I glumice su ljudi, zar ne?
U Ateljeu 212 gostuje HNK iz Rijeke. Uz Oliveru Baljak
i Tanju Smoje u riječkim “Predsjednicama” igra i zagrebačka
gošća Katarina Bistrović Darvaš. Sala je puna, aplauz je dug.
Glumice su izvanredne i bez pauze iznose dva sata fizički
vrlo zahtevne predstave. I šta meni smeta? Odakle pravo
režiseru da postavi jednu od glumica da stoji pola sata kao
kip dok se sala puni? Čemu to služi, osim iscrpljivanju glumice
koja će i kasnije imati težak zadatak? Zar je potrebno toliko
maltretiranje glumica da bi se ispričala jedna morbidna
i skaredna besmislena priča? One su dale sve od sebe da
tokom dva sata bez pauze predstavi podare smisao, kad to
već nisu uspeli dramaturg ni režiser.
Ako je neko već gledao ovu predstavu, volela bih da razmenimo
mišljenja.
"PREDSJEDNICE su prva drama poznatog austrijskog dramatičara
Wernera Schwaba, jedne od perjanica suvremenog austrijskog
dramskog pisma. Schwabovo je pisanje žanrovski najbliže groteski,
pa njegov dramski svijet uvijek djeluje na granici gorko ozbiljnog i
smiješnog, vješto nastavljajući tradiciju austrijske crne komedije."
"Iščašen pogled na, podjednako, i ružnoću i ljepotu suvremenog
svijeta, u „Predsjednicama” na scenu dovodi tri lika Ernu, Gretu
i Mariedl, čistačice našeg smeća, ali i naše nečiste savjesti. Tragične
i komične istovremeno, antijunakinje na trenutak banalne, vulgarne
i okrutne, ali onda zatim ponižene, usamljene i prestravljene životom
koji ih je možda izdao ili su one izdale njega."
(nepotpisane fotografije s neta)
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi