Lastavica

Šta znate o Vraniću?

Putopisi — Autor lastavica @ 06:34

Spremite se, polazimo!


Ada promiče pored nas


Vranić nije daleko. Tu ćemo obići zanimljiv kompleks: crkvu Sv. Ilije


riznicu




Tu su i porodična stabla dinastija 
Obrenović i Karađorđević




Obilazimo i crkvu brvnaru iz 19. veka sa etno selom.

U Lazarevcu obilazimo spomen konturnicu u hramu svetog Dimitrija

Nastavljamo put dalje... čeka nas veselje.

Da li je Jerina zaista bila prokleta?

Putopisi — Autor lastavica @ 06:05

Krenuli smo u Muzej u Smederevu


Čeka nas mladi kustos velikog znanja i volje da objasni, 
Miroslav Lazić, pa obilazak muzeja poduže traje.

Temelj muzeja je privatna kolekcija Milana Jovanovića Stojimirovića,
koju je zaveštao gradu, a zatim gimnazijska zbirka koju su sakupljali 
profesori smederevske gimnazije. Sadašnja zgrada muzeja je ranije
bila hotel „Jadran“, podignuta u balkanskom, klasicističkom stilu, 
pa je preuređena u muzej.

Smederevska tvrđava

Putopisi — Autor lastavica @ 06:05

Smederevsku tvrđavu je podigao poslednji despot Srbije Đurađ 
Branković, po njoj nazvan Smederevac, na ušću reke Jezave u 
Dunav u drugoj četvrtini XV veka (od 1428.-1439 godine). 



Cela tvrđava je podignuta za 11 godina. Tvrđava je po svom tipu 
klasično vodeno (opkoljena je Dunavom i Jezavom, a sa juga veštačkim
šancem koji povezuje dve reke) ravničarsko utvrđenje što je čini 
jedinstvenom u srpskoj srednjovekovnoj arhitekturi, a za uzor prilikom
gradnje uzet je Carigrad i njegovi bedemi. 
Po želji mecabg, ušetaćemo u tvrđavu.




Prema svojoj površini od 10ha 41a 14m
2˛ (11,3272ha prema merenjima
iz 1975. godine bez spoljašnjeg bedema i kula odnosno 14.5ha sa njima),
predstavlja jednu od najvećih tvrđava u Evropi i najveću tog tipa. 

Ima osnovu raznokrakog trougla (550m x 502m x 400m u čijem je 
severnom temenu je smešten manji raznokraki trougao koji formira tzv. 
Mali Grad, dok ostatak utvrđenja čini tzv. Veliki grad. 



Snaga smederevskih bedema pokazala se prilikom osmanlijskih opsada, 
da bi ih Osmanlije konačno osvojile predajom grada bez borbe 1459. 
godine, što je predstavljalo i formalni kraj despotovine Srbije. Sjajan 
dizajn utvrđenja može se videti na osnovu činjenice da na njoj, od 
okončanja srpske gradnje sredinom XV veka i osmanlijskog dodavanja 
četiri artiljerijske kule 1480. godine, nije učinjena nikakva prepravka sve 
do kraja njene vojne upotrebe u drugoj polovini XIX veka, nakon što je, 
sa još nekoliko utvrđenja, 1867. godine predata knezu Srbije Mihailu 
Obrenoviću. 

Tvrđava je pretrpela značajna razaranja tokom svetskih ratova od 
bombardovanja i eksplozija, ali je i pored toga zadržala svoju 
monumentalnost. 


Danas je Veliki grad mahom u ruševinama i izložen zubu vremena, dok 
su na prostoru Malog Grada izvedeni konzervatorski i restauratorski radovi 
čime mu je donekle vraćen pređašnji izgled. 

Cela tvrđava se od 1946. godine nalazi pod zaštitom države. 
Poslednji autentični srednjovekovni srpski dvor, Mali grad je često 
poprište kulturnih i sportskih manifestacija, a tokom Smederevske 
jeseni on postaje kulturna prestonica Smedereva i mesto 
održavanja mnogobrojnih predstava i koncerata.



Kakav li pogled imaju smederevski golubovi odozgo?

Hoćemo li u Smederevo?

Putopisi — Autor lastavica @ 05:58

Ovog puta način putovanja se razlikuje, ima nas manje, idemo redovnim autobusom.


Prolazimo pored rodnog mesta mojih sinova, 
vesele zgrade levo.

