Lastavica

Pod savskim mostovima

Putopisi — Autor lastavica @ 04:29



Uvek rado slušam pesmu "Pod mostovima Pariza". A može se
ploviti i pod mostovima Beograda, preko Save.



Vreme je daleko od idealnog, ali brod je zatvoren i ne 
bojimo se kiše.



Jedan krug po Savi. Pogled na Kalemegdanske zidine bio
bi lepši da nam je vreme naklonjenije.




Pogled na Kulu Nebojšu


Nazire se Brankov most. 


Brankov most -danas se (nezvanično a svi misle da je to zvanično ime)
naziva Brankov ali, opet, malo ko zna po kom Branku: Ćopiću ili 
Radičeviću?!! Most je produžetak Brankove ulice koja nosi ime 
Branka Radičevića. "Konstrukcijski, most je bio remek delo svetske 
arhitekture. Naime, Savu je trebalo premostiti mostom bez ijednog 
stuba podupirača u sredini obzirom da se most nalazi u zoni pristaništa
gde je neophodno obezbediti uslove za nesmetano okretanje brodova."



"Gazela je po obimu saobraćaja najznačajniji gradski most."



"Stari železnički most je već treći koji Beogradu služi u te svrhe i koji 
stoji na tom mestu (prethodna dva su srušena u I i II svetskom ratu)".



"Novi Železnički most je: rekorder! Naime, ovo je prvi železnički viseći 
most u Evropi i na kome je primenjen sistem zategnutih užadi"



"Most na Adi – Najnoviji, najlepši i najveličanstveniji 
beogradski ali i savski most ujedno je i novi vizuelni simbol glavnog 
grada Srbije. Da se odmah pohvalimo, i ovaj most je jedan od svetskih 
rekordera. Naime, Most na Adi je najveći viseći most na svetu koji „visi“ 
na samo jednom pilonu (stubu). Ono što je još neobičnije i što zasigurno
skoro neće biti prevaziđeno je činjenica da se pilon ne nalazi na sredini
mosta tj. reke pa i ovaj beogradski most vizuelno izgleda prilično 
„nestabilno“. Ovaj problem rešen je tako što su dva kraka mosta različite
težine pa je balans ipak savršen."




"Savski most, Stari ili Tramvajski, kako ga neki zovu je most koji 
Beograd nije ni hteo niti mu je bio namenjen. Sagradili su ga nacisti 
za vreme okupacije (1942. godine) za potrebe prebacivanja svojih
trupa za napredovanje ka bliskom istoku.Okupatori su ga nazvali 
„Princ Eugen“ ali su, pri povlačenju iz Beograda rešili da ga sruše. 
Most je već bio miniran a spasio ga je beogradski učitelj Miladin 
Zarić u neverovatnom junačkom poduhvatu."





Pa se vraćamo. Ovog puta Dunav će sačekati. Beograd na
vodi i zemunski soliteri ogledaju se u reci.




Ljerina priča, Cauley Square

Putopisi, Fotografija — Autor lastavica @ 06:06



Već ste navikli da jesen Ljera provodi kod svog sina na Floridi
i da po povratku priča ekskluzivne Ljerine priče. Videćemo
fotografije sa mesta gde će malo ko od nas otići.




"Dragi moji na sve strane,
Konačno imam nešto lepo i atraktivno za videti i slikati. Mesto koje 
smo posetili u nedelju je Cauley Square u okolini Majamija."



"Trebalo nam je sat vremena vožnje, ali nismo zažalili. Slučajno sam 
naletela na video u kome se pominje i odmah krenula u potragu za
više informacija. I tako smo našli lokaciju, pa uputstvo kako da dođemo, 
a onda otkrili šta je to sve posebno na mestu posvećenom nastanku 
železnice Južne Floride početkom XX veka "


"Svaki detalj je retro, počev od figura koje dočaravaju pretke, a 
napravljene su od žičane konstrukcije i obložene mahovinom. Sve 
liči na vreme pređašnje, pa je tu i jedan ondašnji putnički vagon." 


"Dopao nam se retro stil koji prati sve na ovom, po prostranstvu, 
nevelikom mestu. Slike su najbolje ilustracije, pa niz započinjem
fotografijom mape lokacije, a zatim slede lepe staze, kućice, retro
restorani i jedan pijano, unutrašnja dekoracija, oborena stabla kao 
posledica nedavnog uragana, a valjda sam i ja na nekoj od slika." 




"U restoranu koji smo izabrali, jer ih ima više, jelovnik sadrži samo 
nekoliko jela koja nisu česta u drugim restoranima. I u jelovnik su 
uneli nešto starinsko."






Zaslužni fotograf je moj sin, kao i uvek. Nadam se da će 
vam se dopasti i da ćete uživati kao što smo i nas dvoje.
Topli pozdrav jednog sunčanog i prohladnog jutra,
Ljera&Sin"



Veselica

Putopisi — Autor lastavica @ 06:13



Prošetali smo Valjevom, malo se i smrzli, vreme je
za zagrevanje.


Konačno ulazimo u restoran “Jefimija” usred Tešnjara.


Tu ćemo uz dobar zalogaj i živu muziku proslaviti našu tradicionalnu
veselicu.










Pa, mala pauza do sledećeg putovanja!

Priča Narodnog muzeja

Putopisi — Autor lastavica @ 11:22



Narodni muzej Valjevo je jedan od najboljih muzeja u Srbiji.
U devet sala je opisana istorija Valjeva.






Praistorija je ostala mutna, ne čudim se :) Idemo pravo na
rimsko doba.


Nađeni su zanimljivi artefakti


Prelazimo u doba Nemanjića


Uvek mi je zanimljiv monoksil, čamac iz jednog komada drveta.


Svratimo u tipičnu varošku kuću 17-18.veka


Zakoračimo u 19.vek



Zavirimo u kovačku radionicu


Pa u staru apoteku, u kojoj su se lekovi baš pravili.



Voskar je bio i onda potreban, i sada.


„Istorija Valjeva zauzima posebno mesto u istoriji srpskog naroda.
Valjevo i Valjevci su često imali istaknutu, a neretko i vodeću ulogu
u pokretima za nacionalno oslobođenje. Međutim, pored vojskovođa
i narodnih vođa, valjevski kraj je iznedrio i ne mali broj značajnih
književnika, umetnika i naučnika. Istovremeno, ovaj grad se svrstava
i među najstarije gradska naselja Srbije.“ (Wikipedia)




Selimo se u građanske kuće s početka 20.veka


Muzej čuva sećanja na prošla vremena...

(nastaviće se...)

Valjevske tuge

Putopisi — Autor lastavica @ 04:18



Valjevo je lep i uređen grad u kojem ima šta da se vidi.




U zgradi suda i okolnim kućama bila je čuvena valjevska bolnica,
najveća ratna bolnica u I svetskom ratu, u toku epidemije pegavog
tifusa, sa samo 22 lekara. Ona je simbol stradanja i požrtvovanja.



Spomenik proti Matiji Nenadoviću


Valjevska gimnazija sa poprsjima Vuka, Dositeja Obradovića i
Ljube Nenadovića.


Mesto seče knezova pored Kolubare, sa spomenikom. Ilija Birčanin
i Aleksa Nenadović su prvi knezovi zatočeni u Muselimovom konaku
pa pogubljeni na obali Kolubare 4.2.1804, što je bio povod dizanja
I srpskog ustanka protiv Turaka.


Posećujemo Muselimov konak (Muselim je titula, ne ime), izgrađenu u
18. veku, najstariju zgradu u Valjevu, lepu zgradu u kojoj je na prizemlju
postavka iz I i II srpskog ustanka, a u podrumu potresna sećanja
na zatočeništvo kneževa Ilije Birčanina i Alekse Nenadovića do
pogubljenja. Zgrada je jedini materijalni ostatak povezan sa sečom
knezova, koja je bila povod za srpsku revoluciju.





Moderna galerija Ljube Popovića.





Narodni muzej Valjevo, jedan od najboljih muzeja u Srbiji, dobiće
posebnu priču.
(nastaviće se...)

