Nemogući dani
Ima nemogućih dana kad treba postići sve. Dobro bi došlo da dan
traje 48 sati, a da spavamo jednako.
Prvo podmirujem molera. Radi se već deset dana. Biće lepo,
ali to je veliki posao koji zahteva mnogo pomoći sa strane, makar
da se "samo" odnosi na hranjenje molera.
Ja nastavljam da mesim kolače i nadgledam molera.
Ovo je slatki eksperiment, svi ostali kolači su već
spakovani.
Čeka me Udruženje književnika Beograda, u kojem vodim
veče prijema novih članova, o čemu ste juče čitali.
Glumim da sam sveža i odmorna.
Malo osveženje usput, u "Kafe knjižari "Zmaj"
Ples se ne propušta, ma kako umorna bila. On me (obično)
regeneriše. Osim kad zataji ljudski faktor. Onda se razbolim...
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi