Kod nas je 11 godina. Koliko je bila kod nekog pre nas, ne znamo.
Pre 11 godina snajka je naišla na krvavu teško ranjenu mačku pored puta. Mislila je da je uginula, ali je tada maca počela da prede! Odvezla ju je veterinaru, koji se čudio što se neko toliko brine o divljakuši. Dao je sve što treba maci smrskanog lica. Nakon mesec dana srasle su rane, maca je ostala slepa na povređeno oko i skoro sasvim na drugo, kojim razaznaje pokret i svetlo. I sa tako lošim vidom prilagođavala se novom prostoru veoma lako, pa smo je naizmenično čuvale snajka i ja, zavisno o tome koja je kada putovala. Kasnije je godine živela kod snajke.
Moji unuci su rasli uz macu. Naučili da dele s njom igre i iskazuju emocije. Uloga životinje u kući je baš ta, da deca nauče izražavati emocije.
Sad su moji u drugoj zemlji, gde maca ne može s njima. Vratila se meni i brzo prilagodila, kao da nikad nije bila negde drugo.
Dolaze mi gosti s raznih strana i prvo macu u krilo. Čistu i maznu, svi je vole. Makana 11 godina živi svoj drugi život.