More moje
Kad slušam na steni
kako mi šapućeš,
čujem reči majke
dok me uspavljuje.
Gledajuć’ te, more,
smirujem sve bure
i u mojoj duši
bonaca zavlada.
Da si uvek sa mnom
ja bih jača bila
i životne nevere
lakše pregrmila.
Evo me ponovo
na tvome žalu
da se opet divim
nemirnome valu.
Uvek sam s tobom
u mislima svojim
i doveka ću biti
dok ja postojim
Na ovome mestu
osećam se jakom
pod borovima starim,
na kamenu svakom
I jednoga dana
kad počine duša
doleteće ovde
more da sluša
kako mi šapućeš,
čujem reči majke
dok me uspavljuje.
Gledajuć’ te, more,
smirujem sve bure
i u mojoj duši
bonaca zavlada.
Da si uvek sa mnom
ja bih jača bila
i životne nevere
lakše pregrmila.
Evo me ponovo
na tvome žalu
da se opet divim
nemirnome valu.
Uvek sam s tobom
u mislima svojim
i doveka ću biti
dok ja postojim
Na ovome mestu
osećam se jakom
pod borovima starim,
na kamenu svakom
I jednoga dana
kad počine duša
doleteće ovde
more da sluša
Zatvori prozor
3 Komentari |
0 Trekbekovi