Klupa s pogledom na Kučevo
Ovaj izlet mi je Ljerin poklon za rođendan. Ljera, hvala!
Zaputili smo se autoputem ka Nišu, odvajanje za Požarevac pa u
Istočnu Srbiju.
Stižemo u Kučevo, koje se nalazi na nadmorskoj
visini od 700 m u plodonosnoj ravnici Zvižd, kroz koju protiče reka
Pek, poznata od rimskih vremena po ispiranju zlata.
Pogrešno se smatra srcem Homolja. Rodno je mesto Đorđa Marjanovića.
U 15. veku su Turci iz Kučeva proterali Srbe u Rumuniju, iz koje su se
Srbi vratili posle više od 300 godina zadržavši romanizovani dijalekt
rumunskog jezika. Danas se oni nazivaju Vlasima i čine posebnu etno
grupu sa paganskim neiščišćenim srpskim običajima i pretežno su
nastanjeni u selima oko Kučeva, a i šire.
Nastavljamo u selo Neresnica, starijeg postanka na šta ukazuju prvi
radovi na ispiranju zlata u neposrednoj blizini.
Sledi poseta letnjikovcu kraljevske porodice Karađorđević, nekad
velelepnom, a sada devastiranom objektu. Započeta je obnova.
U Neresnici Idemo u fabriku vode „Duboka”, privatizovana, vlasništvo
firme Anđelković iz Beograda, počinje ponovo rad. Prirodnomineralna
voda se vadi s dubine 298 m i vrlo je ukusna.
Vraćamo se u Kučevo i prva grupa ide kombijem
na vidikovac Jelena stena, dok druga ispira zlato.
Posle se zamenjujemo.
Brojne legende se vežu za brdo „ Jelena stena”, koje uz Đulu, stražari
na ulasku u klisuru koja vodi do Kučeva. Žiteljima ovih krajeva je
nekako najviše prirasla srcu, ona koja kaže da u „ tursko doba beše
jedna Jelena koja ni po cenu života nije pristajala da bude ljuba
nekom subaši i da se zbog toga bacila sa stene... u smrt...i legendu”.
Na tom mestu Turistička organizacija podigla je savremeni vidikovac,
a blagoverni narod Kučeva - visoki krst.
Vidi se krečana, koja radi, na ulazu u Kučevo, i grad Kučevo kojim
protiče zlatonosna reka Pek.
Kako je dobar pogled s ove klupe na Kučevo!
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi