem od ruže te ružina vodica.



(Nastaviće se)

Priče Crvene reke

Putopisi — Autor lastavica @ 08:28



Mesto Crvena reka se logično zove, po reci crvenkastih obala.



U Crvenoj reci dalje idemo do lepe crkve posvećene Sv. Kirilu 
i Metodiju, sagrađene 1933. godine.



Građena je kao crkva-kosturnica jer se u oltaru crkve nalaze 52 skeleta 
srpskih vojnika koji su život izgubili u ratu 1915. godine. 






Pored crkve je parohijski dom-etno-muzej gde se mogu videti stari 
predmeti vezani za crkvenu delatnost. 




Konačno idemo na ručak u Crvenu reku, restoran „Špaj”. 
Ambijent jako lep, u bašti.



Tu je pozitivno jezgro Izletnika, zaduženo za dobru atmosferu


Belopalanački brendovi su belopalanačka banica i paprika vrtka.
Predjelo su nam: punjene vrtke, banica, srpska salata, hleb iz vurune,
prevrelo mleko... kakav raj za oči! 


Glavno jelo: kobasica i pljeskavica, za desert vanilice.
Trebam li naglasiti da je sve bilo savršeno?


(Nastaviće se)

Izletnikova slava

Slavlja — Autor lastavica @ 21:15



Svake godine izletnici valjano obeleže krsnu slavu "Izletnika" Sv. Nikola letnji, u 
Vaznesenjskoj crkvi, sečenjem slavskog kolača. 



Ove godine domaćica slave bila je lepa Zorica, a slavu predaje
Slađani za sledeću godinu.



Nakon obreda u crkvi, deo izletnika je nastavio na slavlje u 
restoran "Savski venac", gde smo uz svečani ručak i dobru 
muziku proslavili ovaj poseban dan.




Jelovnik je bio dobar, kao uvek






Igre uvek ima dosta







Izletnik Predrag je i zapevao uz tamburaše...


 

 


Dan proje

Putopisi — Autor lastavica @ 06:27




Putujemo u nepoznato. Vodi Keti, vozi Vlada. 


Dobili smo bogate male sendviče i kafu.


Za dva dana mnogo toga ćemo videti, pa ću vam pričati u nastavcima. 


Kod Niša skrećemo u Sićevaćku klisuru.


Stižemo u mesto Crvena reka, koje preseca reka crvenkastih obala.


Tu se održava turistička manifestacija Dan proje 2018. 



Napravili su čak i male magnet suvenire.


"Manifestacija „Dan proje“ čuva od zaborava stare kulinarske recepte
i prenosi ih dalje kako su se oni od davnina i prenosili – s kolena na
koleno. Ove godine učestvovalo je dvadesetak takmičara koji su se 
nadmetali za najbolju proju, a održan je i revijalni deo gde su svoje 
proizvode izložili članovi udruženja „Miris zavičaja“ iz Bele Palanke"







Njihove mame su ovo mesile, a deca prodaju. Ko ne bi kupio?


Probamo ih nakon prolaska komisije koja ocenjuje. Tu je i TV.


Obratite pažnju na tipični suvenir ovog kraja, pirotski ćilim.


(Nastaviće se)

Najšašaviji restoran

Gastronomija — Autor lastavica @ 06:36



Brat je rekao sestri, isto si videla u Beogradu kao i ja, samo ti 
još nedostaje "Lorenzo i Kakalamba". Pa, da to ispravimo!





To je restoran koji ne liči ni na jedan drugi. Toliko šašavog kiča 
nigde se ne može videti. Svakako, prepoznatljivi su po 
namernom i tendencioznom kiču, perfektnoj usluzi i klopi.






Volim sto sa jabukama i violinom. A svaki se razlikuje.



Stolice su najblesavije. 

Šekspir na sve budno motri.


Sprat niže je kuhinja, možete zaviriti kroz staklo na podu.


Da izaberemo šta ćemo danas jesti!


Kao malo predjelo ide krem sir sa vrućom lepinjom


Za glavno jelo preporučujem staroplaninski gulaš,
mada je sve ukusno i nema greške...


Da dodamo malo bibera?


Ovako se nude slatkiši za kraj, sikter mandža :)


Izabrala sam Vasinu tortu, klasičnu i divnu.


Drugi su uzeli cream brule sa brusnicom 


i crumble sa šumskim voćem


Ovde povremeno treba doći :)

 


Cvetak za Makanu

Priče — Autor lastavica @ 17:53



Pre 12 godina stigla nam je nenadano, saobraćajnom nesrećom,
crnobela maca. Imala je bar godinu dana, verovatno i više. 
Izgleda da je udario auto pre nego ju je snajka našla pored puta.
Mislila je da je mrtva, sva krvava i jadna, ali kad joj je prišla
da to proveri, maca je počela da prede! Odnela je veterinaru 
koji reče da mačke imaju devet života i da će sada potrošiti 
tri - četiri. Brižnom negom uspela je snajka da je oporavi. 
Posle mesec dana razbijeno lice dobilo je normalni oblik, 
ali jedno oko je bilo uništeno, na drugo je slabo videla. I takva,
brzo je pokazala da je negovana kućna maca. Jako brzo se 
navikavala na sve izmene u kućnom rasporedu i na promenu stana.
Nijednom nije napravila grešku u higijenskim navikama. Čuvala sam
je kad god bi snajka putovala.
Nove ukućane maca je dočekala sa strpljenjem. Unuci su rasli
uz nju. Čista i negovana, maca koja ne izlazi iz kuće, nije im 
bila opasnost, a pomogla im je da se nauče izražavanju emocija.
Godine su prolazile, ona je starila mačjom brzinom. Kad je 
navršila 11 godina, njeni domaćini su otišli. Tamo gde su sada,
za macu nije bilo mesta. Ostavili su je meni. Uklopila se brzo, mada
imam utisak da je patila za svojim domom. Posle devet meseci
samo se počela tiho gasiti, sa jasnim znacima starosti i bolesti.
I danas je tiho otišla njena nežna mačja duša u neki mačji raj,
nastojeći do kraja da nikog previše ne uznemiri...
Na njenoj humci sada leži cvetak.


