Lastavica

Nesputani deo detinjstva provela sam u Sućurju na punti Hvara.
Rado mu se vraćam, posetim moje drage i svoja posebna mesta.

Za Sućuraj vozi trajekt iz Drvenika, više puta dnevno

Promiču morske slike dok se ne pojavi Lanterna, stari svetionik
iz 1889.

I evo nas u ljupkom mestašcu, nalik na sva primorska mesta

U šetnji susrećem starog poznanika, Nikšu Vujnovića, poznatog
arheologa i hroničara Sućurja. Od njega dobijam njegov "Kratki 
vodič kroz povijest općine Sućuraj".

U vodiču čitam: "Općina Sućuraj smještena je na istočnom dijelu otoka
Hvara, na prostoru s povijesnim nazivom Plame. Čine je naselja Sućuraj, 
Selca i Bogomolje. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine općina 
Sućuraj je imala 492 stanovnika.

Danas se žitelji općine bave poljoprivredom, ribarstvom, 
a ponajviše ugostiteljsko- turističkom djelatnošću. 

Sućuraj se prvi put spominje 1331.godine u Hvarskom statutu
kao naziv crkve Svetog Jurja po kojem je naselje dobilo ime.
Padom Makarskog primorja (Krajina) pod tursku vlast, sve veći 
broj stanovnika s kopna prelazi na otok, na područje općine 
Sućuraj u više navrata tijekom 16.st.

Da bi ojačala obranu 1613. godine Venecija na ulazu u luku Sućuraj 
gradi tvđavu zvana Fortica, s kulom i perimetralnim zidom s 
puškarnicama." Provela sam detinjstvo igrajući se u Fortici i oko nje,
ne znajući njenu istoriju. Hvala Nikši!

Obilazim staru kuću gde sam davno leta provodila. Kuća 
nije obnavljana, vrt je zapušten, ali su smokve još slatke 
kako ih pamtim.

Pa malo po okolini. Svako drvo i svaki suhozid
(gomila) su mesta sjećanja. Stari badem još daje plod

Škola, opština, crkva... sve što treba malom mestu.

Ovde sanjaju moji dragi...

Svetionik, Lanterna, mesto je gdje sam imala privilegiju igre u celom
zdanju sve do ferala. Svetioničar je bio moj barba. Sada je to kuća za 
odmor, iako je spomenik kulture.

Ujna lepo kuva... da se okrepimo, pa se vraćamo.

Uvek mi je žao kad odlazim, ostavljam svoje detinjstvo i
svoje drage... Trajekt stiže...

Doviđenja, dragi Sućurju!