Vikendom je Lastavica zadužena za humor









Osmeh subotom
Borovi
Kad idemo na Pešter, noćimo u hotelu "Borovi"
koji je svake godine doteraniji, sa novim sadržajima.
Ovde je udobno i ušuškano. U vrelim letnjim
danima noći su hladne, pa se dobro spava.
Volimo jutarnji pogled na Sjenicu.
Izletnici rado borave ovde.
Pod krilima beloglavog supa
Spremamo se za tročasovnu plovidbu po Sjeničkom
jezeru, jednom od tri jezera uvačkog sistema.
Vodostaj je nizak i silazimo na katamaran vrlo strmim
stepenicama.
Grupa se smestila na dva spojena katamarana.
Dok plovimo, divimo se lepoti čistog i bistrog jezera.
Ova se voda može piti.
Nad nama povremeno lete supovi.
Vreme je kada mladunci prvi put poleću. Evo jednog
koji će se uskoro iz kamenog gnezda na litici
otisnuti na termalu u prvi let.
Ručamo na katamaranu, sjeničke specijalitete,
heljdopitu, suđuk, sir, papriku u pavlaci
pa teletinu ispod sača.
Ovaj deo dvodnevnog izleta nikad nam nije dosadan.
Molitva
Kad sam prvi put krenula na Molitvu, pitala sam
zašto se taj vidikovac iznad Uvca baš tako zove.
Rekli su: Shvatićeš. I shvatila sam. Nigde niste
tako blizu nebesima i spremni da se pomolite.

Dočekuje nas domaćin i vlasnik vidikovca, Bajro Muhović

Usne planina Javor i Jadovnik se rastvore i pokažu
vam jedinstvenu lepotu meandara Uvca
Ovde se zahvaljujete Bogu na lepotama koje vidite.
Kleknem u znak divljenja prirodi.
Meandri su neopisive lepote

Svi žele da se uslikaju u srcu meandra srca
Na kraju, obavezno svraćamo kod domaćina,
Bajre Muhovića. Od sira koji pravi njegova Nafija
priprema se najbolja gibanica.
(nastaviće se)
Raduške staze
Na Pešteru, u selu Raduša, nalazi se pešterska oaza,
etno selo Raduške staze.
Osnovao ga je Salko Kahrović pre devet godina
i svaki put je veće i raskošnije.

Ove godine izgradio je i hotel.
Porodične paviljone nazvao je prema unukama
Izletnici su se bogato pogostili.

Vratićemo se, Bože zdravlja.
(nastaviće se)
Pešterski sabor
Svake godine za Sv.Iliju 2.avgusta na Pešteru se
organizuje Svetolijski sabor. Tu dolaze domaći
ali u većem broju i Pešterci iz dijaspore, što se
lepo vidi po tablicama brojnih automobila.
Evo i Izletnika među gostima.
Senzacija sabora su kola koje vode lepotice sa
niskama dukata do kolena. Što je niska duža,
porodica je bogatija.

U blizini je izvor iz kamena. Po legendi, Alija Đerzelez
(Sveti Đorđe) je tu kopljem zakovao aždaju i iz
kamena je šiknula voda.
A ova sirota krava ostade zbunjena gužvom.
(nastaviće se)
Pešterska bajka
Ispričaću vam bajku o Pešteru, srpskom Sibiru.
Kad god dođete, drugačiji je.
Prelep je kad je zelen
Neopisivo je lep u zlatnim tonovima
Retke posejane kućice i katuni samo pokazuju
da ovde vlada priroda, a čovek je tu da je sluša
i ne uništava je.

Retko se viđaju pojila
Zar Pešter nije prelep?
Jeste li nekad bili na Pešteru? Evo me po 12.put.
(nastaviće se)
Pešteru u pohode
Postoje mesta kojima se vraćamo da bismo bili srećni.
Zato sam po dvanaesti put otputovala na Pešter.

Pravimo pauzu u Ivanjici, uz vodopad i odličan sladoled
sa kaficom.


Kad pređemo prelepu planinu Javor...
Stižemo u Sjenicu.
Čeka nas preukusna Ernesina pita od sira
i druga od sira+zelja. Svi kažemo: ne mogu
više, pa nastavljamo da se njome sladimo.
(nastaviće se)
Epitaf
Epitaf
Ovde leži onaj koji ne nađe sreću
u ljubavi, pripadanju, poštovanju,
iskrenom predavanju sebe.
Onaj kome nikad nije dosta
pića, tuđih žena, tuđeg imanja.
Kojem svoje i pošteno nije slatko.
Ovde leži zaboravljen od svih onaj
koji je reči razbacivao kao bisere
ne razlikujući dame od svinja.
Davanja
U ljubavi ne smemo meriti ko je koliko dao. Čim se time
počnemo baviti, od ljubavi nema ništa. Ali kad ljubav
(ili ono što smo smatrali da tu reč zaslužuje) okrene leđa,
počnemo razmišljati zašto je otišla, ko ju je povredio.
I ponekad se iznenadimo kad shvatimo da smo voleli
previše, da onaj drugi nije mogao da podnese tu količinu
davanja, jer takvo nešto nikad nije imao. Kad u ljubav
uložimo celog sebe, očekujemo to i od druge strane.
Ali ponekad, ma ne ponekad, često, druga strana ne ume,
nema snage, ne snalazi se... utopi se u našoj ljubavi kao
u viru. I ako ispliva, još dugo hvata vazduh kao utopljenik.
Posle nekog vremena oporaviće se, sastaviti se sa sobom
i shvatiti da ga niko nije tako voleo... a za to vreme i mi
ćemo sastaviti parčiće svog polomljenog ponosa, da
izgleda kao da se nikad nije slomio, i nastaviti dalje.
I nikad se više ta dva sveta neće ponovo sresti
s onim istim žarom.
(Tango 2013)
Pozorište života
Odigrao si ulogu
koju ti je sudbina
namenila
i sad igraš
u nekom drugom
pozorištu života.
Nije važno
da li ćeš u njemu
biti srećniji
ili promašen.
Bitno je da je vreme
za tvoju ulogu
u mom životu
isteklo.
(Tango 2013)
































