Lastavica

Radost

Fotografija — Autor lastavica @ 05:24

Svaki dan bez osmeha je izgubljeni dan.
Znate li se radovati? Ne znaju to baš svi.
Ova ekipa zna tajne radosti, svake godine isti sastav u 
veselom kombiju na Pešteru.


Na kolenima pred lepotom Uvca.


Spustiti se do vrha srca meandra za savršenu fotku - nije nimalo 
jednostavno. Nema ograda ni držača, ko pogreši, završava izubijan
u jezeru. Pa ipak, uvek ima dovoljno hrabrih i luckastih koji to
pokušaju i uspeju. Njihova radost je neizmerna.


Sresti stare prijatelje na vrhu iznad Uvca...


Ko od nas sebe vidi pravilno? A i koja su merila?
Po našim merilima, valjani smo, 
po merilima nekih drugih, nismo, 
po merilima trećih smo divni
i svako ima neku drugu sliku nas. 
Koja je od tih stotina slika- prava? Nijedna.


U Parlamentu na izboru za Kreativnu damu


Radost prijatelja na uspeloj književnoj večeri


Radost dece što su dobila knjige za školsku biblioteku


Radost plesa je nemerljiva. Plešimo, ljudi!


Radovaću se kad princ nađe moju cipelicu!


Učitelj plesa se oženio, pa smo napravili proslavu



Meni je koncert Zvonka Bogdana posebna radost


I slikanje s njim posle...


..kao i pevanje u kvartetu s njim...


Odlazak u Rim je radost za sve



A tek Lisabon... stara čežnja...




Zato ne sumnjajte...radujte se!

 

 


Šarm starine

Putopisi — Autor lastavica @ 06:22



Kako je nekad bio lep, a sada propada. Puno bi trebalo uložiti da
se vrati stari sjaj dvorcu Bisingen u Banatu.


Izgleda kao da će se srušiti, ali se još drži stara kuća u Bosilegradu.


Vekove pamti stara kuća u Ćustendilu, Bugarska.


Nekad je ovo bila vinarija u Radujevcu. Još je u njoj 
ogromna stara burad...


Stari kredenac dobro i danas služi...


Ko je sve prelazio ovaj stari most preko Crne reke...


Ko je otvarao ova prastara vrata?


Čije su se stope pele ovim pradavnim kamenim 
stepenicama?


Koliko vekova pamte ove izbledele, jedva vidljive freske
u manastiru Đurđevi stupovi?


...i ove u manastiru Nova Pavlica?



A šta je sve videla ova ikona Bogorodice iz kosovskog manastira, 
koju su spasile i čuvaju monahinje u manastiru Končul?


Šta sve pamte ovi stari zidovi i ostaci fresaka iz Petrove crkve,
pored Novog Pazara?



Staro ne mora biti neupotrebljivo. Može biti vredno i dragoceno.
Podni mozaik star preko 1700 godina u carskoj palati Felix
Romuliana kod Zaječara.



Duhovno i estetski

Fotografija — Autor lastavica @ 05:06

U lepe crkve uloženo je po celom svetu mnogo rada 
i para, a kasnije i mnogo emocija. Nezavisno od verskih 
ubeđenja, posmatrajmo ih danas estetski.


Jedan od najlepših manastira je Barsana, u Rumuniji, urađen u drvetu,
pod zaštitom UNESCO.


Prekrasne su drvene crkve u Surdesti i Plopis, Maramureš, Rumunija,
obe pod zaštitom UNESCO.



Aja Sofija, pravoslavna svetinja pretvorena u džamiju, pa u muzej
koji posećuju milioni turista.


Izuzetan je pogled sa balkončića na vrhu bazilike Sv. Petra 
u Rimu.



Veličanstvena je katedrala Duomo u Milanu.


Lepa je katedrala i ispred nje spomenik Matiji Korvinu
u Cluj Napoca u Rumuniji.


Originalna je crkvica na najoriginalnijem groblju na svetu, 
Veselom groblju u mestu Sapanta, Maramureš, Rumunija.


Najveći je samostan Jeronimo u Lisabonu, noge zabole dok 
se sav obiđe.


Najoriginalnija je Sagrada Familia, delo Gaudija,
genija iz Barcelone


Volim makedonske stare crkve, Sv. Naum na Ohridu,
Sv. Dimitrije u Prilepu, kompleks crkvica u Kališta kod Struge




Sat otkucava uzdahe

Putopisi — Autor lastavica @ 17:42



U Prilepu sam videla sat na sahat kuli koji, kažu, 
ne otkucava vreme, nego uzdahe.


Verovatno i mnogi drugi satovi otkucavaju uzdahe, samo toga nismo 
svesni. Naprimer ovaj u Lisabonu


Ili sahat kula na Kalemegdanu u Beogradu


Slična je Sahat kuli Petrovaradin


Pomalo i onom na Sabornoj crkvi u Beogradu


Sat u Vatikanu nije sličan prethodnima


Ni ovaj u Grockoj


Ni ovaj u Bijeljini


Još sam podosta satova videla, u Petrovaradinu, Somboru,
Zrenjaninu, Pančevu. Svi oni broje vreme i uzdahe.






Dedin sat je i vredan


A za ovaj sam najsigurnija...svaki pogled na njega izmami 
uzdah, jer je uspomena neizrecive nematerijalne vrednosti



Nedeljni humor

Humor — Autor lastavica @ 05:47


Mlada žena sedi u avionu pored sveštenika. 
„Oče" - kaže mu ona - „Smem li vas zamoliti za jednu uslugu?" 
„Vrlo rado. Što mogu učiniti za Vas, kćeri?" 
„Dakle, kupila sam jedan jako skup i posebno dobar brijaći 
aparat za dame, pa se bojim da ću na granici morati platiti jako visoku 
carinu za njega. Da li biste ga vi mogli sakriti ispod vaše mantije?" 
„Mogu, kćeri moja, samo ima jedan problem: Ja ne mogu lagati, ali 
dajte mi tu spravu, nekako ću valjda uspeti.“
Na aerodromu pita carinik sveštenika da li ima nešto prijaviti za carinu. 
„Od glave do sredine ništa za prijaviti, moj sine" - potvrdi sveštenik. 
Malo začuđen pita carinik: „A od sredine na dole?" 
„Tamo dole imam jednu spravu za dame koja još nikad nije bila upotrebljena!" 
Carinik se glasno nasmeje i vikne: „Dalje, sledeći molim"! 




Motociklista kacigom udari vrapca... vrabac u nesvesti... motociklista 
ga uzme i odnese kući, neguje ga... stavi u krletku hleb i vodu... 
čeka da se probudi... vrabac se budi, vidi hleb i vodu i rešetke
i pomisli: „Jao, ubio sam motociklistu!"


Sinu se bliži 6. rođendan i otac ga upita: 
„Što želiš da ti tata kupi za rođendan?"
„OB tampone!" vikne sin sav srećan.
„Pa što će tebi OB tamponi, sine?"
„S njima mogu sve - plivati, voziti bicikl, igrati tenis - a ništa od
toga sada ne znam". 











Vrućina...




 

 


Subotnji humor

Humor — Autor lastavica @ 05:51















Stara carinarnica

Gastronomija — Autor lastavica @ 05:31



U vrelom danu još se može prošetati Zemunom, do keja.
Labudovi i čamci leškare na Dunavu


U daljini vide se kupači na Lidu


Planirale smo „Bella Napoli", ali restoran nije radio.


Tako je izbor pao na restoran „Stara carinarnica".


Nismo se pokajale.



Sve je ovde bilo kako treba




Za vrućinu, lagan jelovnik: pohovane paprike, grilovani 
šampinjoni, pohovan kozji sir.




A zašto ovi svima objavljuju da sam tu?




Pesnici

Priče — Autor lastavica @ 06:16



Imali su predstavljanje pesnika u književnom klubu. Lepo je zamišljeno, svako 
od četvoro pesnika izabraće izvode iz svojih knjiga, recenzenti će ih predstaviti,
a književni klub oceniti aplauzom jesu li primljeni. Jelena je bila jedina dama. 
Sve četvoro se predstavilo uzajamno. Fini i pristojni momci. Ona je prva čitala. 
Jedan od pesnika, Zoran, pažljivo ju je slušao. Koliko pažljivo, shvatiće tek 
kasnije, kad je dobila video snimak. Upijao je svaku reč. Na kraju, dok su je 
njeni gosti grlili i čestitali, on se progurao i dao joj svoju knjigu s posvetom. 
Već sutradan sve četvoro su se povezali na FB i izmenjali fotografije. Zoran
i ona nastavili su komunikaciju. Nekako stidljivo, pomenuo je svoje emocije 
i želju da se nađu na klupi na Kalemegdanu. Nije bila ubeđena u njegove 
osećaje, ali nije ih negirala.
I kad je našao mogućnost da nakratko dođe u njen grad, sreli su se u centru,
nasmejano je prišao i poljubio joj ruku. Nije je zagrlio niti poljubio u obraz, 
samo ruku. Iznenadio ju je tim gestom. Popili su kafu i prošetala ga je 
Kalemegdanom, uz obavezne ćevape. Malo je pričao o sebi i komplikovanom 
životu samca. Nikad se nije ženio, a imao je veliku ljubav na granici braka, 
koja je prekinuta. Nije joj uspevao objasniti zašto. Bilo im je prijatno zajedno,
ali Jelena je znala da je starija od njega, osećala je da nije zaljubljen u nju, 
stanovao je predaleko za viđanja. Sve su to bili minusi za neki pokušaj veze.
Zato, kad ga je ispratila na voz taksijem, nije ni izišla iz vozila, pustila ga je 
da ode sam, da ga ne stavlja u nepriliku emotivnijeg pozdravljanja.
Nastavili su komunikaciju, nekad topliju, nekad sa više ograda, a nikad 
ljubavnu. Fejsbuk je čudo, trebalo joj je malo vremena da shvati ko je njegova
prekinuta ljubav, a i da još uvek nisu hladni jedno prema drugom. Maltene 
ga je mučila dok nije priznao da je on taj od kojeg zavisi nastavak. Nastojala 
je da on shvati kako je još uvek zaljubljen u takoreći bivšu, a u nju, Jelenu, 
nije. Iako bi to negirao, primećivala je da se dvoje bivših približava. Kad je 
ona počela da izlazi s drugim, Zoran se vratio bivšoj i brzo su postali sadašnji. 
Znala je da njena veza nema ni sadašnjost, a kamoli budućnost, da je samo
jedno lepo druženje, no nije to htela da kaže Zoranu, da ne bi uticala na 
njegove planove.
I sad je Zoran na pragu braka, a Jelena i on su ostali drugari. Drago joj je 
što nije poremetila njegovu sreću nekom nerealnom vezom. Sreću? Nada se 
da će oni biti srećni, iako često oseća da neće, jer nema potpunog poverenja 
ni predavanja između njih dvoje. A bez toga, nema trajanja ljubavi. 
Da li se prevarila, pokazaće vreme.



Daleko je

Pesme — Autor lastavica @ 05:13

Daleko je iza nas
ono lepo vreme 
kad si mi bio drag.

Kad sam tvoje oči tražila,
tvoje ruke oko sebe želela.

Daleko je.

Nisi me hteo čuvati.
Nisi me znao voleti.