Stižemo u Smederevo nakon 70 minuta udobne vožnje.

Centralni trg je na dva minuta hoda

Kafa nam sledi u gradskoj kafani "Grand"


Obilazimo muzej i smederevsku tvrđavu, o čemu ću posebno pričati.
Pešice nas vodič Jovica vodi do starog smederevskog groblja. 

Tu se desno nalazi kapela Dine Mančića, 
smederevskog mecene. 

Pravo je spomen kosturnica žrtava eksplozije iz 1941, koju je radio 
Aleksandar Deroko. 

Levo je stara crkva, rađena na rimskoj nekropoli u 15.veku, 
sa solidno očuvanim živopisom (freskama) iz 17.veka. 



Iznad Uspenja Bogorodice prikazana je freska slavljenja Gospoda, 
jedinstvena predstava.

Pored stare crkve je grob Dimitrija Davidovića. Otac srpskog novinarstva, 
ministar prosvete u vreme Miloša Obrenovića, napisao je suviše napredan 
Sretenjski ustav, na snazi samo 55 dana, oboren uz pomoć velikih sila.


Male vinarije se predstavljanju u velikoj buradi iz nekadašnjeg 
vinarskog giganta „Godomin“. 

...pa ćemo proći pored smederevske gimnazije, osnovane 1871. 

...da bismo videli Karađorđev dud. Tu je Karađorđe primio ključeve
grada Smedereva 21.11.1805. u I srpskom ustanku. 
Stari dud pamti preko 200 godina...

Konačno na ručak u „Grand“ pa povratak




Jedan trg i jedno carstvo

Putopisi — Autor lastavica @ 07:24

Studentski trg je najstariji gradski trg u Beogradu i zauzima prostor između 
ulice Vase Čarapića i Uzun-Mirkove. U okviru Studentskog trga se nalazi 
i Univerzitetski park. Prepoznatljivost trgu daje Kapetan-Mišino zdanje, 
koje je bilo i ostalo simbol ovog trga. Taj objekat danas koristi Rektorat 
Univerziteta u Beogradu.


Spomenik Josifu Pančiću je ovde podignut 1897.


Spomenik Dositeju Obradoviću je prenet 1930. 


Spomenik Jovanu Cvijiću otkriven je 1953. godine


Odavde se lakom šetnjom stiže u Skadarliju, 
carstvo hedonizma i dobre muzike.



Naravno, nezamislivo je bez muzike na uvo.



Dvorovi u Beogradu

Putopisi — Autor lastavica @ 04:50

Meni najdraži dvor u Beogradu je Konak kneginje Ljubice. Zbog 
svog istorijskog i arhiktektonskog značaja konak ima status spomenika 
kulture od izuzetnog značaja. 


Konak je jedan od najreprezentativnijih sačuvanih primera građanske
arhitekture prve polovine 19. veka u Beogradu. Građen je u periodu 
od 1829-1830. godine. Prema zamisli kneza Miloša, trebalo je da ima 
dvojaku namenu, da bude stan njegove porodice, kneginje Ljubice
i sinova Milana i Mihaila, kasnijih srpskih knezova, a u isto vreme i dvor 
za rezidenciju. Izgrađen je po idejama i pod nadzorom Hadži-Nikole 
Živkovića, pionira srpskog neimarstva.

Konak kneginje Ljubice smešten je u slobodni prostor, u centar velike 
bašte, prvobitno ograđen visokim zidom, kao i ostale građevine ovog tipa 
i okružen zelenilom. Imao je spoljašnje dvorište u koje se ulazilo kroz 
kolsku kapiju, kao i prostranu unutrašnju baštu prema Kosančićevom vencu. 
Glavnom fasadom, kojom dominira erker divanhane, Konak je okrenut 
prema reci Savi.




Konak kneza Miloša u Topčideru je konak koji je za Miloša Obrenovića
podignut 1831. godine do 1834. godine, kao centralna građevina 
reprezentativnog dvorskog kompleksa u Topčideru. Gradili su ga poznati 
neimari Janja Mihailović i Nikola Đorđević pod nadzorom glavnog 
kneževog neimara, Hadži-Nikole Živkovića. Njegova gradnja predstavljala je 
jedan od neophodnih vidova ispoljavanja upravo stečene autonomije 
u obavljanju i odvijanju društvenog života i javnih funkcija Srbije, u
odnosu na prethodnu Otomansku vladavinu. U njemu je svoje 
poslednje dane života proveo knez Miloš Obrenović za vreme svoje
druge vladavine 1859-1860. godine.

Ispred ovog zdanja je jedan od najstarijih i najlepših platana u Evropi, 
zaštićen kao prirodna retkost (ima više od 160 godina).




Kraljevski dvor na Dedinju izgrađen je u periodu 1924-1929. godine
ličnim sredstvima i po nalogu Nj.V. Kralja Aleksandra I. Kraljevski Dvor
je bio dom Kralja Aleksandra I i Kralja Petra II. Danas je to dom 
Prestolonaslednika Aleksandra II i njegove porodice.
Projektanti su bili arh. Živojin Nikolić i akademik Nikolaj Krasnov sa 
Kraljevske akademije. To je velika i reprezentativna vila od belog
kamena u srpsko-vizantijskom stilu. U njenom sastavu je i Dvorska 
kapela posvećena Sv. Apostolu Andreju Prvozvanom, koji je zaštitnik 
i Krsna Slava Kraljevskog Doma, i koja je sagrađena po uzoru na 
crkvu manastira Sv. Andreja na Tresci, zadužbinu Kralja Vukašina. 
Oko Dvora su podignute pergole, parkovske terase, bazeni, paviljon 
i koncertna terasa. Iz Dvora koji je na grebenu brda, pruža se 
veličanstven pogled na Dedinje, Košutnjačku šumu, Topčider i Avalu.




Beli dvor je poznatiji, no manje reprezentativan od Kraljevskog dvora.


Serija priča o dvorcima je završena! Živeli!


Vojvođanski dvorci

Putopisi — Autor lastavica @ 16:20

Danas obilazimo dvorce Vojvodine, one koje sam imala 
zadovoljstvo da vidim.

Dvorac Damaskin u Hajdučici je zajedno sa parkom stavljen pod zaštitu 
državekao spomenik kulture. Sagradio ga je Lazar Dunđerski 1911.i poklonio 
ga u miraz svojoj ćerki Olgi.


Dvorac Bisingen je sagradio 1859. godine grof Đerđ Močonji na svom 
imanju u Vlajkovcu. Udajom, 1888. godine, grofica Georgina Močonji 
imanje i dvorac donosi u miraz poznatoj austrougarskoj plemićkoj 
porodici Bisingen-Nipenburg. Porodica je imanje zadržala u svom posedu 
do kraja Drugog svetskog rata, kada im je zakonom o nacionalizaciji 
oduzet. Stari sjaj se samo nazire, dvorac plače za rekonstrukcijom.


Dvorac Danijel u Konaku izgradio je grof Danijel Ladislav 1884. godine. 
Dvorac okružuje lep park sa retkim stablima raznih egzotičnih vrsta, koji 
se prostire na nekoliko hektara. Nalazi se u blizini reke Brzave na izlazu 
iz mesta Konak prema Vršcu. Danas je u njemu škola.



Dvorac Karačonji je u klasicističkom stilu izgradio Lajoš Karačonji 
između 1842. i 1846. godine na svom imanju u Beodri (danas Novo 
Miloševo). Bio bi prekrasan, kad bi ga obnovili!


Dvorac Dunđerskih u Kulpinu sagrađen je za plemićku porodicu 
Stratimirović. Jedno vreme imanje je od Stratimirovića otkupio 
Matej Semzo od Kamjonike, ali ga je 1889. godine prodao Lazaru 
Dunđerskom. 


Bezeredi, dvorac porodice Dunđerski u Čelarevu čini nekoliko 
objekata smeštenih u prostranom parku po principu engleskih vrtova.


Na 60 kilometara severno od Beograda i svega 7 km od Zrenjanina, 
u selu Ečka, nalazi se dvorac Kaštel Ečka, građen u engleskom stilu, 
od 1816. do 1820. godine. Dvorac je podigla porodica Lazar, a na
svečanom otvaranju 29. 8. 1820. svirao je čuveni Franc List. Danas je 
ovo staro zdanje potpuno renovirano i pretvoreno u objekat koji će 
svojim gostima pružiti nezaboravan odmor u autentičnom ambijentu
inspirisanom aristokratskom prošlošću.


