Ko se popne, treba se i spustiti
Prvo smo se pele na kulu Gardoš
Sišle smo i naišle na čudno parkirani bicikl
Siđimo s Gardoša dugačkim stepenicama. Dobro da
se nismo njima uspinjale :)
Silazimo pored ljubičaste kuće
I s ove visine lep je pogled na Zemun
Još silazimo
Osvrnimo se. To je taj put
Uvek me fascinira odakle sve drvo može da raste!
Kome treba dobra kapljica, naći će je u Zemunu
(da li se tako čita Zen moon?)
Evo Nikolajevske crkve, čiji zvonik dominira pogledom
sa Gardoša
Kako li je stanarima da se svakog dana pentraju po ovim
stepenicama? I ko to koga voli, piše desno?
Kakvu li tajnu kriju ova vrata s brojem 13?
Radi li još ovaj bezdan, arteški bunar?
(po francuskoj grofoviji Artois= mesto gdje podzemna voda,
koja se nalazi pod tlakom, sama izbija na površinu)
Stigli smo do Glavne ulice u Zemunu
Završićemo šetnju kod ove lepe zemunske fasade
2 Komentari |
0 Trekbekovi