Lastavica

Per aspera ad astra

Književne večeri — Autor lastavica @ 06:06



Muzej Kuća kralja Petra I i Društvo književnika Beograda organizovali 
su 9.2.2018. književno veče Vere Pavlović "Per aspera ad astra."





Ambijent je prelep



Okupili su se i prijatelji pisci da podrže koleginicu.



"Vera Pavlović, rođena 1951. godine u Beogradu, po profesiji je 
advokat (Član advokatske “dinastije” Pavlović u trećem kolenu, 
prva žena advokat u porodici, sada u penziji.
Vera Pavlović je svoje radove počela da objavljuje još u detinjstvu 
i nastavila je do dana današnjeg.
Član je “Scene Crnjanski” 35 godina, takođe je član Upravnog 
odbora društva književnika Beograda. Dobitnica je tri nagrade 
“Scene Crnjanski” za kratku priču i to 2003., 2007., i 2009. godine. 
Dobitnica nagrade Zlatni stih za pesmu “Vetrovi samoće” 2016. godine.
Živi i stvara u Beogradu."


U programu učestvuju autorka Vera Pavlović, glumica Jovana 
i kolega pesnik Srećko Aleksić. 



Gost pesnik je Miloš Nastić. Poruka večeri: "Na mladima svet ostaje"


Nedeljni humor

Humor — Autor lastavica @ 05:06


Iza svake dobre devojke stoji muškarac koji gleda njeno dupe.



Ako je žena imenica, onda je ljubavnica zamenica


Pita prijatelj prijatelja:
- Šta bi bilo kad bih ja spavao sa tvojom ženom?
- Bili bi kvit...!


Da bi čovek bil sretan u životu mora nekim ljudima odlučno reči NE!
Pogotovo matičaru...



Život počinje posle 40-te!
Sve do onda je samo istraživanje.



Nema tog problema koji ja ne mogu da... 
napravim...



Sinoć ostavim sam sebi poruku na brisačima od kola. 
Jutros se vraća žena iz prodavnice i viče:
-Jesi video ovaj papir što su ti ostavili na brisačima?
-Ne, šta je, neka kazna?
-Piše: "Blago onoj koja te ima"
-Zezaš?!
-Videćeš da l' se zezam kad je uhvatim!


Dolazi tip doktoru:
-Doktore, što da radim? Moja žena svaku noć u snu zanosno 
uzdiše, a telom radi pokrete kao u seksualnom odnosu i govori: 
Ne Pjer, neee Pjer!
-Zašto vam to smeta? - upita doktor.
-Pa znate, ja se ne zovem Pjer.
-Nema veze!- reče doktor - Budite srećni dok govori ne.


Jasno mi je za udate... 
Al od čega polude ove kaj nemaju muža?


U jednoj poznatoj vinariji u penziju je otišao degustator. Raspisali su 
konkurs za novog, javio se samo jedan odrpani pijanac. Direktor kaže
sekretarici: „Ovog ne smemo primiti!“ i počinje probu vina, kojom će 
kandidat pokazati svoje znanje o vinima.
„Dajte mu prvu čašu!“ reče direktor. Sekretarica spušta čašu pred 
pijanca, on je podiže, okreće, miriše i spušta na sto.
„Božole, 6 meseci star, može odmah da se pije!“
„Dajte mu drugu čašu!“
Pijanac vrti čašu, miriše i spušta. „Šardone, 5 godina star, voćni buke,
svrstava se u odlična vina!“
Direktor zabrinuto kaže: “Dajte mu treću čašu!“
„Kuve mistik, 8 godina star, rastao na sunčanoj padini, odležao 6 meseci 
u lajt barikiranom buretu, svaka vinarija može njime da se ponosi!“
Direktor šapuće sekretarici i ona donosi četvrtu čašu. 
Pijanac je pomiriše i spusti.
„Plavuša, tri meseca trudna, 
ako mi ne date posao, reći ću ko je otac!



Pa dokle taj humor?

Humor — Autor lastavica @ 07:27


Ovako izgleda mir u kući.


-Postoji život i van Interneta.
-Stvarno? Daj mi link!


Nekada su deca bila srećna hvatajući leptire, 
a danas slobodan wi-fi


Ceo život učim na greškama i sada grešim bez greške!


Lažeš kao 'hotel u blizini plaže!"






Pričaju dve plavuše:
- Koji ti je omiljeni pevač ?
- Hari Mata Hari! A tebi ?
- Zdravko Čolić Zdravko ! 



Najpozitivniji bol je... kad te boli uvo za sve!


Osvojio sam je na inteligenciju.
Ovolike pare ne može da zaradi glup čovek



Lan i konoplja

Vesti — Autor lastavica @ 05:23




"Izložba "Lan i konoplja", autorke Svetlane Radojković, etnologa, 
gostujuća je izložba koja u Etnografski muzej u Beogradu stiže iz 
Narodnog muzeja u Kragujevcu."




"Lan i konoplja su biljne kulture koje su, u Šumadijskoj oblasti,
u okviru domaće radinosti, gajene prvenstveno radi prerade 
vlakana. Period obuhvaćen izložbom je od kraja 19. veka do 
70-ih godina 20. veka, mada je tradicija gajenja ovih sirovina 
daleko starija. Na osnovu predmeta koji se čuvaju, kao 
kulturna dobra, u okviru Etnološke zbirke Narodnog muzeja 
Kragujevac, etnološke i druge stručne literature, dokumentarne 
građe i građe sakupljene tokom terenskih istraživanja objašnjeni 
su procesi gajenja i prerade, kao i primena lana i konoplje u 
tradicionalnoj kulturi Šumadije."


"Proces gajenja obuhvata setvu, žetvu ili čupanje, kišeljenje 
(močenje) i sušenje lanenih i konopljanih stabljika. Sledila je prerada
vlakana uz upotrebu određenih, uglavnom drvenih, alata i sprava, 






a zatim beljenje, bojenje i tkanje na horizontalnom razboju."


Od lanenih i konopljanih vlakana, raznovrsnim tehnikama ručnog
tkanja, dobijana su platna i tkanine. Od njih je izrađivano tekstilno 
pokućstvo – razni prekrivači i pokrivači (slamarice, čaršavi, jastuci, 
guberi) koje je prvobitno bilo namensko, funkcionalno i jednostavno
i u tehničkom i u likovnom smislu."


"Laneno i konopljano platno korišćeno je i za krojenje i šivenje 
osnovnih delova odeće: dugih i kratkih muških i ženskih košulja, 
dugih muških gaća, pantalona, sukanja."




Na obali mora

Pesme — Autor lastavica @ 05:27

Na obali mora 

Sedim na steni, na obali mora. 
Došla sam po svoju dozu mira i sigurnosti. 
Da se setim ko sam, šta sam, kakva sam.
Da osetim sebe. 
Da se vratim sebi.
Da nađem sebe, zagubljenu u vrtlogu svakodnevice, u papirima, 
u tuđim planovima, u tuđim idejama. Da sebe izvučem iz mulja,
operem u moru i vratim čistu na stenu. Pa da pogledam sebe, 
budem zadovoljna, i kažem sebi: Prepoznajem te!
Ako bude trebalo, sedeću večno na steni i gledaću more.
Dok ne nađem ono što tražim.



(iz moje knjige "Rumba", objavljene 2011.)

Kišni Zrenjanin i Ečka

Putopisi — Autor lastavica @ 06:04



Zrenjanin je lep i kad kiši.








I kafica je dobra



U povratku posećujemo Ečku i crkvu iz 1711.
Paroh nam nadahnuto priča kako je selo osnovano kad i crkva, 
kad se doselilo pedesetak porodica pod Arsenijem Čarnojevićem 
i počelo da zida crkvu. Posvećena je Sv. Nikoli letnjem. To je 
najstarija autentična crkva u Srbiji u kojoj nije ništa menjano, osim
što je triput zamenjen drveni krov od šindre. Ona je i najznačajniji 
zemljani objekat u Srbiji. 


Sadašnji ikonostas u stilu visokog baroka je rad Teodora Popovića,
a stari ikonostas je radio Šerban Popović i njegovi delovi su odneti 
u Zrenjaninski muzej.



I Slavija nas čeka... do sledećeg puta...


Čvarkijada u Mužlji

Putopisi — Autor lastavica @ 04:27



Retko se desi da nas kiša prati na celom izletu. Vodi Keti, vozi Vlada, 
dobro raspoloženo društvo ne da se omesti lošim vremenom.



Mužlja je nekadašnje pretežno mađarsko selo u Banatu, a danas 
gradsko naselje Zrenjanina. Naziv naselja potiče od reči muzara, 
jer su na ovom terenu živeli pastiri. Ima tu i dobrih misli...


Centralni događaj u selu je takmičenje u topljenju 
čvaraka „Čvarkijada“, a takmičari imaju na raspolaganju
dve tone slanine.


U okviru manifestacije posećujemo štandove sa tradicionalnim
proizvodima, suvenirima. Družimo se s gostima iz Rumunije i
Mađarske. Non stop kiša ometa veći deo programa. 





Ima tu i korisnih suvenira


Doručak gustiramo u Mužlji, langoš i čvarke.



Pravimo izlet do Zrenjanina. Obilazimo izložbu posvećenu Urošu Prediću.


Ručak nas čeka u Mužlji. Dodaćemo i malo igre i pesme.






U poseti Urošu Prediću

Umetnost — Autor lastavica @ 05:38



Pre 160 godina rodio se jedan od najvećih slikara na ovim
prostorima, Uroš Predić. Tim povodom muzej u Zrenjaninu
postavio je izuzetno lep omaž Prediću.








Sam je sebi postavio svrhu života
i ispunjavao ju je.


U tome je nalazio sreću.


Izuzetno dobar portetista, nije ulepšavao svoje modele, nego
ih prikazivao maltene fotografski.





Zadivljuje bogatstvo detalja na ovom portretu.


Bio je dobar prijatelj s Pajom Jovanovićem, iako su bili 
sušta suprotnost.



Detalji iz njegova života, stvari koje su ga okruživale, 
ukazuju na čoveka potpuno posvećenog umetnosti.




I šta kažete, kako je Uroš Predić 
naslikao moj portret?


Kastel od Mediterana

Književne večeri — Autor lastavica @ 06:21





Imali smo čast i zadovoljstvo da slušamo pesnika 
Borisa Jovanovića Kastela, koji, po mišljenu kritike, 
važi za najznačajnijeg autora mediteranske orijentacije
i čije delo pripada podjednako svim narodima i kulturama 
Sredozemlja.


Njegovo poetsko veče "Kastel u _Beogradu" organizovali su
Srpsko književno društvo i beogradski Institut Belko u salonu 
Srpskog književnog društva (Francuska 7) 2. februara 2017. 
godine. Salon je bila tesan da primi sve ljubitelje Kastelove
poezije.


O poeziji, esejima, sudbini Mediterana i internacionalnoj 
recepciji njegove književnosti koju čini preko dvadeset knjiga 
poezije, eseja i prevoda, sa pesnikom je razgovarala 
književnica Dragica Užareva. 


U ime organizatora prisutne je pozdravila Slađana Belko,
predsednica skupštine Instituta. 


Veče je vodio Živko Nikolić, književnik i urednik tribine.


Kastelove stihove kazivao je glumac Aleksandar Kecman 
uz nadahnutu muzičku pratnju Nikole Mijajlovića, člana 
Simfonijskog orkestra RTS-a.



Po Kastelu, pesnički okean se sastoji od pet mora: 
mora intimizma, mora univerzuma, sudbinskog mora, 
mora bezvremenosti i kanevalskog mora.


Kastel je Mediteran izabrao kao sudbinu ili je Mediteran
izabrao njega. "Mediteran je neprekidno ronjenje za sobom", 
reče Kastel. 




Nikada nećeš vidjeti Famagustu 

Rekla si mi –
nikada nećeš vidjeti Famagustu,
luku boje topaza na ostrvu
sa ogrlicom agruma
gdje na zaleđenom dahu ribara
ispisuju imena svojih ljubavnica.
Za nju se još vode pomorske bitke
i kada bi bacio mrežu migavicu u more,
ulovio bi tvoju pametniju glavu
a ovom sa ramena popunio pukotinu
pod krilatim lavom na citadeli.
Novu zemljotresi ne bi zaobišli
tvoju iznajmljenu sobicu
niti bi te anđeli iz katedrale,
pretvorene u džamiju,
uznijeli u raj.
Ako i dođeš u grad sablasti
nećeš me pronaći za stolom
u peskariji gdje još bolno zveči 
moj escajg nakon invazije.
Otpisao sam ti –
da, nikada neću vidjeti Famagustu
ali od slova tvog imena
na zaleđenom dahu ribara
podigao sam novu
i u njoj nijesi starica nego nevjesta
koja će me odvesti u Famagustu!

