Koronavirusna bolest, 1.deo
Dugo smo čekali da se struka oglasi i kaže šta smo dosad
naučili o virusu kovid-19 i posledicama infekcije. Na kongresu
održanom u Beogradu 10-11.2021. govorili su profesori
iz svih grana medicine o saznanjima do kojih se došlo.
Pokušaću u kraćim crtama, u nekoliko nastavaka, reći
šta se sada smatra prihvaćenim od struke.
Koronavirusna bolest, Infectio coronaviralis, sistemsko je
oboljenje. Nije bolest samo jednog organa, pluća, nego
čitavog organizma. Za dve godine pandemije, od decembra 2019.
-decembra 2021., umrlo je preko 5 miliona ljudi u svetu. Vakcina je
u širokoj upotrebi sa varijacijama među državama. Danas u
Italiji vakcinišu i decu od 5-12 godina.
Genom SARS-COV-2 je najsličniji genomu korona virusa slepog
miša. Virus se u organizmu čoveka vezuje za ACE2 receptor.
Tri su nomenklature u svetu u upotrebi, ravnopravno, ali se
sada najviše koristi ona po slovima grčkog alfabeta: alfa, beta,
gama, delta i omikron. Sve su to mutacije virusa koji ustvari
mutira manje nego HIV i hepatitis C virus. Do mutiranja dolazi
kod dužeg boravka virusa u istom domaćinu, kada se
akumuliraju mutacije. Omikron potiče iz delta soja iz stare
varijante iz polovine 2020.godine. Kad se pojavi mutacija
visoke zaraznosti, a male smrtnosti, pandemija će se završiti.
U sekvenciranju genoma virusa dugo je vodila Velika Britanija,
a sada Danska sekvencira čak 40% svojih izolata i u tome je
prva u svetu!
Inkubacija infekcije je 5-7 dana (može od 2 do 14, nekad i 28).
Osnovna metoda dijagnostike je real time PCR (RT-PCR).
Kasnije uvedeni antigenski testovi su korisni. Senzitivnost im je
niža, oko 56%, a specifičnost visoka, oko 95%. Brzi testovi
antitela su se pokazali lošima. Nivo antitela nije korelat zaštite
organizma. Najefikasnija su neutrališuća antitela, ali se ne rade
široko. Važan je celularni imunski odgovor i moguće ga je ispitati,
ali je to skupo, za potrebe određenih studija.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi