Do nekazanog
U Društvu književnika Beograda održana je promocija
pete knjige pesnikinje Olivere Šestakov "Do nekazanog".
Promociju je vodila sekretar i voditelj Društva, Anka Stanojčić
Poetesa velikog pesničkog talenta u svojoj petoj knjizi
"Do nekazanog" s lakoćom dotiče srce i dušu slušaoca
i čitaoca.
Do nekazanog
Oslonjena na tišinu,
obavijena šalom
od nežne tmine,
puštam korene duboko,
u toplotu rodne zemlje
u prapočetak
maternjeg jezika.
Mrvim sate i trenutke,
sejem seme azbuke u zemlju crnicu,
izmešanu od misli i nadanja
da iz njih s jutrom niknu
zlatni suncokreti.
Na toj zemlji uzgajam veru
u dobrotu i ljubav,
zalivam je redovno
vodom sa izvora
životne mudrosti.
A onda željno čekam
nove cvetove,
pogledom što Sunce prate,
da im vetar zlatni prah polena
razveje preko granica
koje sam sebi postaviila,
do neslućenog i nekazanog
Jedna od recenzenata knjige, pesnikinja i slikarka Mirjana
Novokmet, nadahnuto je govorila o poeziji Olivere Šestakov.
Šta je "Ostavljeno na trepavicama sna" objasnila je
pesnikinja Biljana Hukić
Šta "Neki ne znaju" objasnila nam je profesorka
Marija Stamenić
Rime su lako tekle, potcrtane aplauzima.
Književnik Miša Lazar analizirao je poeziju Olivere Šestakov.
Kao zaključak, Anka Stanojčić je pročitala pesmu
"Vreme pred vratima"
Osluškujem vreme
kako tananim prstima
grebe na moja drvena vrata.
Ne puštam ga
da uđe u sobu,
tiha sam kao noć
da pomisli
da nisam kod kuće.
Neka dođe
kada zaboravim
kakav je dodir leptirovog krila
na obrazu
i da crvene ruže
mirišu na strast.
Da, neka tada dođe...
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi