Poetski dijalog
Društvo književnika Beograda je zajedno sa Udruženjem
Kragujevčana organizovalo zanimljiv poetski dijalog.
Moderator je bila Ljiljana Surić Lambić, a poetska
oružja ukrstile su Anka Stanojčić i Sladjana Belko.
Ljiljana bi zadala neku reč na koju bi obe poetese
pesmom kazivale svoje impresije.
Naprimer, na reč "Zagrljaj" evo oba odgovora:
Anka
Zagrljaj
Nežan i topao
snažan, pun strasti,
onaj koji tera strahove
i sve utvare.
Kad ga imamo
mislimo da će uvek trajati,
da nam pripada,
da je naš.
Tražimo reči
da dopune zagrljaj,
da budu jače
od njega.
A njemu reči
nisu potrebne.
Kad ga izgubimo,
tek onda shvatimo
šta znači jedan
zagrljaj.
Sladjana
Majčin zagrljaj
Majka, sinorodica.
Ona je vazda
krilo, tvrđava, uteha.
Krila daje da polete,
Odlepršaju iz gnezda.
Tvrđava u kojoj se
uvek skrivaju.
U tom skutu
traže Utehu.
U njoj stanuju
zagrljaj, osmeh i
Ljubav. Materina.
Kada su kazale što su nameravale, pesmama su postavile
pitanja Ljiljani i ona je odgovorila otpevanim stihom,
iz šlagera "Čamac na Tisi" i "Piši mi".
Na zahtev publike da se druženje nastavi, književnik
Srećko Aleksić je predložio prozni nastavak, pa su obe
spisateljice svojim pričama dopunile veče. Utisak svih
prisutnih: nedostaju nam ovakvi književni događaji!
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi