Savom po vrelini
Kad prođemo ušće i uđemo u Savu, vidimo desno Malo ratno ostrvo ili Konjsko ostrvo, gde su ostavljani konji. Danas je tu kolonija pataka.
Ulazimo u Savu, promiču splavovi. Na reci je prijatnije, inače
danas je najtopliji dan u Beogradu
Prolazimo između Brankovog i Železničkog mosta pa plovimo u
susret Beogradu na vodi.
Neko ko ne voli Beograd rešio je da na najlepšem mestu podigne
Beograd na vodi, građevine neadekvatne visine za vizuru terazijske
padine. Beograđani su listom protiv, ali ko još pita Beograđane?
Okrećemo se u Savi kod Železničkog mosta i vraćamo.
Razgledamo sada savske obale
Promiče Saborna crkva
Omiljeni Kalemegdan je posebno lep kad se gleda sa Save
Desno nam ostaje Kula Nebojša, na kraju donjogradskog severoistočnog
bedema Beogradske tvrđave. To je najbolje očuvana i najveća
srednjovekovna kula na Kalemegdanu. Kula je osmougaone osnove,
visoka je 22 metra i ima pet etaža, odnosno prizemlje i četiri sprata.
Na svakom spratu je po šest otvora za topove, kojima je moglo da se
dejstvuje po napadačima sa reka i sa kopna. Spada u red tipičnih
artiljerijskih višespratnih kula koje su se u to doba gradile u utvrđenim
gradovima. Turci su Kulu Nebojšu pretvorili u tamnicu, posle zatrpavanja
dunavskog pristaništa, pa je zbog toga postala mračni simbol turske
okupacije i mračni simbol Beograda, kao Bela Kula u Solunu ili Tauer
u Londonu.
Najpoznatiji sužanj Kule Nebojše bio je Riga od Fere, grčki pesnik,
patriota i pobornik oslobođenja balkanskih naroda od turske vlasti,
koga su Turci 1798. godine ubili u kuli. Kula je znatno oštećena 1914.
i 1915. godine. Obnavljana je u više navrata pa i 2010. godine, po
dogovoru sa Grčkom, koja je finansirala radove. Kula Nebojša je
otvorena za javnost i na četiri sprata je izložbeni prostor, od kojih je
prvi posvećen Rigi od Fere.
Ćao, Savo! Do viđenja!
Ljuljanje katamarana opet pokazuje mesto ušća Save u Dunav.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi