Oskoruša u Botnu
Vreme je da se poklonim senima mog dede Nikole
Suvajdžića u Botnu. Polazimo, evropskim putem E 6, koji
su gradili logoraši, i moj deda među njima.
Put se odvaja desno uzbrdo
Nakon kraće vožnje kroz šumu, s desne strane pokazaće
se poznati putokaz i kamena ograda
Jugoslavisk kirkegard, jugoslovensko ratno groblje.
Na lepo uređenom groblju spava 1657 večnih spavača.
Ulf kaže da ih je 1829, a po nekim procenama oko 2100.
Već vidim poznati spomenik ispod lepo oblikovane stare
oskoruše. Tražiću odgovor zašto je baš oskrouša tu,
a okolo rastu breze, jele, borovi. Donesena je iz Srbije
1960.godine zbog staropoznate simbolike.
Otvaram staru ogradu s krstom
Uz spomenik palim donete sveće i stavljam buket belih
ruža za nedužne žrtve
Pomaže mi moj rognanski anđeo čuvar, Dejan.
Treća ploča levo od spomenika nosi 16 imena, peto je ime
Nikole Suvajdžića, mog dede. Polažem bele ruže i stavljam
knjigu na dar.
Zapaliću sveću...
Knjigu ću premestiti na spomenik, da tu ostane zaštićena.
(nastaviće se)