Lastavica

Ima li trešanja u Trešnjevcu?

Putopisi — Autor lastavica @ 05:49

Pošli smo u nepoznato. Znamo samo da ćemo danas otići i vratiti se, 
a kako idemo, ne znamo. Prolazimo pored gradilišta Beograd na vodi.


"Dunave, Dunave, moje more..." kaže pesma.


Lep je pojas bulki u poljima...


Skrećemo za Trešnjevac, 13 km od Kanjiže i 15 km od Sente, gde je 
održana Senćanska bitka. U praistorijsko doba Trešnjevac je bio nastanjen,
a prvi pisani dokumenti potiču iz 1271. godine i pominje se ime Gornji 
Adrien – Feel Adrien, da bi kasnije dobio naziv Tetehedeš, Šipošfalva 
ili Zakofelde-Zakievo zemljište, Uzunovićevo, Oromheđeš i Trešnjevac.
Trešnjevac je imao 2002. godine 1923 stanovnika, 95 % je mađarske,
a 5 % srpske, hrvatske i drugih nacionalnosti.


Naš domaćin je Jadranka Balaš. Ulazimo u rimokatoličku crkvu 
Sv. arhangela Mihaila, s lepim vitražima, izgrađenu 1912, 
rekonstruisanu 2012. 




Vodi nas prvo u crkvu, pa šetamo do
seoskog doma, Faluha, ispred kojeg je stub zbratimljenih naselja. 
Tu se održavaju kulturne manifestacije i takmičenja u negovanju
mađarske tradicije. Keti priča svoj biser vic na bini :)


Ukrcavamo se u „špeditere“, prikolice koje vuku lepi konji, sa balama
sena za sedenje. 


Obilazimo najlepšu baštu Srbije, o čemu ćemo posebno pričati.


Kreativna kuća Ulmus, drvodelje Ištvan Erdelji, koji pravi 
tematske skulpture. Evo i naših domaćina :)


Nastavljamo vožnju špediterima, kao vremeplov kojim se vraćamo 50 godina unazad.
Sve smo voćke videli, samo trešnje malo... Svejedno, ime sela je lepo.




Muzeul Satului

Putopisi — Autor lastavica @ 06:18



Na povratku iz manastira Lainici skrećemo u muzej sela, 
Muzeul Satului.




Kuće su iz ovog kraja.


Prva je kuća u kojoj je živeo vajar Konstantin Brankuši. 



Mogu biti udobno uređene



Obilazimo kućice







Tu je i crkvica


Vraćamo se, čeka nas granica na đerdapskoj brani.




Ručamo u Kladovu



I sada, uz Dunav, najuži u Kazanu, pa širok kao more kod Golupca, kući...




Manastir Lainici

Putopisi — Autor lastavica @ 05:02

Lainici


Upućujemo se kroz nacionalni park, kanjonom reke Žiju (Jiu) ka 
manastiru Lainici


Manastir je osnovao monah Nikodim u 14 veku. Ime manastira 
verovatno potiče od stare grčke reči „lainos“ u smislu: 
kameni, pa se može prevesti kao prolaz kroz stenovite planine. 








A sada je vreme za ručak



Sarmaluce su ustvari sarmice


Meso i zapečeni krompir


Krofne koje su ukusnije nego što izgledaju.


Vino je dobro.


Targu žiju, grad velikog vajara

Putopisi — Autor lastavica @ 19:11



Vreme je da krenemo u Targu Žiju (Targu Jiu).


Čak smo imali svečanu pratnju žandarmerije, da bismo se lakše 
kretali gradom.



Targu Žiju (Targu Jiu, 110 000 stanovnika) je upravno središte
okruga Gorž (Gorj). Poznat je kao rodni grad modernističkog 
vajara Konstantina Brankušija. Svuda po gradu su njegova dela, 
pa se može reći da je Targu Žiju grad Brankušija kao što je 
Barcelona grad Gaudija. 
U parku gledamo poslednje delo Konstantina Brankušija iz 
1937, „Beskonačni stub“, deo UNESCO baštine, od fontalumita 
(kombinacija metala i betona). Zahvalnost je herojima iz I 
svetskog rata koji se nisu vratili. 



Konstantin Brankuši ili Konstantin Brankuzi (rum. Constantin 
Brâncuşi; Hobica,19. 2. 1876 – Pariz 16. 3.1957) je bio rumunski 
vajar koji je radio i stvarao u Francuskoj i Rumuniji. Jedan je od 
najuticajnijih vajara s početka XX veka. Smatra se da je u tradiciji 
modernizma razvio skulpturalnu apstrakciju i otvorio put za 
nadrealizam i minimalizam 60-ih godina. Negova djela se nalaze 
u muzejima širom sveta, počev od Francuske, SAD, Rumunije
i Austrije. Mnoštvo spomenika u gradu Targu Jiu, poznatih kao 
„Put heroja”, stavljeno je na popis mjesta svetske baštine u Evropi.


Ulazimo u lepi park sa Park sa delima vajara konstantina Brankušija,
kroz Kapiju poljubaca, sa znakom jedinstva muža i žene 
(opraštanje na odlasku u rat). 


U parku je Sto tišine, kao poslednji porodični ručak pre odlaska 
u rat, sa 12 stolica, kao 12 apostola. 

.
Obilazimo divan park pored reke Žiju sa delima vajara. 




Preko mosta prešli smo u ostrvski park, „Parc insulita“. 



Razgledanje skulptura 



Indragostiti (zaljubljeni)


Ovo je grad umetnosti.

Tismana

Putopisi — Autor lastavica @ 06:10



Nakon Herkulove banje, prelepim planinskim predelima vozili smo
se prema manastiru Tismana.


Ponegde smo viđali rode


Bližimo se kompleksu manastira Tismana.



Na ulazu u manastir je Muzej nacionalne banke, Muzeul Tezaurul 
BNR“, muzej bogatstva i zlata rumunske države. Tu su čuvane 
rumunske dragocenosti tokom II sv. rata. Rumunija ima mnogo 
rudnika zlata. Manastir je odabran da bude riznica, jer je renoviran
nakon požara, što je maskiralo prebacivanje zlata pod tajnom
šifrom „Neptun“. Kamionima su prevezene 192 tone zlata. 



Ulazimo u vlažnu podzemnu špilju. Sada se u muzeju nalaze 
makete, a originali su na sigurnom. 


Slikamo sanduke sa zlatnim polugama. 


Slikamo se sa čuvaricom blaga.


Obilazimo pravoslavni ženski manastir Tismana iz 14. veka, jedan od 
najlepših i najstarijih manastira u Rumuniji. Posvećen je Bogorodici. 




Gradio ga je monah Nikodim, ali isprva nije dekorisao unutrašnje zidove 
crkve, već ih je obojio oker bojom sa cvetnim i geometrijskim motivima. 
Prva višebojna freska je naslikana u 16.veku, 1564 godine. 
Sadašnje freske ostavljaju nas bez daha.






Herkulova banja

Putopisi — Autor lastavica @ 06:06



Nastavljam priče iz Rumunije, koje sam prekinula zbog Makarske.
Nakon Turnu Severina stižemo u Banju Herkulani, na mapi savim
levo od Krajove.


Banja Herkulani (Băile Herculane) ili Herkulova banja je smeštena 
u dolini Crne reke (Cernei, Černe), između planina Mehedinci na 
istoku i Černa na zapadu, na nadmorskoj visini od 168 m. 





Po legendi, tu je Herkul obnavljao snagu pre borbe s Hidrom. 



Jedna je od najstarijih banja na svetu. Osnovali su je Rimljani, 
tokom svojih osvajačkih pohoda na dačke teritorije, pa se tu
lečio Marko Aurelije 153.godine. Po lekovitim svojstvima svojih 
19 termomineralnih izvora bila je poznata u čitavom Rimskom 
carstvu, a kasnije je bila omiljeno banjsko mesto carice Sisi- 
Elizabete, supruge cara Franca Jozefa. Nema krunisane glave 
koja tu nije boravila.




Danas se koristi 19 prirodnih izvora tople lekovite vode, 
raspoređenih dolinom reke Čarne, u dužini od 4 km. 
Banja ima veliku koncentraciju negativnih jona, pa se dobija 
osećaj boravka na 2000 m i dobro delovanje na nervni sistem. 


Banja je prelepa i odlučili smo da napravimo novi izlet sa dužim
boravkom u njoj. Vide se počeci obnove, kupili su je Nemci. 


Hotel „Decebal“ u kojem je odsedao car Franc Jozef.


Šetnja duž reke Čarne...


Baia Diana-izvori, rimske terme. 



Imamo odličan smeštaj u lepom hotelu „Afrodita". 



...s vrtoglavim pogledom na banju...



Na punti Hvara

Putopisi — Autor lastavica @ 05:59

Vreme je da posetim moje drage u Sućurju. Krenuli smo.


Igrane ostaju iza nas.


Trajekt plovi iz Drvenika za Sućuraj više puta dnevno




Put je uvek zanimljiv. Samo čekam da vidim puntu Hvara,
stari svetionik.


Tu sam se igrala kao dete. Svetioničar je bio moj barba.


Drage stene (sike) okrenute suncu. 


Stara luka, krug oko nje.


Mesto gde su me spašavali iz mora podizanjem 
za pletenice, pred parobrodom koji kreće... moj prvi od 
mnogih "drugih rođendana" koje ću imati.


Mesta gde sam se kao dete toliko puta igrala u jedinstvu 
s morem i suncem.


Ovde je i poslednji dom mojim dragima...



Šta kaže net?
Sućuraj, slikovito malo turističko i ribarsko mjesto i luka, najistočnije je
i kopnu najbliže mjesto otoka Hvara. Povijest Sućurja izuzetno je burna,
o čemu svjedoče brojni dokumenti i sačuvani spomenici. 
Zahvaljujući svom položaju, mjesto ima obalu na obje strane otoka. 
Svi koji se nalaze u Sućurju, a žele dan provesti na kupanju i sunčanju, 
mogu birati lijepe pješčane, šljunčane ili kamenite plaže, koje se nalaze 
blizu mjesta ili malo dalje. 



More je kristalno čisto, a temperature ugodne za kupanje od svibnja 
do listopada. Posjetiteljima se nudi smještaj u privatnim apartmanima, 
kućama, pansionima, sobama i autokampu. U mjestu se nalazi nekoliko 
prodavaonica, restorana i barova; osnovna škola, ambulanta s 
heliodromom za hitne intervencije, pošta, frizerski salon, mjenjačnica, 
bankomat, lučka kapetanija...


Moja oaza

Putopisi — Autor lastavica @ 05:30

Ima jedan deo Makarske koji je moja oaza. Tu odlazim da nađem
samu sebe, kad god mi je to potrebno. 
Polazim od novog hotela "Miramare".


Polako, korak po korak, prolazim poluostrvom Sveti Petar, 
s pogledom na Makarsku i na luku.


Tamo sam rođena...


Novi lukobran, osporavan i hvaljen, promenio je vidike.


Na rtu Sv. Petra katanci čuvaju neke ljubavi, kojih možda
više i nema...




Mali vidikovac je ispisan grafitima



Dalje ulazimo u kompleks obnovljene crkve Sv.Petar



Kroz ova vrata prolaze svi zaljubljeni parovi Makarske



Siđimo do mora



Na ovim stenama je najbolje mesto za razgovor s morem.
Moje mesto.



Dalje nastavljam do svetionika.


Sad se već vidi gradska plaža. Tu i tamo poneki kupač



I najpoznatije mesto, "kod žute kuće" za koju
se malo ko seća da je ikad bila žuta...
Moje mesto.



Makarske sitnice

Putopisi — Autor lastavica @ 07:00

Da krenem u grad? Makarska me čeka.


Na plaži u Makarskoj kupači su još retki



Još jedan pogled na poluostrvo Sveti Petar sa kamenim plažama...


Dok Tin razmišlja...


...iziđimo na Kačićev trg



i do Mletačke česme, gde su se slikale generacije školaraca...


Turista ima dva spomenika u Makarskoj. Galeb vodi mladu gošću...



Kako ovaj uživa...



I na kraju, najbolja definicija fjake za koju sam čula:
"Fjaka je strašno izražena želja za ničim!"

Naravno, fjaka ne važi za klopu!



Makarski krug

Putopisi — Autor lastavica @ 04:50

Hoćemo li u šetnju Makarskom? S pogledom na Biokovo
i na vrlo uređenu većnu kuću mojih dragih.


Desno nam ostaje Malakološki muzej u franjevačkom samostanu.



Tu je i moje rodno mesto. U samostanu je godinama 
stanovala makarska bolnica s porodilištem.


I evo nas u luci. Ima se šta videti!


Stari hotel "Osejava" potpuno je obnovljen 
i bdi nad lukom


...sve boje mora i sve boje Makarske...


Idemo duž lukobrana.


Pogled na Makarsku je prekrasan.


Poluostrvo Sveti Petar čuva luku s druge strane.


Hoćemo li po rivi?


Pogled na zatvorenu luku


Ko je za vožnju podmornicom?


Kafa kod "Kostele"?


Moja divna makarska luka... srce mi je tu usidreno...


Doviđenja!



Priča putokaza

Putopisi — Autor lastavica @ 06:08

Putokazi mogu ispričati čitavo jedno podugačko putovanje. Krećemo 
sistemom "od vrata do vrata", Radovan prvo dolazi po mene, pa po 
dve dame koje putuju u Milnu. Celim putem se ugodno družimo.


Batrovci-Bajakovo, pa Slavonski Šamac-Bosanski Šamac.



Bosanski presek: Šamac-Modriča-Doboj, pauza za kafu.




Maglaj-Žepče-Zenica-Vitez-Novi Travnik-Bugojno-Kupres sa dva
zvonika.





Divlji konji sa Kupreškog polja šetaju i po putu.



Aržano, granični prelaz Kamensko.


Prelazimo Cetinu


Klis


Split


Trajektna luka Split, dame stižu na katamaran za Milnu.
Mašem blogerima u Splitu.



Sada prema Makarskoj. 


Opet Cetina, Omiš.



Dubci ili Vruja. Ovde je bura najjača.



Ulazimo u područje Makarske rivijere.


Krvavica. Ovde je solana Ramova, ovde se pravi cvijet soli!


I evo je, lepotice Makarske!


 

 


Rumunija, pravac jugozapad

Putopisi — Autor lastavica @ 20:37

 

 Od 2012. ovo je treći put da posećujem Rumuniju. Prvo sam sa Izletnikom 2012. godine posetila Temišvar, dvorac Corvin i oblast Hacega, zatim 2016. oblasti Crisana, Maramureš i deo Transilvanije, a sada se zaputismo na jugozapad.






Drobeta-Turnu Severin se nalazi u istorijskoj pokrajini Vlaška, naspram gradu
Kladovo u Srbiji, u delu poznatom kao Oltenija, na obali Dunava na njegovom
izlasku iz Đerdapa. Grad su stari Rimljani izvorno zvali Drobetae. Svoje ime 
Turnu Severin, odnosno Severov toranj, grad je dobio po tornju koji je bio 
sagrađen na brežuljku okruženom dubokim jarkom, u spomen pobede rimskog
cara Aleksandra Severa. 
Svoj strateški i privredni značaj ovaj grad dobija tek posle izgradnje srpsko-rumunske 
hidrocentrale Đerdap 1972. godine. Kao posledica toga, Drobeta Turnu Severin
je postao energetsko središte Rumunije. 


Razgledanje kulturno-istorijskih znamenitosti grada:
-Rimski kamp


-Rimske terme


-Srednjevekovna tvrđava


-park Tudor Vladimiresku


-palata Teodor Kostesku



Putovanje i priča se nastavljaju... malo strpljenja, molim.


Odakle je Bubica?

Putopisi — Autor lastavica @ 03:53


Kao što već rekoh, rodna kuća Živojina Mišića u Struganiku 
zaslužuje posebnu priču


Kroz procvalu staru jabuku vidimo rodnu kuću legendarnog vojvode.
Iz prve je polovine 19. veka i spomenik je kulture od izuzetnog 
značaja. 



Dvorište je autentično, kuća, vajat za mladi bračni par. 



Živojin Mišić je rođen 29.7.1855, kao 13. dete u kući Mišića. 
Drugari su ga zvali Žuća, a majka Anđelija zvala ga je Bubica. 


U vojnoj školi imao je 43 predmeta, 43. je bio tancovanje, odlično je plesao.
Na balu u Aranđelovcu u Starom zdanju spazio je Nemicu Lujzu, upisao se
u njenu lepezu za sve plesove i oženio je. Imali su sedmero dece. 


Posle velike pobede- Kolubarske bitke dobija čin vojvode. Tri puta je 
penzionisan pa aktiviran kad je trebao otadžbini. Bio je načelnik 
pobedonosne solunske ofanzive.


Slava ti i hvala, vojvodo Živojine Mišiću!


Iz dvorišta se vidi Maljen. Blizu je kanjon reke Ribnice gde je bila 
Živojinova škola.


Imanje je ograđeno vešto urađenom drvenom ogradom od pletera
koja se zove i proštac. Prvo se pobija kolje, pa ga potom prućem 
uteže, da čvrsto stoji godinama. Takve se sve ređe viđaju.
Kao što su sve ređi ljudi kao što je bio Živojin Mišić. 

 

 


Gde Dunav ljubi nebo

Putopisi — Autor lastavica @ 07:17

Iz Novog Sada otišli smo tamo gde Dunav ljubi nebo.


Naravno, u Sremske Karlovce





Vino i med kod Živanovića


Ručak na vrlo atraktivnom mestu, u hotelu "Dunav", na samoj
obali moćne reke



Alaska čorba je odlična



Da li je bolji smuđ?


Ili kečiga?


I opet polja uljane repice...



Završetak dana biće Fashion Park Outlet Inđija, mesto gde
možete naći sve što vam treba od garderobe.




Nabavka se proslavlja u "Giardino", uz odlične palačinke
i još bolje vino.




U Novom Sadu

Putopisi — Autor lastavica @ 06:02

Hoćemo li u Novi Sad? Hoćemo.


Do Novog Sada žute se polja uljane repice


Ulazimo u grad



Evo železničke stanice 


Razgledajmo Novi Sad


U centru smo


<
Ima zanimljivih fasada


Mahnimo Petrovaradinu


Divim se raskošnom starom stablu koprivića



Ima i slatkih stvari na štandu...


...pa sam dobila licidarsko srce za uspomenu


A evo nas i pred Srpskim narodnim pozorištem

I sada napuštamo Novi Sad...


Imamo još neke lepe ideje...



«Prethodni   1 2 3 ... 50 51 52 53 54 55 56 57 58  Sledeći»

Powered by blog.rs