Jesenja sonata
Ima ljudi čija se preporuka apsolutno poštuje. Kad Dejan kaže
da neku predstavu treba videti, onda se ide.
Atelje 212 otvara vrata. Ovde su glumile i glume legende
srpskog pozorišta.
U predstavi „Jesenja sonata" ekipa je vrhunska: Maestralna
Tatjana Bošković kao Šarlota, perfektna Branka Šelić kao Eva,
diskretni Mladen Andrejević kao Viktor, a zahtevni lik Helene
kreirala je Jelena Petrović.
(slike s neta)
Gde je tanka crvena linija između ljubavi i mržnje u porodičnim
odnosima? Kada je ljubaznost samo maska za nedostatak emocija?
A kada se pravi osećaji kriju iza naizgled običnih reči?
Kako se ljubav iskazuje pružanjem ruke, a neprihvatanje sklanjanjem
pred tim pokretom?
Mora li svaka ćerka da plati ambicije svoje majke? Po Ljiljani
Habjanović Đurović u knjizi „Paunovo pero" - mora. Po Bergmanu,
takođe. Koje su granice našeg praštanja?
(slike s neta)
Upitan zašto je postavio baš ovo Bergmanovo delo, režiser Jagoš
Marković je rekao:
„Zašto „Jesenja sonata"? Zato što smo željni dubine, tišine, jer smo
siti nakita, laži, jeftinioće, jer nam treba očišćenja, istine, katarze. Jer se
od reklama ne vide slike, od farme i sarme ne čuje se tihi glas jednog Šopena.
Bergman je sve drugo i drugačije. On je za one koje boli duša, za one
kojima je duša lepo vaspitana, za one koji su se sklonili, emigrirali u
svoju stvarnost, nadjačani bukom i usamljeni na svaki način."
(slika s neta)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi