Lastavica

Kišni Zrenjanin i Ečka

Putopisi — Autor lastavica @ 06:04



Zrenjanin je lep i kad kiši.








I kafica je dobra



U povratku posećujemo Ečku i crkvu iz 1711.
Paroh nam nadahnuto priča kako je selo osnovano kad i crkva, 
kad se doselilo pedesetak porodica pod Arsenijem Čarnojevićem 
i počelo da zida crkvu. Posvećena je Sv. Nikoli letnjem. To je 
najstarija autentična crkva u Srbiji u kojoj nije ništa menjano, osim
što je triput zamenjen drveni krov od šindre. Ona je i najznačajniji 
zemljani objekat u Srbiji. 


Sadašnji ikonostas u stilu visokog baroka je rad Teodora Popovića,
a stari ikonostas je radio Šerban Popović i njegovi delovi su odneti 
u Zrenjaninski muzej.



I Slavija nas čeka... do sledećeg puta...


Čvarkijada u Mužlji

Putopisi — Autor lastavica @ 04:27



Retko se desi da nas kiša prati na celom izletu. Vodi Keti, vozi Vlada, 
dobro raspoloženo društvo ne da se omesti lošim vremenom.



Mužlja je nekadašnje pretežno mađarsko selo u Banatu, a danas 
gradsko naselje Zrenjanina. Naziv naselja potiče od reči muzara, 
jer su na ovom terenu živeli pastiri. Ima tu i dobrih misli...


Centralni događaj u selu je takmičenje u topljenju 
čvaraka „Čvarkijada“, a takmičari imaju na raspolaganju
dve tone slanine.


U okviru manifestacije posećujemo štandove sa tradicionalnim
proizvodima, suvenirima. Družimo se s gostima iz Rumunije i
Mađarske. Non stop kiša ometa veći deo programa. 





Ima tu i korisnih suvenira


Doručak gustiramo u Mužlji, langoš i čvarke.



Pravimo izlet do Zrenjanina. Obilazimo izložbu posvećenu Urošu Prediću.


Ručak nas čeka u Mužlji. Dodaćemo i malo igre i pesme.






Top 12 mojih dvoraca

Putopisi — Autor lastavica @ 07:03



Oljina je ideja da napravim post sa svojih top 10 dvoraca.
Hvala, Olja! A zašto ih je 12? Jer se nikako nisam mogla
odlučiti koji dva da još odbacim, nakon što sam izabrala 
ovih 12. A videla sam ih baš mnogo. Volim dvorce.

Jedan od najluđih je dvorac Pena u Sintri, Portugal



Jedan od najraskošnijih je Dolmabache u Istanbulu


Jedan od najpoznatijih je Schönbrunn u Beču


Mada nije nepoznat ni Hofburg u Beču


Najlepši pogled pruža se sa Sao Jorge u Lisabonu


Čitav grad dvorac je Hradcany u Pragu


Kao da je sad izgrađen dvorac Corvin u Rumuniji...


Maštu golicaju legende o dvorcu Veliki Tabor u Zagorju


Mada je možda više poznat Trakošćan


Prekrasan je dvorac Fantast kod Bečeja u Vojvodini.


Iz vojvođanske ravnice se izdiže Kapetanovo, koje izgleda 
kao da je složeno od Lego kockica


Mom oku baš prijaju obline dvora kneginje Ljubice, koji se 
skromno naziva konakom


Urnebesna tragedija

Putopisi — Autor lastavica @ 07:03



Prođe dobar deo januara bez pozorišta. Da nadoknadimo!
Idemo u "Atelje 212" na predstavu za koju je teško dobiti karte.
Sala je uvek puna.


DUŠAN KOVAČEVIĆ: URNEBESNA TRAGEDIJA


"Dušan Kovačević jeste primer dramskog pisca koji je prepoznat 
i otkriven upravo u Ateljeu 212, a čiji je komediografski opus
izuzetno bogat."


„Pozorišni komad se dešava u našoj, vrlo prepoznatljivoj, ali naopačke 
izvrnutoj stvarnosti u kojoj poigravanje komičnim paradoksima između
privida i stvarnosti zaista prelazi u urnebesno. Otac,odnosno deda, 
narodni heroj onog rata, ipak problematične prošlosti, posle godina 
provedenih u ludnici dolazi pravo sa sopstvene svadbe i novom 
mladom, takođe pacijentkinjom ustanove za mentalno obolele, u 
posetu svojim naslednicima. Kum novopečenim mladencima je upravo
i njihov doktor koji pokazuje više razumevanja za nenormalne nego za ove 
normalne. Naslednici, iako zvanično bez dijagnoze, već su, pritisnuti 
problemima i svojim nerešenim porodičnim odnosima, istrošenih 
živaca i prilično napeti, nespremni za susret sa bolesnicima."


"Odjednom, ova naizgled uobičajena porodična priča otvara 
pitanja porekla, generacijskog nasleđa, krivice i identiteta."


"Ovo je komad u kome niko nikog ne razume, pa ni sebe samog, 
u kome se ne zna ko je luđi, ovi dijagnostifikovano ludi i kao takvi 
hospitalizovani, ili ovi slobodni; komad koji se bavi i nama i 
stvarnošću u kojoj se ne zna gde počinju zidovi ustanove za 
mentalno obolele i da li su ludi unutra ili, zapravo, napolju. Ceo 
taj urnebesni haos gledamo očima dečaka Nevena koji pokušava
da odgovori na pitanje: „Ko sam ja?“"



San svih muškaraca

Putopisi — Autor lastavica @ 06:53



Muškarac kojem bi pozavideo svaki današnji 
muškarac zvao se Bogdan Dunđerski 
(1861-1943).



Ovaj bečejski veleposednik bio je izdanak velike i bogate 
porodice Dunđerski


Vikipedija kaže: "Bogdan Dunđerski je rođen u drugom braku
svog oca Aleksandra (Šandora) i Elze. Posle završena četiri 
razreda srednje škole, završio je Poljoprivrednu školu u Beču.
Stekao je solidno obrazovanje i naučio nemački jezik, što je 
uz porodični trgovački gen bilo dovoljno da udvostruči nasleđeno 
imanje. Imao je velike posede u Srbobranu i Starom Bečeju. 
Jedan od retkih Dunđerskih koji nikada nije želeo da se bavi 
trgovinom i industrijom, već je u potpunosti bio posvećen 
svojim posedima."


Bogdan Dunđerski, legenda Bečeja, nije se nikad ženio. Ali je 
bio baš marljiv. Živeo u svojoj varoškoj kući s Maricom. 
Ona je održavala njegovo domaćinstvo i bila noćna ljubav.


Svakog dana odlazio je u svoj dvorac Fantast koji je održavala
Mara. Priča se da je nju najviše voleo, ali da nikad nije
prenoćio u dvorcu. Svake se večeri vraćao u Bečej, Marici.


Za inostranstvo je imao Mariju u Budimpešti.
Da li o tome pričaju sove utine, koje zimuju baš 
na brezi iza Bogdanove varoške kuće u Bečeju?


Kad smo sastavili kockice ove neobične priče, svi su muškarci
u grupi uzdisali. Bogdan je ostvario san svakog muškarca.
Bocnula sam jednog od njih:
„Da imaš tri žene, moraš imati mnogo para i biti mnogo muško!”
„Lako je biti muško kad nemaš finansijskih problema!”
Pa, da li je „samo" u tome stvar? Šta vi mislite?

Fantastično u Fantastu

Putopisi — Autor lastavica @ 07:21




Nastavljamo vožnju iz Bečeja u dvorac Fantast, put koji
je svojevremeno svakodnevno prelazio Bogdan Dunđerski,
ali fijakerom.




Dvorac Fantast, nekadašnje imanje Bogdana Dunđerskog, prostire
se na 65 hektara zemlje sa dvorcem građenim u neogotskom i 
neoklasicističkom stilu, okružen prelepim francusko-engleskim 
parkom. Izgrađen je 1925. godine.




U blizini dvorca je i kapela u kojoj je sahranjen Bogdan Dunđerski. 


Tu je i ergela sa četiri konjušnice, padokom, stazama za trening 
galopera, više pomoćnih objekatra. Danas ergela ima 80 konja,
a nekad je imala 1400. 



Obilazimo dvorac koji je danas hotel.




Ovo je originalni klavir za kojim je svirala Lenka Dunđerski 
kad se Laza Kostić zaljubio u nju. Na klaviru je njena slika.


U maloj sali postavljen sto za degustaciju 
vina vinarije Vukajlović.


Ovde se dobro slaže žerbo torta, zar ne?


Treba ići, a ovde bismo rado ostali...


Čudesno kod Tana

Putopisi — Autor lastavica @ 06:21



Da zasladimo boravak u Bečeju, idemo u Spomen kuću 
Tan (Than). 





Mor Tan je bio priznati slikar koji je ostavio značajna dela 
sa religioznim i revolucionarnim temema. 


Karolj Tan je bio izuzetan naučnik u oblasti hemije, čiji uticaj 
je bitan za razvoj nauke. 



„Likovna galerija Spomen kuće „Than“ ujedinjuje različite aspekte 
umetnosti, kulture i nauke.“ Na zidovima su reprodukcije Morovih 
slika. 




U Spomen kući "Than" nalazi se 28 naučno-interaktivnih eksponata. 
Ovi eksponati atraktivno i na zabavan način promovišu razne 
fizičke pojave i zakonitosti prirode. 



Njutnova kolevka



Neki eksponati su lakše, a neki teže rešivi.








Izletnici probaju fakirski krevet, gde odjednom izlazi 2800 eksera. 
Ko kaže da izletnici nisu hrabri?


 

 


Bečejsko lepo

Putopisi — Autor lastavica @ 06:38



Na doručak nam dolazi vodič Milijana u građanskoj nošnji iz 
vremena Dunđerskih, u kojoj glumi u Maru u dvorcu Fantast.



U Izletniku se neguju lepi maniri!


Zatim nas Milijana vodi u šetnju kroz Bečej.


Bečej je romantični gradić panonskog tipa na desnoj obali 
reke Tise, na najvećoj krivini koju Tisa pravi u Srbiji. 
Prvi put se pominje kao tvrđava Bečej 1091. godine. 
Na današnjoj lokaciji njegova izgradnja je počela 1701.godine.


Prvo obilazimo lepo renovirani Trg oslobođenja na kojem je
levo gradska kuća, zadužbina baronice Eufemije Jović 
(izgrađena 1928).



U rimokatoličkoj crkvi s jednim tornjem (izgrađenoj 1830) oltarnu sliku "Uspenje Bogorodičino" naslikao je Tan Mor.


Crkva Sv. Georgija izgrađena je 1858. godine u stilu kasnog 
klasicizma. Tri crkvena tornja su podignuta u baroknom stilu i 
simbolizuju Sveto trojstvo. Barokni ikonostas sa 63 prelepe
ikone je u periodu od 7 godina oslikao akademski slikar Uroš 
Predić. Svoj autoportret je dao u liku cara Uroša. Vitraže je 
radila radionica iz Sombora i donacije su raznih porodica.



S druge strane trga je varoška kuća Bogdana Dunđerskog. 


Bečej leži na termomineralnim vodama. Izlazimo na trg, gde je 
„Žuti bunar", arterski bunar sa „žutom vodom“, sumporovitom, 
koju Bečejci vole i rado piju. 



Malo je hladnjikavo :(


A čemu sve to?


Kotarka

Putopisi — Autor lastavica @ 04:46



Stižemo u Novo Miloševo, koje je nastalo od sela Beodre i Karlova 
(Dragutinovo). Današnje ime je dobilo posle II sv. rata 1947. po 
Milošu Popovu, borcu i organizatoru ustanka u ovom kraju. 
Jermenski trgovac Bogdan Karačonji je na licitaciji u Beču 1781. 
godine od austrougarske vlade kupio Beodre i Topolu, gde su 
sagrađeni dvorac, crkva, žitni magacin kao i kotarka koja je 
naduža u Vojvodini.



Obilazimo bogati muzej Zavičajni muzej Kotarka.



Preovlađuje etnografska zbirka predmeta iz Novog Miloševa
i okoline.




„Svi predmeti u zbirci su poklonjeni i mnogi meštani i danas donose
predmete. Postala je gotovo uobičajena praksa da se nakon 
spremanja tavana, ostava, podruma sav višak sačuvanih stvari, 
a koje se više ne upotreblXavaju, ponudi Zavičajnom muzeju, bez 
naknade. Pored meštana i davno odseljeni stanovnici Novog 
Miloševa donose predmete koji su vezani za selo i zavičaj.“




Dragan Rauški nam pokazuje bogatu postavku u žitnom magacinu.






Penjemo se na sprat




Marija Terezija i ja...


Ko li je bila ova lepotica?


Volela bih da je ovo moj salončić


Dvorac Karačonji sagrađen 1857, sa 365 prozora, je u lošem 
stanju, nebezbedan za obilazak, pa ćemo samo baciti pogled 
na njega. Tu se nekad raskošno živelo, car Franc Jozef ga je 
dvaput posetio.


Ponovo dočekana

Putopisi — Autor lastavica @ 05:43



Tradicionalno "Izletnik" dočekuje pravoslavnu novu godinu, pa nas i 
ovog puta vodi Keti, a  vozi Vlada. Vozimo se Zrenjaninskim putem 
kroz Vojvodinu.



Nastavljamo preko Tise u Bečej, u Bačkoj. 


Smeštamo se u hotel „Imperial lux“ u Bečeju. 


Koliko je tu zlatnih ribica! Hoće li nam ispuniti želje?


Uz tamburaše i bogatu trpezu veselo dočekujemo pravoslavnu 
novu godinu.









U ponoć nam sleduje šampanjac i torta dva para koji slave po 51 
godinu braka! Zajedno, 102 godine!



Lepo je dvaput dočekivati novu godinu, 
u veselju i plesu!


Sladoled na Kubi

Putopisi — Autor lastavica @ 03:44


Nada je stigla na Kubu u hotel Playa Pesquero i nastavlja
svoju priču:
"U ovo doba godine na Kubi ima dosta Kanađana, Britanaca i Rusa. 
Tako dok sam pozirala jedan Englez je dotrčao da se slika sa mnom.



Hotel ima puno različitih restorana i barova, pozorište, a i sladoled
je tu. 





Evo mene iz mlađih dana."


Ima puno različitih aktivnosti


Tuševi


Zastava u baru



A sad dosta fotografisanja. Pozdrav
Nada"


Nada stiže na Kubu

Putopisi — Autor lastavica @ 06:34



Kad Ljera završi putovanje, moja Nada iz 
Kanade krene na Kubu. Pa kaže:



"Prvo smo otkrili Ameriku pa se uputili na Kubu u grad Holgin hotel Playa 
Pesquero (novembar 2017).




Namučili smo se sa prevozom. Od Toronta do Amerike vozom, pa 
preko okeana gondolom i onda taksijem do hotela.




Mogli smo i autom umesto konjske zaprege ali je nekako bilo brže 
sa konjima."


Na ulazu u hotel dočekuje nas Kubanac sa svirkom a muž ga 
prati pesmom (Saša, ne čujem te!).



Odlazimo na piće. Od vagona su napravili bar, pored mene kubanski 
džentlmen plaća mi piće.


Playa Pesquero je najveći hotel na Kubi sa najvećim bazenom (Tako 
kažu Kubanci). Polako pada mrak."




Imate li utisak da je Nadi baš loše na Kubi?

Sunce tone u okean na Ki Vestu

Putopisi — Autor lastavica @ 07:36



Ljera zaokružuje lepe utiske iz Floride.



"Stigosmo na Ki Vest, proveravali smo da li je sve na svom mestu
i zaključili da ponešto nedostaje. Jedan od najvažnijih markera 
na par koraka od Melori skvera bila je velika, desetak metara
visoka, skulptura para iz 19. veka. Ne znamo šta joj se desilo, 
ali brzo su našli rešenje i postavljena je nova figura. To je isto tako
velika figura para, ali mnogo poznatijeg, nastala u momentu objave
završetka Drugog svetskog rata -čuveni poljubac egzaltiranog 
američkog vojnika sa nepoznatom medicinskom sestrom."


"Ovom fotografijom započinjem niz posvećen zalasku sunca, 
ali slikanog iz broda prilikom kraćeg putovanja u susret zalasku. 


Nastavljam fotografijom turista koji na Melori skveru, okupanom
suncem, strpljivo i tradicionalno sa fotoaparatima i kamerama
čekaju čuveni zalazak na najjužnijoj tački kopna Severne Amerike.



Nakon što je sunce potonulo u okean, spustio se mrak.

Pozdrav,
Ljera&Sin"

Brodovi kapetana Votlingtona

Putopisi — Autor lastavica @ 06:34



Ljera dalje kaže:
"Nastavljamo obilazak najstarije kuće u Južnoj Floridi, kuće kapetana
Votlingtona. Kao muzej predstavlja lepu, autentičnu i jedinstvenu 
priliku za putovanje u prošlost, po mogućnosti brodom! "





"Razgledanje kapetanove kuće je lepo putovanje u prošlost! Slike maketa
raznih brodova koje prilazem uz kapetanovu radnu sobu i brodske 
dnevnike, najbolje kazuju gde bi se mogao nalaziti kapetanov duh, 
ali i kakvo bi nam putovanje preporučio. Naravno - brodom!"





Kuću krase i slike brodova na platnu.


"U dvorištu se nalazi kuća za kuvanje. U to vreme kuće za kuvanje 
bile su na posebnom mestu udaljene od kuće za stanovanje zbog
bezbednosti u slučaju požara, ali i zbog toga što su kuvarice i ostalo 
osoblje bili crnci. Statusno nije bilo dopušteno da budu pod istim 
krovom, jedni da kuvaju, a drugi da jedu! Zbog rasne nejednakosti 
zaratili su Sever i Jug, ali nekoliko decenija nakon što je izgrađena
ova kuća za kuvanje. A s obzirom na to da je ova mala kuća 
sačuvana može se zaključiti da je isti princip održavan dugo, dugo..."


Otvoreno ognjište, grube alatke, mali prostor, govore o tome da su 
se kuvarice kuvale kuvajući! Jedina ventilacija je to što su ulazna
i izlazna vrata jedna naspram drugih pa je valjda nekada mogla 
da se napravi promaja. Ali, nema te promaje u vrelim i vlažnim 
mesecima na Floridi...




"Možda je bilo utešno to što je ceo pakleni prostor za kuvanje u
zelenilu vrta i bašte. Velika površina Ki Vesta leži na stenama od 
korala, sa tankim slojem plodnog zemljišta, pa je bilo veoma uputno
iskoristiti svaki pedalj zemlje."

"Pozdrav,
Ljera&Sin"

Kapetane moj...

Putopisi — Autor lastavica @ 15:31


Ljera još nije završila svoje priče iz Floride...
Obišla je i najstariju kuću u Južnoj Floridi. Mapa Ki Vesta iz 1884. 
sa jasno markiranim mestom kapetanove kuće.



"U prethodnim boravcima u Ki Vestu nismo stigli da posetimo najstariju 
kuću u Južnoj Floridi. Sad smo iskoristili lepu priliku da je pogledamo 
pred povratak kući. Dok pišem o kapetanu Frensisu Votlingtonu i 
njegovoj zeni Emelin i polako slažem fotografije porodice, kuće, 
nameštaja, maketa, mislim na one moje prijatelje koji posebno uživaju
u antikvarnim predmetima." 


"Kuća na danas glavnoj, važnoj i trgovačkoj ulici Duval, nekada je 
bila dom carinskom inspektoru, kapetanu broda i oficiru mornarice 
Konfederacije, kapetanu Frensisu Votlingtonu. Prvobitno je imala 
četiri sobe, sve dok se nije rodilo devet devojčica, kada je kuća 
postala tesna. Proširena je ka dvorištu, ali i na sprat.


Porodica se uselila 1830. a poslednji potomak je živeo do ranih '70. 
Najstarija kuća na Južnoj Floridi imala je retku sreću da je ne uništi 
nijedan uragan niti požar, a nije da ih nije bilo, za tih preko 130 godina! 
(Na fotografiji su sedam preživelih kapetanovih kćeri.


Sledi još jedna porodična slika potomaka. 


"Malom šetnjom po kući dočaraćemo makar malo atmosferu i 
pokazati autentične dugo godina korišćene predmete."




Ove su cipele bile deo venčane garderobe unuke kapetana 
Votlingtona kada se udavala 1880. Minijaturne bele cipelice bile 
su presvučene satenom, što pokazuje prilično visok porodični 
ekonomski status."

Pozdrav,
Ljera&Sin"


 

 


«Prethodni   1 2 3 ... 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 ... 58 59 60  Sledeći»

Powered by blog.rs