(Boris Jovanović Kastel, 2007.)

Kastel me raznežio. Među ponetim knjigama, čekala me
jedna u koverti s mojim imenom "Beskopnik"... 
Kako ću samo uživati u čitanju!


 

 


Malo smeha, može?

Humor — Autor lastavica @ 17:19



Pitaju Bosanca:- Jesi li ikad igrao golf?
-Čuj igrao, vozio!


Sudeći po računima, iz slavine mi teče Jamnica, smeće mi 
odvoze Ferrarijem, bojler mi je u roamingu, a onaj garavi što
čisti zgradu je Ronaldo!



-Gospodine, imate jako čudan akcent. Odakle nam dolazite?
-Iz birtije...



Motika je drevni lek za depresiju, gojaznost, preplanuli ten
i dosadu!



-Pametni ljudi uvijek su puni sumnji, objašnjava profesor filozofije, 
samo su budale uvijek apsolutno uvjerene.
-Jeste li sigurni, upita Perica?
-Apsolutno! 



Kupio Mujo vagu u Turskoj. Kad stane na nju ona mu kaže: 
-Mašalah!





Savršeni dan

Fotografija — Autor lastavica @ 06:25



Može li dan biti savršen? Može ako mi to želimo. Inače je svaki trud 
uzaludan.



Gde bi ga trebalo provesti? Naprimer u najluđem
beogradskom restoranu, "Lorenzo i Kakalamba."


Raskošniji kič teško da ćete negde videti


Tu je čak i novogodišnja jelka naopačke postavljena



Zamislite sebe u ovim stolicama


O klopi bolje da ne pričam. Kombinacija piroćanske i toskanske
kuhinje je gozba za sva čula. Ko zaboravi zube, neće imati 
problema. Mekano, ukusno i fino.




Naravno, uz to ide dobra bela tamjanika


Zar ne bi trebalo prošetati malo? A zatim 
svratiti u Parlament



...i popiti kaficu, da se zaokruži dan. Živeli!

 

 


Putuj, Selma!

Muzika — Autor lastavica @ 05:42



Ko ne zna za pesmu "Selma!" Ko nije osetio brigu u rečima
"Putuj, Selma, i molim te ne naginji se kroz prozor!"


Ja sam tek nedavno pronašla priču.

"Ljubavna pjesma Vlade Dijaka koja je osvojila mnoge bila je 
posvećena Selmi, djevojci koju je 1945. godine sreo i potajno 
volio sljedeće četiri godine.
Željko Bebek se na HRT-ovoj emisiji "8. kat" kod Danijele Trbović
nakon 38 godina susreo s 83-godišnjom Selmom Borić, gdje je 
prekrasna Selma sa suzama u očima pratila njegov nastup i 
zajedno s njim pjevala svaku riječ toliko joj poznate pjesme, a 
otkrila je i neke detalje o tome kako se 1945. godine upoznala
s Vladom te kako je izgledao njihov susret na željezničkoj postaji,
kada joj je nosio kovčeg i rekao "Selma, ne naginji se kroz prozor".

-Vladu sam srela u Butmiru 1945. na jednom aeromitingu i 
stalno me je pogledavao. Odmah se zainteresirao za mene. 
Nakon toga smo se sretali na korzu u Sarajevu. Vikendima sam
često putovala u Zenicu i jednom me je Vlado sreo na Željezničkoj 
stanici i nosio mi kofer. Pomogao mi je da uđem u vlak u kojem je
prozor bio slupan i onda mi je rekao 'Selma, ne naginji se kroz 
prozor' - ispričala je Selma nastanak pjesme."

Ima li svako neku svoju Selmu? I svoga Vladu?
A treba da ima jer...

Sve će to, o mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi, šaš......

 


«Prethodni   1 2

Powered by blog.rs