Mislio si 
da ću uvek biti tu
ma kakav bio
prema meni

Navikni se
da nisam blizu
da me ne čuješ
da me ne vidiš

Sada smo samo
dve strane sveta





Dunavski the end

Putopisi — Autor lastavica @ 06:56



Ljuljanje katamarana opet pokazuje mesto ušća Save u Dunav.


Plovimo između Velikog ratnog ostrva i obale Dunava



Lido je veoma posećeno, ima dosta kupača po vrelom danu



Pristajemo uz „Marinero“ i nastavljamo na osveženje u tom restoranu.




...sa lepim pogledom na Lido...


Izaberimo...


Brusketi


Kombinacija: rižoto s gamborima, taljatele i rižoto sa bademima
i suvim grožđem


Ovo je bila savršena plovidba za vreli dan, pada odluka 
da se ponovi.


Nedostaje još samo valcer...



 

 


Savom po vrelini

Putopisi — Autor lastavica @ 04:43

Kad prođemo ušće i uđemo u Savu, vidimo desno Malo ratno ostrvo ili Konjsko ostrvo, gde su ostavljani konji. Danas je tu kolonija pataka.



Ulazimo u Savu, promiču splavovi. Na reci je prijatnije, inače
danas je najtopliji dan u Beogradu


Prolazimo između Brankovog i Železničkog mosta pa plovimo u 
susret Beogradu na vodi.



Neko ko ne voli Beograd rešio je da na najlepšem mestu podigne 
Beograd na vodi, građevine neadekvatne visine za vizuru terazijske 
padine. Beograđani su listom protiv, ali ko još pita Beograđane?




Okrećemo se u Savi kod Železničkog mosta i vraćamo. 


Razgledamo sada savske obale


Promiče Saborna crkva


Omiljeni Kalemegdan je posebno lep kad se gleda sa Save



Desno nam ostaje Kula Nebojša, na kraju donjogradskog severoistočnog
bedema Beogradske tvrđave. To je najbolje očuvana i najveća 
srednjovekovna kula na Kalemegdanu. Kula je osmougaone osnove, 
visoka je 22 metra i ima pet etaža, odnosno prizemlje i četiri sprata. 
Na svakom spratu je po šest otvora za topove, kojima je moglo da se
dejstvuje po napadačima sa reka i sa kopna. Spada u red tipičnih 
artiljerijskih višespratnih kula koje su se u to doba gradile u utvrđenim 
gradovima. Turci su Kulu Nebojšu pretvorili u tamnicu, posle zatrpavanja
dunavskog pristaništa, pa je zbog toga postala mračni simbol turske 
okupacije i mračni simbol Beograda, kao Bela Kula u Solunu ili Tauer 
u Londonu. 


Najpoznatiji sužanj Kule Nebojše bio je Riga od Fere, grčki pesnik, 
patriota i pobornik oslobođenja balkanskih naroda od turske vlasti, 
koga su Turci 1798. godine ubili u kuli. Kula je znatno oštećena 1914. 
i 1915. godine. Obnavljana je u više navrata pa i 2010. godine, po 
dogovoru sa Grčkom, koja je finansirala radove. Kula Nebojša je 
otvorena za javnost i na četiri sprata je izložbeni prostor, od kojih je 
prvi posvećen Rigi od Fere.


Ćao, Savo! Do viđenja!


Ljuljanje katamarana opet pokazuje mesto ušća Save u Dunav.




Dunavom na 40 stepeni

Putopisi — Autor lastavica @ 17:03

Najvreliji dan ove godine. Idemo do Zemuna, pravo na kej i „Marinero“



Sa veza na Marineru prelazimo na katamaran, Jovan Đorđević vozi 
i vodi. 


Desno nam ostaje pontonski most za Lido. Isplovljavamo.




Desno nam je Veliko ratno ostrvo, rezervat prirode, na čijem rtu je 
plaža Lido. Brojni kupači prelaze pontonski most do plaže. 



Vidi se Gardoš kula, milenijumska. Godina 1896. napravljeno je 7 takvih
kula po južnom obodu carstva, ostale su čitave samo dve. Zove se i „Kula
Sibininjanin Janka“ koji je komandovao beogradskom tvrđavom kad je 
1456. Mehmed osvajač opsedao Beograd. Janoš Hunjadi= Sibinjanin Janko,
mađarski plemić kojeg svojata i srpska i rumunska istorija, bio je tamiški 
župan, severinski ban, vojvoda Erdelja (od 1441.), kapetan Beograda (1444.
-1446.) i namesnik (1446.—1453.) Kraljevine Mađarske. Janoš Hunjadi je bio
otac Matije Korvina, jednog od najpoznatijih mađarskih kraljeva. 


Jovan je pun priča, dok vozi, kaže nam šta je važno za ono što
vidimo. Iza nas ostaje i zemunski gradski park, u kojem je dugo bio 
karantin u koji je svraćao Lamartin (ima spomenik), pa Andersen. 
Andersenova misao je „Putovati znači živeti!“ Izgleda da njega
pratim! 


Nalazimo se 1170 km od Ušća Dunava i 1690 km od izvora, Dunava 
dugog 2860 km, čija se najllepša petina nalazi u Srbiji.



Živ je saobraćaj pored Velikog ratnog ostrva


Levo prekoputa je Kalemegdan. Despot Stefan Lazarević živeo je u 
Gornjem gradu do svoje smrti 1459. godine, kad je Beograd vraćen
Mađarima, a prestonica postalo Smederevo pod upravom Đurađa
Brankovića. 


Ljuljanje katamarana je znak da prelazimo turbulentno ušće Save 
u Dunav. 




 

 


Humor za nedelju

Humor — Autor lastavica @ 06:48


Došla dva popa u kafanu, popili po piće i pitaju konobara 
koliko su dužni a konobar im kaže:
-Obično daju po 2000 dinara!!!


Muž čita novine dok žena sprema ručak. U jednom trenutku 
žena viknu iz kuhinje:
-Prestani neprestano ponavljati „Da, draga!“
-Zašto?
-Zato što već jedan sat nisam izustila ni jednu reč!



Mali Mujo došao po prvi put s mamom u Zagreb. 
Ugleda psa i poviče:
-Mama, vidi ćuko!
Mama će:
-Ne, to je pesek!
-Aaaa, svašta, isti ćuko.


Razgovaraju dva komšije:
-Kad sam bio mali majka bi mi dala deset dinara i poslala me u 
trgovinu. Donio sam tri kruha, dva litra mleka, paketić bombona,
pet čokolada, deset jaja, tri maslaca, litru ruma i još mi je ostalo 
za ringišpil.
-A danas?
-E, danas ne može. Sve same nadzorne kamere.


Dok je vozio auto, sveštenik kraj puta ugleda kaludericu. Zaustavi se i
ponudi joj prevoz, što ona i prihvati. Kaluđerica uđe u auto, sede i prekrsti noge, razgrnuvši tako svoju mantiju i otkrivši svoje divna kolena.
Sveštenik baci pogled i zamalo ne napravi udes. Nakon što je ponovo preuzeo
kontrolu nad kolima, on potajno spusti svoju ruku na kaluđericino koleno.
Kaluđerica ga pogleda i reče:
-Oče, zar se ne sećate 129. Psalma?
Svestenik se zagrcnu i duboko izvini, pa primora sebe da skloni ruku.
Promenivši brzinu, on, međutim, opet stavi ruku na njeno koleno.
Kaluđerica mu opet reče:
-Oče, zar se ne sećate 129. Psalma?
I još jednom sveštenik joj se izvini, rekavši:
-Oprostite, sestro, ali telo je grešno.
Stigavši u ženski samostan, kaluđerica izađe, uputivši mu značajan pogled, i
ode. A sveštenik stigavši u crkvu, požuri da uzme Bibliju i pogleda 129.
Psalam. U njemu je pisalo: Idi napred i traži, produži dalje i spoznaćeš
vrhunac slave.
Naravoučenije: Ako nisi dobro informisan o poslu koji radiš, možeš da
propustiš sjajnu priliku.



Muž pita suprugu:
–Kakvi su ovo kolači, dušo?
–Ne znam kako se zovu, ali sam ih iz Kuvara učila.
–Mnogo su tvrdi. Po tome sudim da će to biti – korice od Kuvara!


Mujo se u Njujorku žali gazdi na miševe, a ne zna engleski.
-Tom and Jerry... You know...
-Yes, I know.
-E, pa Jerry!


Pričaju dve plavuše u parku:
- Vidiš ona dva muškarca, onaj sa leve strane je moj muž, 
a onaj sa desne švaler.
-Čudno, kod mene je obrnuto!



Otvorim hladnjak, sve mi paše, otvorim ormar... ništa mi ne paše.... 




Subotnji humor

Humor — Autor lastavica @ 07:13


Izlazi Fata iz salona lepote, a napolju je čeka Mujo:
-Ajd', barem si probala...


-Je li plivanje dobro za figuru?
- Ako je dobro za figuru, kako objašnjavate kitove?



- Da li je dobro biti u formi?
- Hej, pa i "okruglo" je forma!


Pita Eva Adama: - Adame voliš li me?
Adam:- A koga ću drugog?


Došle dve testenine u matičara de se venčaju.
Kaže matičar da nije u mogućnosti da ispuni zahtev, 
jer su obe ženskog roda.
Jedna testenina se pobuni:
-MOŽETE, JA SAM TESTENINA SA JAJIMA!




Kako se kondom brani na sudu?
Nisam ja kriv, navukli su me!


Koja je kazna za bigamiju?
Dve tašte!


Još jedan dan života više (Ravništarka)

Putopisi — Autor lastavica @ 06:01



Pećina Ravništarka je rečna pećina i nalazi se u ataru sela Ravnište,
oko 12 km od Kučeva. 


Ravništarka spada u red većih pećina na tlu Srbije.
Silazimo niz dosta stepenica do ulaznih vrata Ravništarke. 



Ova pećina sa predivnim svodovima, sasvim je različita od Ceremošnje. 
Otvorena je za posetioce početkom 2008. godine. Nalazi se na nadmorskoj 
visini od 406 metara. Prosečna temperatura u pećini je 8 stepeni. 


Glavni kanal dug je 502 m, a ukupna dužina pećinskih kanala je 589 m. 


Pored staze rastu gljive.


Ovo je prva figura koja je dobila ime - Rudonja, po prvoj osobi
koja se usudila da uđe u pećinu.


Kroz pećinu protiče potok Ponorac, koji izvire dva kilometara uzvodno 
u Bisinoj pećini. Ima samo jednu dvoranu „Crni dvorac“, dugu 43, široku 20
i visine 12 metara. 


Sva je pećina u obliku dugačkog kanala sa lepim pećinskim 
nakitom, kojem je imena davao Radenko Lazarević. 


U pećini se posebno izdvajaju: Šarac kraljevića Marka, Glavonje i Lepa 
Ravništarka, koja je ujedno i amblem pećine. 





Evo i slona


Na kraju se pećinski put strmo uzdiže, jedan prolaz je vrlo uzan, 
stepenicama idemo na izlaz odakle se lakše popeti do autobusa. 
Dobili smo dan života više :)



Na izlazu nas je dočekalo cveće, koje smo
samo fotoaparatom ubrali.




Ručamo na terasi lepe kuće iznad stepenica koje vode u pećinu. Predjelo je
kačamak sa dobrim sirom, zatim ide čorba, pa seosko meso (gulaš sa 
svežim i suvim mesom) uz šopsku salatu.








Powered by blog.rs