Brevilokvij večnoj lepoti
Jedan od najboljih pesnika u Društvu književnika Beograda,
Ljubomir Vujović, imao je svoje autorsko veče pod nazivom
"Brevilokvij večnoj lepoti".
Kao moderatorka, vodila sam veče i u uvodu rekla, između
ostalog:
"Milivoje Trnavac kaže: U do sada objavljenim knjigama poezije,
Ljubomir O. Vujović (1952) skrenuo je pažnju na sebe kao pesnik
nade i uskrsnuća. Priznanja na brojnim književnim manifestacijama
i Prva nagrada za najlepšu ljubavnu pesmu 2014 upravo su
potvrda da je reč o stvaraocu koji se oglašava poezijom visokog
književno-estetskog dometa."
"Biva u životu svih da se – kad prođu mladalačke čežnje, snovi,
dodiri i sjedinjavanja – na ono što je bilo lepo i lepota, gleda iz
daljine i sa saznanjem da ljubiti večno samo pesma može.
Pa ipak, ljubav je večna jer svet lepotom pamte samo reči ljubavi.
Zar se onoj koja muškarcu bude životna saputnica, za predivnu
stvarnost koju mu daje, dok je budi, ne može (a zar i ne bi trebalo)
reći: „Da, zbog tebe, mila, ja postojim“?"
Književnik Miša Lazar je dao detaljan osvrt na stvaralaštvo
Ljubomira Vujovića
Ljilja Lambić je nadahnutim interpretacijama Ljubomirovih
pesama dala večeri neophodan začin.
A koju bih pesmu izabrala? Samo jednu od mnogih prelepih.
KAKO DA TI VRATIM SNOVE
Kako da ti vratim snove kada tugom plinu
Sa raspeća bića moga kaplju bol i suze
I nebo bih privukao zvezde da ti sinu
Ali prikovaše me reči potamnele muze
Kako snove da ti vratim kad su upleteni
U zagrljaju žudnom sa godinama sedim
Probudila si nežnosti zaspale u seni
Pred opjnim cvetovima izgubljeno bledim
Kako da ti vratim snove kad mi pesma crni
Ja ni sebe ne razumem dok besano ležim
Zar da kradem plavoj ptici ili nežnoj srni
Anđele beli, zar ne vidiš da od tebe bežim
Kako snove da ti vratim kada mene želiš
Dok nevinom lepotom kroz krvotok mi bridiš
Svaki delić misli moje osmesima beliš
Kako da ti vratim snove
Kad ja nisam onaj što misliš da vidiš