Valjevske lepote

Putopisi — Autor lastavica @ 06:33



Svaku putnu sezonu "Izletnik" završi veselicom. Obilazi se ponešto,
a onda se pleše, pleše, dok vas noge ne zabole. I peva, dok ne
promuknete :)




Stižemo u Valjevo, okruženo planinama, a kroz njega protiču reke 
Kolubara i Gradac. „Nalazi se u Zapadnoj Srbiji, u Kolubarskom 
okrugu, na nepunih 100 kilometara južno od Beograda. Gradsko
jezgro smešteno je u kotlini kroz koju protiče reka Kolubara. 
Valjevo spada među veća i razvijenija naselja u Srbiji.”(Wikipedia)




Čeka nas vodič u valjevskoj Skadarliji, Tešnjaru.Tešnjar 
je stara orijentalna čaršija sa dućanima i radionicama.






Natpis na restoranu:„Večnost pripada trenucima“.


Prelazimo beli mermerni most preko Kolubare u novu čaršiju, koja 
je uređena prema urbanističkom planu s ulicama pod 90 stepeni.


Izlazimo na Trg Živojina Mišića sa spomenikom Mišiću i hotelom 
„Grand“, gde svraćamo na frape od malina i kuvanu rakiju.




Susret s legendarnom pesnikinjom, Desankom Maksimović.


Nastavićemo šetnju Valjevom, ima još dosta da se vidi.

Kumova vodenica

Putopisi — Autor lastavica @ 05:34


Svaku putnu sezonu "Izletnik" završi veselicom. Obilazi se ponešto,
a onda se pleše, pleše, dok vas noge ne zabole. I peva, dok ne
promuknete :)



Prva stanica nam je Kumova vodenica kod Valjeva. Ne znamo po
kom se kumu zove:)



Valja nam preći mostić



Pa prošetati do vodenice




Evo je, u punom sjaju




Kako radi? Pogledajmo



Ako ne upadnem u rečicu, poneću kući
sveže mleveno brašno.

(nastaviće se...)

Palata božanske Romule

Putopisi — Autor lastavica @ 06:17



Felix Romuliana je antička carska palata, na UNESCO- voj listi
od 2007. 






Prvo gledamo projekt Hera, 3D projekciju palate.



Vodi nas arheolog Saša Marjanović, dobar učenik legendarnog Bore Dimitrijevića 



Približava nam svojom pričom antički grad koji je podigao
rimski car Galerije između 293. i 311. g. n.e. Nazvao ga je po svojoj 
majci Romuli. U slobodnom prevodu znači „Pobeda Romulina” 
(nad prolaznošću) ili palata božanske Romule. 



Na svetom brdu Magura, kojem je palata okrenuta, izvršena je apoteoza, 
čin deifikacije, kada Romula postaje diva, a car divus, božanstvo. 


Palata je bila ukrašena zidnim slikama, freskama, i prelepim podnim 
mozaicima. 


U sobi za gozbe autentičan nepokriveni mozaik. 

Ima jedno polje koje se smatra mestom pozitivnog zračenja.
Tu mnogi rado odstoje dvadesetak minuta.


Dimenzije palate su 4,5 hektara unutar utvrđenja, 
a 6,5 hektara sa utvrđenjem.


Posle Galerijeve smrti palata prestaje da bude carska, rušena je i 
obnavljana u više navrata.


Na kraju svakog puta neko služi poljupčiće, prigodnu poslasticu. Ovog puta 
sam za celi bus napravila londonere i poslužila dok smo se bližili Rtnju.



Kakve veze imaju Bastioni i salep?

Putopisi — Autor lastavica @ 06:26


 


Zaječar se nalazi  na ušću Crne reke u Timok. 
Njegov značaj potiče od vremena kada Srbi 
dižu bune protiv Turaka.




Nakon bogatog doručka u hotelu "Srbija" u centru Zaječara,
krećemo u obilazak.




Spomen kosturnica –borcima iz Zaječara 1941–45, pored koje se 
nalazi spomen kosturnica palim crvenoarmejcima.


Planinari planinarskog društva Dragan Radosavljević, Žika i Milena, 
vode nas na zapadnu tvrđavu Bastiona na Kraljevici. Planinari vode
bitku za spas zaječarskih bastiona. 




Zaječarski bastioni su monumentalna vojna utvrđenja, koja su izgrađena 
u 19. veku kao odbrana istočne Srbije od Turaka i uporište za oslobađanje
Balkana od Osmanlija. Temelji zaječarskog fortifikacionog sistema 
postavljeni su još u vreme Prvog srpskog ustanka, kada je vožd 
Karađorđe naredio Hajduk Veljku i ostalim timočkim vojvodama da 
duž granice, koja je bila privremeno dogovorena na liniji duž rečnog 
korita Timoka, izgrade šančeve radi odbrane od mogućeg turskog 
napada sa prostora koji su držali na drugoj strani obale. 


U sklopu vojne pripreme za odbranu Srbije, odlukom kneza Mihaila 
Obrenovića angažovan je inžinjerijski kapetan Ipolit Florentin Monden,
sa zadatkom da pomogne u izradi vojnih planova za utvrđivanje 
položaja, kao i da za izvrši razmeštaj i koncentraciju vojske na 
pravcima mogućeg turskog udara. 


Bastioni nisu nikad korišćeni u vojne svrhe. "Izletnik" je prva 
organizovana turistička grupa koja je posetila Bastione i podržala
nastojanja zaječarskih planinara.




Već napamet znate postavku zaječarskog muzeja, pa vas ovog 
puta neću podsećati.


Umjesto toga, vodim vas na salep, istočnjački specijalitet. "Salep je 
napitak kojeg su istočnjaci doneli na Balkan tokom vladavine Osmanlija.
Reč je o gustom napitku koji se pravi od mlevene gomolje kaćuna 
(cvet sličan zumbulu) i pije se isključivo topao".



Prošetaćemo rekreacionim centrom Popova plaža




Sledi ručak u hotelu "Srbija", u lepom etno ambijentu




I onda valja krenuti u Felix Romulianu.

Rađanje jedne saksije

Putopisi — Autor lastavica @ 06:29



Velja Đorđević, popularnije Velja grnčar, nije se umorio, 
a ni mi, gledajući njegovu veštinu i umetnost.



Druga kugla gline. Idemo!





Liči na prethodno





Ne, ne liči







I evo saksije!



Mnoge vidimo u njegovom vrtu! Neke ćemo mi poneti
za naše bašte i balkone.


Umetnost ili zanat? Umetnost!

Putopisi — Autor lastavica @ 18:35



"Zaječarski grnčar Velimir Velja Đorđević, vrhunskim umećem stekao 
je status primenjenog umetnika. Pored raznovrsnih grnčarskih proizvoda 
za upotrebu u domaćinstvu, bavi se i umetničkim grnčarstvom od daleke 
1966. godine. Ljudske i životinjske figure, bokali, konjanici, frulaši i dr. 
su njegovi poznatiji eksponati."




''Zaječar je imao sreću da se pre 50 godina u njega doseli grnčar Velja 
Đorđević, najbolji i najpoznatiji predstavnik pirotske škole grnčarstva, 
majstor nad majstorima. On neguje zanat do vrhunca, a prešao je u sferu 
naivne umetnosti,'' smatra dr Dejan Krstić, v.d.direktora Narodnog muzeja 
u Zaječaru. 



Odavde sve počinje: od grnčarskog točka u Veljinoj radionici.


Jedna kugla gline i počinje stvaranje.


Niijednog trena ne možete naslutiti šta će na kraju nastati.





Vaza?


Saksija?


Ćup?





Ne, testija za vodu












Sad je gotova, ide na sušenje, pa oslikavanje i pečenje.


Mogu vam pokazati kako pravi saksiju, ako želite.
Nisam htela da post bude predugačak. Sutra?

Zanatlija? Umetnik? Velja je jedno i drugo.


Hedonizam na kvadrat

Putopisi — Autor lastavica @ 06:28



Nadaleko poznate Rajačke pivnice se nalaze na brdu Rajac, 
oko 50 minuta vožnje od Negotina. Okružene su vinogradima 
u kojima rađa grožđe autohtonih sorti iz koga vešti rajački 
vinogradari prave kvalitetno vino ravno nektaru.




To je skupina kamenih, vinskih podruma gde „živi vino”. 
Da li živi ili tihuje, kako drugi kažu? Tu gde se održava 
vino pod zemljom pod stalnom temperaturom - vlada mir.






Sledi najluđi ručak, sa specijalitetima istočne Srbije u pivnici "Sveti
Trifun": sir, čvarci, šunka, turšija od vrganja. 


pa neverovatno ukusni belmuž


sarmica u vinovom listu


savršeni prebranac


To su sve predjela. Sledi jaretina sa salatom


...i kolači. Sve se zaliva vrhunskom crnom tamjanikom.


Živeli!

Mokranjac ujesen

Putopisi — Autor lastavica @ 05:34



Samo četiri km od manastira Bukovo prostire se lepi grad Negotin.



Negotin se nalazi na na tromeđi Srbije, Rumunije i Bugarske. U istoriji 
srpskog naroda poznat je kao junački grad iz Prvog srpskog ustanka kada 
je mesto sa celom nahijom držao pod svojom vlašću Hajduk Veljko Petrović.
Sada gradom vlada jesen.




Tu je i Hajduk Veljko na svom konju Kušlji.


Todorčetov konak – najstarija varoška kuća u Negotinu, poznata i kao 
Konak Kneza Todorčeta. Podignuta je polovinom 19. veka.Od 1997. g. nosi 
naziv legendarnog branioca Negotina Hajduk Veljka.



Rodna kuća našeg kompozitora Stevana Mokranjca ima status spomenika
kulture od velikog značaja. Nastala je sredinom 19. veka, a 1964. g. 
adaptirana za potrebe memorijalnog muzeja.









A kafa je bila odlična i jeftina...


Od Dunava do vina

Putopisi — Autor lastavica @ 05:51



Idemo ponovo na omiljene destinacije. Vodi Keti, vozi Vlada, 
društvo je pozitivno i željno putovanja.



Ljilja služi slane zalogajčiće


Zora rudi nad Gradištem


Put izbija na Dunav 


Dunav je ovde širok kao more


Pogled na stari grad Golubac


Jutarnja izmaglica se diže nad Dunavom


Pauza je u Donjem Milanovcu, gradu ruža.







Manastir Bukovo – predanje govori da je iz 15. veka. Posvećen je 
Sv. Nikolaju Čudotvorcu. Pripada moravskoj školi. 




U manastirskim vinogradima gaji se crna tamjanika. Sledi degustacija
četiri odlična vina, od kojih je na Dekanteru 2017. srebrnu medalju 
osvojilo vino Filigran cabernet sauvignon 2013, manastir Bukovo.




Planine zovu

Putopisi — Autor lastavica @ 06:05




Neki skupljaju pare, neki materijalna dobra, treći firmirane krpice. 
Ja skupljam sećanja s putovanja.


(ovo je Hisar)



Volim planine. Nekad davno mislila sam da ću u penziji planinariti.
Danas znam da to ne mogu, ali mogu i drugačije upoznavati planine.


(ovo je Javor)



Jedna od najlepših je Tara.


Mokra gora je nekad bila prelepa a pasivna planina, dok nije 
izgrađen Drvengrad. Sad je turistička atrakcija.



Čemernik je divlja a lepa planina iznad Vlasinskog jezera


A Stara planina ima najviše vodopada u Srbiji, čak trećina
od 92 vodopada viša od pet metara nalazi se ovde! 
Nažalost, za redovne turističke ture teže su dostupni.


Zlatibor je poznata planina, zlatnih livada i zlatnih borova


Golija je divlja i neobuzdana planina. Na njoj ima mnogo
ovog divnog ljubičastog cveća, koje se vidi u prvom planu.


Ne znam da li je Zlatar lepši zimi ili leti



Zagorje je preslatko, onako brdovito


Sljeme je omiljeno izletište Zagrepčana.


Ako idemo malo dalje, stići ćemo i na Odenwald i videti
predivni Heidelberg.


Hoćemo li na Karpate?


U Osogovsku planinu?


Ili na planinu Nidžu, vrh Kajmakčalan (2521m)? Birajte!


Planine nas zovu. Kud god pošli, biće nam lepo
(Fruška gora, Maljen, Avala, Rajac)





Sve sam ove planine videla i fotke su moje. Jednu nisam, ali 
ju je video moj sin, a ja se još nadam da ću jednom i ja... 
Fuji u cvetu trešanja slikao je iz voza Shinkansen.


Powered by blog.rs