Dvorac Kaštel je izgrađen 1846. godine za plemićku porodicu Falcione. 
Izgradnju dvorca je sproveo grof Arpad Falcione, a park oko zgrade je 
završen tek 1870. godine kada je imanjem upravljao Arpad II Falcione. 
Nalazi se na poljoprivrednom dobru "Panonija", u blizini mesta Bajša. 


Malo je ljudi koji maštu mogu da pretvore u stvarnost. Jedan od tih 
retkih bio je Bogdan Dunđerski, pripadnik najbogatije porodice u 
Vojvodini s kraja XIX veka i početka XX veka. Na svom imanju, 
koje se prostiralo na preko 2600 jutara zemlje, sagradio je, usred 
ravnice, dvorac iz mašte, Fantast.



Dvorac Kapetanovo smešten je u Vojvodini, blizu mesta Stari Lec. 
Za njegovo postojanje zaslužan je nekadašnji župan Botka Bela 
koji ga je sagradio početkom XX veka, davne 1904. godine. Bio je
u vlasništvu nekoliko uglednih ljudi, a jedan od njih, po kome 
je i dobio ime, bio je Milan Kapetanov. Naime, Kapetanov ga je 
dobio kao miraz pri ženidbi sa ćerkom Franca Maja, jednog od 
najbogatijih ljudi toga vremena. Uz dvorac je vezana zanimljiva
legenda o lepoj Emi i pramenovima plave kose u žitu...



Neobični dvorci

Putopisi — Autor lastavica @ 04:46

Pena dvorac (Castelo da Pena) ili Pena palata (Palácio da Pena) 
je jedno od sedam čuda Portugala. To je najstarija palata evropskog 
romantizma. Nalazi se na UNESCO listi svetske kulturne baštine. 
Portugalci je smatraju nacionalnom palatom. Ovaj krajnje neobičan 
dvorac izranja iz zelene guste šume, podno plavog neba i belih oblaka, 
obojen u žutu, ljubičastu i crvenu boju, ukrašen raznim skulpturama, 
azulejos pločicama i ukrasima iz epoha manuelizma, gotike, baroka
i romantizma.


Dvorac Pena je izgrađen na litici, na vrhu brda iznad grada Sintra. 

U daljini se vide Kaškaiš i Atlantik.

Glavni razlog što najveći broj turista posećuje gradić Figueras u
kopnenom delu Španije u provinciji Đirona u Kataloniji je slavni 
dvorac, ustvari muzej-teatar Salvadora Dalija. Nakon što je 
postigao svetski uspeh i obogatio se, Dali je kupio stari teatar 
koji je decenijama propadao i pretvorio ga u muzej koji je glavna
turistička atrakcija Figuerasa. Posle muzeja Prado u Madridu, 
ovo je najposećeniji muzej u Španiji.



Evropski dvorci, drugi deo

Putopisi — Autor lastavica @ 06:49

Nastavljamo šetnju evropskim dvorcima, onima koje sam imala 
zadovoljstvo da vidim. Za jedan ste manje čuli, za drugi više.


Zasladimo s dvorcem Korvin u oblasti Hacega u Rumuniji. 
Očuvan je kao da je sada izgrađen, a gradnja je započeta 1409 godine, 
sa karakterističnim odbrambenim kulama, gotskim tornjevima, pokretnim 
mostovima i izreckanim zidinama. Bio je vlasništvo oca Sibinjanin Janka 
(Janoš Hunjadi), nacionalnog heroja u borbama protiv Turaka u 
Mađarskoj, u Rumuniji i u Srbiji. 



Prošetajmo kroz dvorac Korvin.


Ima mnogo lepih detalja

Odigrati bluz u dvorcu Korvin, uz zvuke srednjovekovnog 
instrumenta, među oklopima u vitrinama dvorca, bio je 
poseban osećaj. Izletnici su ovekovečili taj ples :)


Moj mezimac je Castel Sant'Angelo u Rimu, koji je ustvari mauzolej cara 
Hadrijana. Prilazimo mu preko mosta anđela, iznad reke Tibar.

Cilindrična građevina na kvadratnoj osnovi građena je od 135. do 139. 
godine i nekoć je spolja bila obložena mermernim pločama.Tokom 10. 
veka pretvoren je u tvrđavu, a u srednjem veku je pregrađivan i s 
Vatikanom spojen dugim podzemnim hodnikom. U njemu je bio zatočen 
Giordano Bruno. 


S njegovih terasa pruža se divan pogled na Rim i dobija se sjajna 
orijentacija o svemu što u Rimu treba videti. Zato obilazak Rima
treba započeti baš sa Castel Sant'Angelo.


Evropski dvorci-1

Putopisi — Autor lastavica @ 06:20

Ako uopšte postoji neko ko to ne zna, Šenbrun se nalazi u Beču. 
Za razgledanje Šenbruna vam zaista treba jedan ceo dan. Od 18. 
veka pa sve do 1918. godine dvorac je bio rezidencija habzburških
careva, a uređen je u predivnom stilu dekorativnog baroka, za šta 
su zaslužni arhitekte Johan Bernard Fišer fon Erlah (Johann
Bernhard Fischer von Erlach) i Nikolaus Pakasi (Nikolaus Pacassi). 
Palata Šenbrun uvrštena je u popis mesta svetske baštine 1996. godine.
U neposrednoj blizini dvorca nalazi se i Bečki zoološki vrt, najstariji 
zoološki vrt na svetu, osnovan 1752. godine.



Hofburg je kompleks carskih rezidencija u centru Beča. Ustvari je
to pravi carski grad, sa brojnim palatama, trgovima i parkovima za 
smeštaj i rad carskog dvora i njegovih službenika. Jedan deo Hofburga, 
Neue Burg, služi kao rezidencija predsednika Republike Austrije, a 
veći deo je pretvoren u muzeje i prostore javne namene (kongresi, 
ceremonije, priredbe).



Kilometar iznad Karlovog mosta, po levoj strani reke Vltave, na 
brežuljku uzdiže se predeo Hradčany i na njima češki kraljevski dvorac 
Praški grad. Hradčany su deo Praga na kojem se nalazi Praški grad. 
Česi dvorac zovu Pražský Hrad. Počeci dvorca datiraju od 880 godine. 
Od samog početka je sedište kraljevskog roda dinastije Přemysl. Dvorac 
je pretrpeo velike štete u vreme husitske bune. U drugoj polovini 18 veka
bio je ponovo preuređen za vladavine Marije Terezije. Početkom 20. veka 
dvorac je ponovo preuredio veliki arhitekta Josip Plečnik.
Praški dvorac je jedan od najpoznatijih dvoraca Evrope i prema 
Ginisovoj (Guinness) knjizi rekorda, najveći je dvorac na svetu.



Valdštajnska palata u Pragu izgrađena je dvadesetih godina 17. veka 
u stilu ranog baroka. Ima nekoliko prekrasnih sala i poznati Valdštajnski 
vrt. U palati je danas sedište Češkog Senata (Donji dom).


Nazvali su je vila i možemo im verovati, ali meni je ostala u sećanju
kao dvorac. Vila Chopin nalazi se u Karlovim Varima, gde većina
građevina pre liči na dvorce nego na vile.


Castello Sforzesco (Sforzin dvorac) je dvorac u Milanu koji je u 
prošlosti služio kao službena rezidencija milanskih vojvoda,
a danas kao muzej i galerija. Njegova je izgradnja započela još u 
14. veku. Oko godine 1450. ga je počeo dograđivati Francesco 
Sforza, a u radovima je sudelovao i Leonardo da Vinci. Pod 
kasnijom španskom vlašću je dograđen i postao jedna od najvećih 
citadela Evrope. Nakon ujedinjenja Italije u 19. veku je izgubio 
vojnu svrhu, te je rekonstruisan u muzej. 


Palata Dolmabahče (Turski Dolmabahçe Saray) je palata u Istanbulu 
na evropskoj obali Bosfora. Dao je sagraditi sultan Abdulmedžid I 
između 1843. i 1853. a godine 1857. se tamo sultan preselio iz svog
dvora palate Topkapi. Ova palata je bila približavanje turske imperije
Evropi i u mnogome je podsećala na evropske dvorce. Kao uzor su
je služile palate Luvr i Bakingemska palata. U ovom dvoru je 1938. 
umro osnivač moderne turske države Mustafa Kemal Ataturk.


Topkapi Saraj(turski: Topkapi Saray), je palata u Istanbulu (Turska)
koja je skoro 400 godina bila glavna rezidencija osmanskih sultana, 
od 1465.-1856. godine. Danas je muzej koji ima veliku i vrednu 
kolekciju spomenika i umetnina (poput ogrtača i mača proroka 
Muhameda), ali i jedna od glavnih turističkih atrakcija Istanbula.
God. 1985. Topkapi Saraj je upisan na UNESCO-v popis mesta
svetske baštine u Evropi. 



Dvorac Sao Jorge se može videti iz svakog dela Lisabona. Najstariji
delovi datiraju iz 6. veka, iz vremena Rimljana, pa Vizigota i na kraju 
Mavara. Obilazak Lisabona treba odavde započeti, jer se tako dobija 
pravi utisak o veličini i lepoti Lisabona i delte reke Težo.


 



Na slovo D: Dvorci

Putopisi — Autor lastavica @ 06:15



Vreme se za maštanje i sećanje. Krećemo u obilazak dvoraca
u Zagorju i okolini Zagreba. Nisam ih sve videla, ali ni ovo nije 
loše za početak.

Dvorac Bežanec je sagrađen je u 17., a obnovljen u 19. veku u duhu 
klasicizma. Spomenik je prve kategorije. Posed Bežanec je menjao 
vlasnike tokom vremena: od grofova Keglevića do baruna Ottenfelsa, 
sve do Siniše Križanca, koji ga je preuredio u vrhunski restoran i hotel. 


U dvorcu Gjalski rođen je i živeo pisac Ksaver Sandor Gjalski.
pravim imenom Ljubo Babić. Nalazi se u Zabočkim Gredicama 
i danas je restoran i hotel s očuvanim duhom starine.


Ovom sam dvorcu zaboravila ime, tko ga zna?

Lego-dvorac Empirej zagorskoga bivšega građevinskog 
preduzetnika Mije Habulinca. Dvorac je smešten u selu 
Jurjevec u Zagorju. 


Dvorac Velika Horvatska nosi ime po mestu u kojem se nalazi.
O njemu postoji legenda o mladićima koji su obranili mjesto od
turskih osvajanja. Dvorac je generacijama pripadao plemićkoj 
porodici Ratkay, a nakon njih tu su bili različiti vlasnici. Neko 
vreme dvorac je bio samostan. 


Dvorac Veliki Tabor je jedan od najpoznatijih dvoraca, čija starost nije
utvrđena. Neki misle i da je tu bilo i rimska utvrđenje. Bio je u posedu 
plemićke porodice Ratkay. 
Uz dvorac je vezana legenda o Veroniki Desiničkoj.


Novi dvori (lat.Curia nova) su jedinstveni kulturno-istorijski spomenik,
udaljeni samo 1,5 kilometra od centra Zaprešića (dvadesetak 
kilometara od Zagreba), uz cestu koja vodi prema Hrvatskom zagorju. 
Vlasnici Novih dvora bili su, redom kroz nekoliko vekova, Zrinski, 
Čikulini, Sermagei, Festetići i grofovi Erdödy, od kojih ih je 1851. 
godine kupio hrvatski ban Josip Jelačić. U vlasništvu Jelačića Novi 
su dvori ostali do 1934. godine, kada su ih kćeri Đure Jelačića, 
Vera i Anka, oporukom ostavile hrvatskom narodu.



Dvorac Trakošćan se smestio između Macelja, Ravne gore i Strahinjčice.
Nastao je u 13. veku kao manja utvrda. Svoj konačni izgled dobio je u 19.
veku. Juraj V. Drašković preobrazio ga je u rezidencijalni dvorac s
izuzetnim parkovima pretvorenim u romantični perivoj. Gradnjom brane 
stvoreno je veliko jezero koje i dvorcu daje posebnu draž.
Danas je Trakošćan preuređen u muzej. U brojnim sobama izloženi su 
predmeti iz njegove prošlosti: stari drveni namještaj, velike peći, predmeti 
za svakodnevnu upotrebu, slike nekadašnjih vlasnika i njihovih porodica...


Stari grad Varaždin je tvrđava u Varaždinu, a ja ga više volim smatrati
dvorcem :) Danas je u njoj smešten Gradski muzej Varaždin.
Tvrđava se prvi put spominje u 12. veku. Krajem 14. veka dolazi u 
vlasništvo grofova Celjskih koji je pregrađuju u gotičkom stilu. 
Veliku obnovu tvrđava doživljava u 16. veku, kada je pregrađena 
u savremenu renesansnu fortifikaciju. Za vlasništva Ivana Ungnada, 
oko 1544. započinje gradnja zidina s kružnim kulama, te oko njih 
zemljanih bedema i jarka napunjenog vodom. Time ona postaje 
karakterističan tip utvrde zvan wasserburg. Zatim varaždinska 
tvrđava trajno dolazi u ruke mađarsko-hrvatske obitelji Erdödy, 
koja će na njoj izvesti manje adaptacije u baroknom stilu.



Muzej, dragulj Petrovaradina

Putopisi — Autor lastavica @ 08:01


Čeka nas „Gradski muzej Novog Sada“ na Petrovaradinu,
sa veoma bogatom postavkom.



Bidermajer stil

Alt dojč stil

Sobni WC i lavabo za voz

Satovi sa opozitima (mala i velika kazaljka obrnute)

Bela soba Teodore Dunđerski 

Portret devojke (M.Hirš)

Venecijansko ogledalo (filigranski rad)

Zeleni lavor za pranje kose

Silazimo u dvorištu na izložbu bitke kod Petrovaradina 5.8.1716.
kada je Eugen Savojski pobedio jaču tursku vojsku.


Razgledamo monoksil, iz 6-8 veka, čamac od jednog komada slavonskog 
hrasta, dug 13,5 m, nađen u mulju Dunava.

Silazimo do bunara, koji je dubok 60 m i uvek ima bar 15 m vode. 
Snabdevao je tvrđavu, a postoji i sistem malih bunara koji su skupljali kišnicu. 

Mislim da su najoriginalniji eksponati sobni toalet i čamac od jednog 
komada drveta. A sada, vreme je za povratak kućama.



Petrovaradinska priča

Putopisi — Autor lastavica @ 09:38


Petrovaradinska tvrđava se nalazi u mestu Petrovaradin na obali Dunava 
i obroncima Fruške gore. 1692. godine izaslanik cara Leopolda I 
Habzburškog knez Kroj postavio je kamen temeljac Petrovaradinske tvrđave,
na ruševinama srednjovekovnog utvrđenja na uzvisini 40 metara iznad 
Dunava. Nova tvrđava sastojala se od Gornjeg i Donjeg grada, imala je 
visoke bedeme i bila okružena šančevima s vodom. Iz naselja 
Petrovaradinski Šanac na suprotnoj strani Dunava izrašće vremenom 
Novi Sad. 

Izgradnja tvrđave, po projektu francuskog vojnog arhitekte Sebastijana 
Vobana, trajala je punih 88 godina, sve do 1780. Izgradnju su vodili
austrijski vojni arhitekti. Tvrđava je izgrađena na 112 hektara, na uzvišenju 
koje dominira okolinom. Bila je neosvojiva za ondašnju ratnu tehniku i već 
tada je dobila naziv Gibraltar na Dunavu. 

Nakon Prvog svetskog rata, Petrovaradinska tvrđava ulazi u sastav 
novoformirane države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kako su, 
razvojom vojne tehnike, tvrđave sagrađene tokom 17. i 18. veka izgubile 
svoj strategijski značaj i namenu, vojni vrh odlučuje da se potpuno ili 
delimično sruše tvrđave u Beogradu, Osijeku, Brodu, Rači, Karlovcu... 
na listu za rušenje bila je i Petrovaradinska tvrđava. Pukovnik Dragoš 
Đelošević, čovek koji je bio zadužen ovaj nezahvalan posao, naredio je 
rušenje ovih tvrđava ali je poštedeo te sudbine Petrovaradinsku tvrđavu.
Govorilo se da ju je poštedeo jer mu je bila "suviše lepa da bi je srušio". 
Kao isključivo vojni objekat, Petrovaradinska tvrđava služila je sve 
do 1948. godine. Pod zaštitu države stavljena je 1951. godine, od 
kada predstavlja kulturni i turistički objekat.

Bus ostavljamo u podnožju i penjemo se pešice, hladno je i pomalo 
klizavo. 

Kroz zidine vidi se zaleđeni Dunav.

Sad nećemo svraćati u elitni restoran "Leopold" s najlepšim 
pogledom na Dunav


Panoramska mapa tvrđave. 

Nakon obilaska muzeja, vodič nas vodi u podzemne vojne galerije. 
Sagrađano je 16 km katakombi Petrovaradina, 16 km tunela do 
četiri nivoa u dubinu od čega obilazimo jedan kilometar, niz i uz 
stepenice i po neravnom podu, slabog osvetljenja, sporo. 

U „Galeriji itd“ ispod sata Aleks Bermet (Nenad Ratković Bemet) 
u vojvođanskoj nošnji održava degustaciju bermeta i vina. 

Ko želi, ruča u odličnom restoranu „Terasa“, 
uzela sam pastu.

Stari prijatelj poklanja mi akvarel za susret i novu godinu. 


Zaleđena Vojvodina

Putopisi — Autor lastavica @ 09:04


Nastavljamo put prema Petrovaradinu. 


Prolazimo pored poznatih podruma u Crvenki.

Snega i nema mnogo, ali je hladno i zaleđene su sve reke i 
Kanal Dunav -Tisa- Dunav.



Prilazimo Petrovaradinu i smrzavaju nas slike zaleđenog Dunava. Probijen
je srednji tok, velikom brzinom valja sante, a sa obe strane izlomljene
sante liče na krajolik s neke druge planete. Jedini ledolomac u našoj 
zemlji je „Greben“, koga je kupio EPS radi održavanja normalnog 
stanja kod HE „Đerdap“. Ova apokalipsa jasno daje do znanja da treba
još najmanje jedan.

Petrovaradin se ponosno uzdiže s druge strane zaleđenog Dunava, 
iznad santi koje izgledaju kao da ne pripadaju ovom svetu...

Panonija i Kaštel

Putopisi — Autor lastavica @ 07:06

Posle Vršačkih planina i Fruške gore, Panonija ima treću nadmorsku visinu u 
Vojvodini, sa 128 m. Od sedišta opštine Bačke Topole, kroz koju prolazi 
međunarodni put E-5 i železnička pruga, udaljena je 12 km. Veoma je 
blizu važnih međunarodnih puteva, a opet dovoljno daleko da garantuje 
mir i tišinu. Ovo malo mesto, osim prirodnih bogatstava, ističe se izuzetnim 
prostornim uređenjem kompleksa, a istorijski podaci govore da je još u 15.
veku bilo kultivisano i naseljeno. MZ Panonija je po mnogo čemu jedinstvena
i specifična sredina. Spojeni su tu izvanredni prirodni uslovi, rad i velika 
požrtvovanost žitelja za svoju sredinu, infrastruktura i sadržaji koji 
stanovnicima i gostima pružaju nesvakidašnji doživljaj.

Spavanje je bilo pomalo brzo, pa onda sledi dobar doručak pa kafica.


Tokom noći sneg je napadao i škripi pod koracima

Posetićemo prvo Aktiv žena Duga, i diviti se rukotvorinama, poneke 
poneti kao suvenir


Na jednoj maloj površini, u mestu koje broji svega oko 800 stanovnika, nalaze 
se: hotel, kongresna sala sa 350 mesta (bioskop), kaštel iz 1846. godine, park
sa četinarskom šumom, retkim i zaštićenim biljnim vrstama, sportski tereni, 
jezero, dečije igralište, paintball teren i drugi sadržaji. Sa sadržajima koje 
poseduje, Panonija ima idealne uslove za razvoj: sportsko- rekreativnog, 
kongresnog, lovnog i ribolovnog, izletničkog turizma, školu u prirodi i druge 
oblike turizma.

Prekoputa hotela je staro zdanje, Kaštel izgrađen 1846. godine, omiljeno mesto 
svih posetilaca Panonije. Nekadašnji grofovski letnjikovac zadržao je šarm 
minulih vremena. 

Vojvođansku salu kapaciteta 60 sedišta karakteriše toliko neophodan domaći 
ambijent. 

Velika crvena sala se ističe svojom elegancijom i nesvakidašnjim rešenjima
enterijera i može da primi 80 gostiju. 

Zelena banket sala sa stilskim nameštajem ima 
kapacitet od 20 sedišta. 

Kaštel raspolaže sa predivnom terasom koja ima kapacitet 48 sedišta. 
Ne bih je baš u ove hladne dane koristila :)

Od nameštaja iz grofovog perioda tu su njegov sto, fotelja i vitrina (ručni rad 
rađen u orahovom drvetu), dok se u holu nalazi i kaljeva peć i ogledalo, koji 
predstavljaju izuzetnu istorijsku vrednost. Peć i ogledalo su poklon carice 
Marije Terezije bajšanskom grofu Zako za izuzetne zasluge u borbi protiv Turaka.


Grofov grb vidi se na originalnim vratima

Idemo dalje, put nas čeka...



«Prethodni   1 2 3 ... 52 53 54 55 56 57 58  Sledeći»

Powered by blog.rs