Lastavica

S mirisom lavande i smilja

Putopisi — Autor lastavica @ 07:08



Nastavljamo na najveću plantažu lavande u Srbiji, koju je 
u selu Tamnjanici 2010. godine osnovala Ljiljana Petrović, 
bivša estradna menadžerka.



"Za odlazak sa estrade odlučila se posle pogibije popularnog pevača 
Tošeta Proeskog. Posle toga nudili su joj da bude menadžerka 
pevačima sa Balkana i iz evropskih zemalja, ali je odbila."



"Plantaža se nalazi u ataru sela Crvena Reka, nedaleko od Bele 
Palanke u podnožju Suve planine na levoj obali Nišave. 


Na preko trideset hektara zasadila je 600.000 biljaka originalne 
francuske lavande "vera" koja se koristi kao podloga svih parfema
i u medicini. 



Plantažu je proširila smiljem i melisom na po pet hektara, pa tako
sada pod lekovitim biljem ima preko četrdeset hektara. Poznavaoci
kažu da je to najveća plantaža u Srbiji, jedna od tri najveće u Evropi
i da tako velikih zasada nema mnogo u svetu.“


"Plantaža se nalazi na području koje zbog specifične ruže vetrova
ima mediteransku klimu, a tu je i inače prirodno stanište žalfije, 
takođe mediteranske biljke."


Prošetajmo!


Evo i zasada borovnice.


Dole se vidi selo Crvena reka. Ovo su predeli fascinantne lepote.



Ljiljana je zasadila i plantažu ruža. Odatle se beru latice i 
pravi sok i džem od ruže te ružina vodica.



(Nastaviće se)

Priče Crvene reke

Putopisi — Autor lastavica @ 08:28



Mesto Crvena reka se logično zove, po reci crvenkastih obala.



U Crvenoj reci dalje idemo do lepe crkve posvećene Sv. Kirilu 
i Metodiju, sagrađene 1933. godine.



Građena je kao crkva-kosturnica jer se u oltaru crkve nalaze 52 skeleta 
srpskih vojnika koji su život izgubili u ratu 1915. godine. 






Pored crkve je parohijski dom-etno-muzej gde se mogu videti stari 
predmeti vezani za crkvenu delatnost. 




Konačno idemo na ručak u Crvenu reku, restoran „Špaj”. 
Ambijent jako lep, u bašti.



Tu je pozitivno jezgro Izletnika, zaduženo za dobru atmosferu


Belopalanački brendovi su belopalanačka banica i paprika vrtka.
Predjelo su nam: punjene vrtke, banica, srpska salata, hleb iz vurune,
prevrelo mleko... kakav raj za oči! 


Glavno jelo: kobasica i pljeskavica, za desert vanilice.
Trebam li naglasiti da je sve bilo savršeno?


(Nastaviće se)

Dan proje

Putopisi — Autor lastavica @ 06:27




Putujemo u nepoznato. Vodi Keti, vozi Vlada. 


Dobili smo bogate male sendviče i kafu.


Za dva dana mnogo toga ćemo videti, pa ću vam pričati u nastavcima. 


Kod Niša skrećemo u Sićevaćku klisuru.


Stižemo u mesto Crvena reka, koje preseca reka crvenkastih obala.


Tu se održava turistička manifestacija Dan proje 2018. 



Napravili su čak i male magnet suvenire.


"Manifestacija „Dan proje“ čuva od zaborava stare kulinarske recepte
i prenosi ih dalje kako su se oni od davnina i prenosili – s kolena na
koleno. Ove godine učestvovalo je dvadesetak takmičara koji su se 
nadmetali za najbolju proju, a održan je i revijalni deo gde su svoje 
proizvode izložili članovi udruženja „Miris zavičaja“ iz Bele Palanke"







Njihove mame su ovo mesile, a deca prodaju. Ko ne bi kupio?


Probamo ih nakon prolaska komisije koja ocenjuje. Tu je i TV.


Obratite pažnju na tipični suvenir ovog kraja, pirotski ćilim.


(Nastaviće se)

Hram Sv.Save

Putopisi — Autor lastavica @ 05:55




(slikano maja 2018)

"Godine 1895, tri stotine godina nakon spaljivanja moštiju svetog 
Save, u Beogradu je osnovano Društvo za podizanje hrama svetog
Save na Vračaru, čiji je cilj bio da se na mestu spaljivanja moštiju 
podigne hram. Arhitektonsko rešenje arhitekte Bogdana Nestorovića 
proglašeno je za najuspešnije" (slika je iz 2011.)


"Četrdeset godina nakon početne zamisli, i 340 godina nakon 
spaljivanja moštiju svetog Save, izgradnja hrama je konačno 
započela 15. septembra 1935. godine."


Pratim ga otkad sam u Beogradu, a tu sam od 1972. Tada sam
zatekla prvi metar zidova koji nije rastao godinama i za koji sam
se pitala od čega su ruševine. Rekoše mi, nisu ruševine, nego će
se graditi najveći hram. A onda je počeo nezadrživo da raste i 
rascvetava se (slikano 2015).


"Patrijarh German dolazi na čelo Srpske pravoslavne crkve 
1958. godine i obnavlja ideju o podizanju hrama. Nakon 88 
ponovljenih molbi - i isto toliko odbijanja - dozvola za nastavak gradnje je dobijena u leto 1984. i od republičke i od gradske vlasti. 
Profesor Branko Pešić, koji je imenovan za novog arhitektu 
hrama, prepravio je prvobitni projekat da bi se bolje iskoristili 
novi materijali i građevinske tehnike."


Piše Wikipedia: "Hram svetog Save je najveći srpski pravoslavni
hram, najveći pravoslavni hram na Balkanu i jedna od najvećih 
pravoslavnih crkava na svetu. On se nalazi u istočnom delu 
Svetosavskog trga, na opštini Vračar, u Beogradu. Podignut je 
na mestu za koje se smatra da je Sinan paša 1595. godine spalio 
mošti svetog Save, osnivača Srpske pravoslavne crkve. Izgradnja 
crkve je finansirana dobrovoljnim prilozima i ubiranjem novca 
putem doplatnih poštanskih maraka." 


"Najveće postignuće je bilo podizanje centralne kupole teške
4.000 tona. Ona je bila napravljena na zemlji, a zatim je, zajedno 
sa pokrivačem od bakarnog lima i velikim pozlaćenim krstom visokim 
12 metara i teškim 4 tone, podignuta i postavljena na zidove. 
Podizanje, koje je trajalo 40 dana, završeno je 26. juna 1989. godine."
Sećam se uzbuđenja i stotine posmatrača kad se kupola 
sa tla u jednom komadu postavila na vrh. To je radila firma
mog pok.supruga pa je i on dao doprinos značajnom događaju.


"Izgrađen je u srpsko-vizantijskom stilu, sa četiri zvonika visoka
44 m. Visina vrha kupole iznosi 70 m, dok je glavni pozlaćeni 
krst visok još 12 m, što vrhu hrama daje ukupnu visinu od 82 m, 
a nadmorsku visinu od 134 m (64 m iznad nivoa reke Save). 
Zbog toga ova crkva zauzima istaknuto mesto na beogradskom 
horizontu i vidljiva je sa svih prilaza gradu."


"Gradnja eksterijera je završena 2004. godine. Postavljena su 
zvona i prozori, a fasada je takođe završena. Radovi na unutrašnjoj 
dekoraciji tek su počeli. Uređuje se unutrašnjost hrama i 
povremeno služi svojoj svrsi" (slikano 2011.)


"Ispod poda hrama je izgrađena riznica i kripta svetog Save, 
kao i grobna crkva svetog kneza Lazara, ukupne površine oko
1.800 m2."




Prvo je završena kripta hrama, tako lepa da ljudi sada pitaju
"Jesi li bio u kripti Hrama Sv.Save?" kao što se pita za najveći
kulturni i umetnički događaj. 






Sada se u kripti redovno održava služba, dok se iznad nje
nastavljaju radovi koji će dugo trajati. Neka sledeća generacija
pričaće o završenom hramu...

 

 


Prošetajmo Beogradom!

Putopisi — Autor lastavica @ 07:59



Prošetala bih moje goste koji nikad ranije nisu bili u Beogradu.
Provela sam ih Kalemegdanom, što ste videli. Nastavimo kroz
grad!



Naravno, videćemo Konak Kneginje Ljubice



Odatle je obavezno navratiti u kultnu kafanu "?".



Nastavimo do Knez Mihailove ulice



Pa do spomenika knezu Mihailu i do Narodnog pozorišta



Jasno, idemo u Skadarliju.




Vreme je za ručak. Naravno, "Šešir moj"




Fontana na Trgu Nikole Pašića pa Parlament



Šetnju nastavljamo obilaskom Hrama Sv. Save, što ćemo smestiti
u drugu priču.
(Nastaviće se...)

Od Za do Za

Putopisi — Autor lastavica @ 06:05



U završnici izleta osvežili smo se u izletištu Zabran, u etno 
restoranu.





Nastavili smo u selo Rovce, u crkvu Sv. Petke.




Prelazimo novi Surčinski most i šetamo se kroz marinu u 
Boljevcima.



Restoran "Biser" je prijatno mesto za odmor.


Crkva u Zvečkoj poznata je i po isceliteljskim ikonama.




Čeka nas odličan ručak u hotelu "Svetionik" u Zabrežju. 


U toku je svadba. Mi smo uvek "s mladine strane"


Jelovnik je odličan.




Buket vina je na izboru, koje ćemo?



Obilazimo Obrenovac, grad koji je bio potopljen 2014. u
strašnoj poplavi Save, no kompletno je obnovljen.






I nema više. Ovaj izlet je završen.

Arboretum

Putopisi — Autor lastavica @ 06:25



Maca nas vodi kroz lepo uređen arboretum Obrenovca.



Park prirode služi u ogledne i edukativne svrhe


Na jednoj stran i kanala su ukrasne biljke, a na drugoj stare
sorte jabuka i krušaka.



Srebrnolisni javor


Magnolia grandiflora


Crveni hrast


Crvena šljiva


Divlji kesten


Na mene pada suza velike vrbe. Vrba plače...




I grupna fotka za uspomenu...

(Nastaviće se)


U Draževcu Rankovići

Putopisi — Autor lastavica @ 06:37




U nastavku izleta oko Obrenovca obišli smo Zadružnu kuću 
Rankovića. 



Prostor bi se mogao koristiti za kulturne sadržaje.


Pored nje je škola.


Rodna kuća Aleksandra Rankovića je diskretno skrivena u
parku u Draževcu.





(Nastaviće se)

 

 


Mislođin

Putopisi — Autor lastavica @ 05:09



U nastavku izleta videli smo novoizgrađenu kinesku fabriku
"MEI TA" koja je obezbedila poveći broj radnih mesta građanima
Obrenovca i okoline.



U manastiru Mislođin, posvećenom Sv. Hristoforu, imali smo šta videti.


Tu nas je pozdravio gradonačelnik Obrenovca,
Miroslav Čučković. 


Obišli smo manastir uz vođenje mati Justine, koja je pre 
povlačenja u duhovni život bila lekar.




A i TV se zainteresovala za našu posetu...


(Nastaviće se)

Prvomajski uranak na Avali

Putopisi — Autor lastavica @ 06:13



Logično je za prvomajski uranak da požurimo na Avalu



Mnogi su poranili pre nas, na sve strane miriše roštilj.



Ne može bez trubača, naravno!


Svira i veliki vatrogasni orkestar


Kao da je sve živo došlo na Avalu. Red održavaju
i policajci na konjima.


Prvo ćemo na Avalski toranj



Današnji toranj na Avali izgrađen je 2010.godine na mestu starog, 
izgrađenog 1965.godine, koji je 1999. srušen u NATO bombardovanju.


Visok je 204,68 m i izraz je najsavremenijih tehnoloških 
dostignuća i velike graditeljske veštine.


S vrha se pruža prelep pogled na sve strane.






Prošetajmo do spomenika Neznanom junaku na Avali.


Spomenik je tako postavljen da je njegova ulazna strana okrenuta 
prema Beogradu, a do spomenika vodi veoma lepo urađena staza
sa impozantnim stepenicama od mermera. Uf, po vrućini se nije 
lako penjati...


"Na koti od oko 511m sagrađen je spomenik Neznanom junaku u znak
zahvalnosti za sve borce koji su položili živote braneći Beograd i 
otadžbinu, a kojima se nije moglo utvrditi ime. U prošlim ratovima 
mnogo je takvih junaka bilo."


Znate već, delo je Ivana Meštrovića. "Svojim umetničkim rešenjem, 
Meštrović je ugradio u sastav spomenika osam velikih karijatida koje 
predstavljaju šest republika i dve banovine tadašnje Jugoslavije. 
Svaka je sa narodnom nošnjom svoje republike ili banovine. Težina
svake karijatide je oko 15.000 kilograma."




Odavde se Avalski toranj lepo vidi.

 

 


Ranč konoba pored Save

Putopisi — Autor lastavica @ 05:48



Na početku izleta u nepoznato prošli smo pored Ade Ciganlije. 



Na izletu smo se vrteli u okolini Beograda. Svratili smo na kafu 
na jedno novo mesto. Zašto ga je vlasnik nazvao baš "Ranč konoba", 
nisam uspela da saznam. Implicira i američko i dalmatinsko 
poreklo imena.



Ambijent je prijatan a kafa je bila odlična.




Siđimo do reke. Sava je visoka.





Zanimljive stolice daju štimung za sedenje pored reke.


Navratićemo još neki put...

(Nastaviće se)

Šta ima novo u Nišu?

Putopisi — Autor lastavica @ 05:41



Grupa nefrologa iz Beograda i Vojvodine otputovala je u Niš
zajedno, na veliku proslavu 45 godina Klinike za Nefrologiju 
Kliničkog centra Niš, 27 aprila 2018. Tamo su nas dočekali
nefrolozi sa svih strana Srbije.



Skup Balkanska endemska nefropatija i tumori urotela – savremena 
dijagnostika i perspektiva, povodom 45 godina Klinike za Nefrologiju 
Kliničkog centra Niš, održan je u Svečanoj sali Medicinskog fakulteta
u Nišu.







Oduševio nas je hor "Konstantin"




Nakon stručnog dela, čekala nas je svečana večera u hotelu
"Constantinus palace". 



Nišlije su majstori raznih kola, pa smo se naigrali valjano.



Sresti drage ljude, doajene neforlogije, družiti se s njima, 
razmeniti stručna mišljenja, biti u interesantanom gradu, pa treba
li još nešto?


Nije bilo vremena za razgledanja, Niš smo videli samo usput



 

 


Novosadske kalorije

Putopisi — Autor lastavica @ 06:00



Da početak bude pravi, Obrad nas nudi "vrućim 
bademima" čim smo stigli u Novi Sad. Pogađate,
odlični vrući čvarci.



Nastavljamo na kafu u čuveni restoran "Atina".
Bilo je i doručka, ali smo bili pregladni da slikamo...



Ručamo po preporuci u restoranu "Pancetta". Njegoševom ulicom
iz strogog centra, lako ga je naći.





Šta izabrati?



Fetucini sa gamborima, njam.

Njoke sa pršutom i parmezanom


Ko kaže da Novosađani ne jedu dobro? 
A Zvonko kaže ovako:

 

 


Novosadska priča

Putopisi — Autor lastavica @ 05:55



Ekipa kreće za Novi Sad. Sami smo se organizovali i podelili 
trošak kombi prevoza. Svako će tamo stići kako zna i ume.



Dan je divan, a Novi Sad nas dočekuje nasmejano. 


Počinjemo doručkom u restoranu "Atina"


Pridružuje nam se moj prijatelj, slikar Radoje. 
Poneću kući dva prelepa akvarela. 




Dobrotvornu priredbu čiji prihod ide domu za nezbrinutu decu 
u Veterniku - organizuju umetničke sekcije Srpskog lekarskog društva.





Valja malo prošetati Novim Sadom. Izlazimo na Trg slobode. 






...i opet u naš kombi pa povratak. Bio je savršen dan!

 

 


Šta ima za ručak, domaćine?

Putopisi — Autor lastavica @ 13:57



Sledeća destinacija drži se u strogoj tajnosti. Znamo da imamo
ručak, ali ne znamo gde.



Prolazimo Brus.


Nezamislivo lep doček imamo u domaćinstvu izletnika Tome i 
Zorice Vukajlović u selu Velika Grabovnica kod Brusa.





Predjelo je domaće


Glavno jelo: meso ispod sača s prelivom od šampinjona i borovnica


Ima i finih kolača


Pića su domaća, rakije i vina po izboru.




Je li po volji džem ili slatko od borovnica, 
malina, jagoda?


U čavrljanju s domaćinom saznajem da mu je prvo radno 
mesto bio nekadašnji restoran "Stadion". Dakle, pripremao 
je hranu za goste na mojoj svadbi... Svet je mali.

Ne rastaje nam se od naših domaćina...


 

 


«Prethodni   1 2 3 ... 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 ... 56 57 58  Sledeći»

Powered by blog.rs