(slika s neta)

 



Hram Sv.Save

Putopisi — Autor lastavica @ 05:55




(slikano maja 2018)

"Godine 1895, tri stotine godina nakon spaljivanja moštiju svetog 
Save, u Beogradu je osnovano Društvo za podizanje hrama svetog
Save na Vračaru, čiji je cilj bio da se na mestu spaljivanja moštiju 
podigne hram. Arhitektonsko rešenje arhitekte Bogdana Nestorovića 
proglašeno je za najuspešnije" (slika je iz 2011.)


"Četrdeset godina nakon početne zamisli, i 340 godina nakon 
spaljivanja moštiju svetog Save, izgradnja hrama je konačno 
započela 15. septembra 1935. godine."


Pratim ga otkad sam u Beogradu, a tu sam od 1972. Tada sam
zatekla prvi metar zidova koji nije rastao godinama i za koji sam
se pitala od čega su ruševine. Rekoše mi, nisu ruševine, nego će
se graditi najveći hram. A onda je počeo nezadrživo da raste i 
rascvetava se (slikano 2015).


"Patrijarh German dolazi na čelo Srpske pravoslavne crkve 
1958. godine i obnavlja ideju o podizanju hrama. Nakon 88 
ponovljenih molbi - i isto toliko odbijanja - dozvola za nastavak gradnje je dobijena u leto 1984. i od republičke i od gradske vlasti. 
Profesor Branko Pešić, koji je imenovan za novog arhitektu 
hrama, prepravio je prvobitni projekat da bi se bolje iskoristili 
novi materijali i građevinske tehnike."


Piše Wikipedia: "Hram svetog Save je najveći srpski pravoslavni
hram, najveći pravoslavni hram na Balkanu i jedna od najvećih 
pravoslavnih crkava na svetu. On se nalazi u istočnom delu 
Svetosavskog trga, na opštini Vračar, u Beogradu. Podignut je 
na mestu za koje se smatra da je Sinan paša 1595. godine spalio 
mošti svetog Save, osnivača Srpske pravoslavne crkve. Izgradnja 
crkve je finansirana dobrovoljnim prilozima i ubiranjem novca 
putem doplatnih poštanskih maraka." 


"Najveće postignuće je bilo podizanje centralne kupole teške
4.000 tona. Ona je bila napravljena na zemlji, a zatim je, zajedno 
sa pokrivačem od bakarnog lima i velikim pozlaćenim krstom visokim 
12 metara i teškim 4 tone, podignuta i postavljena na zidove. 
Podizanje, koje je trajalo 40 dana, završeno je 26. juna 1989. godine."
Sećam se uzbuđenja i stotine posmatrača kad se kupola 
sa tla u jednom komadu postavila na vrh. To je radila firma
mog pok.supruga pa je i on dao doprinos značajnom događaju.


"Izgrađen je u srpsko-vizantijskom stilu, sa četiri zvonika visoka
44 m. Visina vrha kupole iznosi 70 m, dok je glavni pozlaćeni 
krst visok još 12 m, što vrhu hrama daje ukupnu visinu od 82 m, 
a nadmorsku visinu od 134 m (64 m iznad nivoa reke Save). 
Zbog toga ova crkva zauzima istaknuto mesto na beogradskom 
horizontu i vidljiva je sa svih prilaza gradu."


"Gradnja eksterijera je završena 2004. godine. Postavljena su 
zvona i prozori, a fasada je takođe završena. Radovi na unutrašnjoj 
dekoraciji tek su počeli. Uređuje se unutrašnjost hrama i 
povremeno služi svojoj svrsi" (slikano 2011.)


"Ispod poda hrama je izgrađena riznica i kripta svetog Save, 
kao i grobna crkva svetog kneza Lazara, ukupne površine oko
1.800 m2."




Prvo je završena kripta hrama, tako lepa da ljudi sada pitaju
"Jesi li bio u kripti Hrama Sv.Save?" kao što se pita za najveći
kulturni i umetnički događaj. 






Sada se u kripti redovno održava služba, dok se iznad nje
nastavljaju radovi koji će dugo trajati. Neka sledeća generacija
pričaće o završenom hramu...

 

 


Prošetajmo Beogradom!

Putopisi — Autor lastavica @ 07:59



Prošetala bih moje goste koji nikad ranije nisu bili u Beogradu.
Provela sam ih Kalemegdanom, što ste videli. Nastavimo kroz
grad!



Naravno, videćemo Konak Kneginje Ljubice



Odatle je obavezno navratiti u kultnu kafanu "?".



Nastavimo do Knez Mihailove ulice



Pa do spomenika knezu Mihailu i do Narodnog pozorišta



Jasno, idemo u Skadarliju.




Vreme je za ručak. Naravno, "Šešir moj"




Fontana na Trgu Nikole Pašića pa Parlament



Šetnju nastavljamo obilaskom Hrama Sv. Save, što ćemo smestiti
u drugu priču.
(Nastaviće se...)

1 2 3  Sledeći»

Powered by blog.rs