Lastavica

Slava Izletnika

Slavlja — Autor lastavica @ 04:53


Svake godine "Izletnik" obeleži svoju slavu, prenos
moštiju Sv. Nikole, 22.maja.


S obzirom na još važeće mere opreza u vezi s pandemijom,
okupili smo se u porti Vaznesenske crkve u njenom ružičnjaku.



Slavu smo obeležili kako priliči, a domaćin slave bila je Maja
Velimirović.





Veselo druženje nastavili smo u skromnim prostorijama
Izletnika.

 


Nedelja za osmeh

Humor — Autor lastavica @ 09:00



Nedelja je, vreme za Lastosmeh




-Doktore, dođite odmah, mojoj tašti je pozlilo!
-Samo mirno, kažite mi koje simptome pokazuje!
-Počela je da pravi pauze dok govori!



-Tata, jutros kad si otišao na posao, kod mame je došao
jedan ekolog
- Kako znaš da je ekolog?
- Pitao je da li je vazduh čist!


-Zamisli, moj verenik svima priča kako će oženiti najlepšu
devojku u gradu!
-Ma, baš te briga, naći ćeš drugog. Nisi ni ti ružna!





 


Vesela subota

Humor — Autor lastavica @ 05:42



Subota je, vreme za Lastosmeh








Bez fizičke distance

 


Makarska, virtuelno

Putopisi — Autor lastavica @ 05:46



Da li je dovoljno reći da je Makarska najlepše mesto na svetu,
gde sam rođena 100 m od mora? Dovoljno.


Smatraju je najlepšim malim gradom na Jadranu, a mene ne morate
pitati da li tako mislim, meni je svakako najlepša. Tu sam rođena,
100 m od mora, u nekadašnjoj bolnici koja je bila u krilu franjevačkog
samostana. Danas je to ponovo samostan, a bolnica je premeštena
pa ukinuta.

Makarska je dobila ime po selu Makar. Smestila se na padinama
visokog Biokova koje kao da izranja iz mora i štiti svoju mezimicu.
Nastala je se u prirodnoj luci između dva poluostrva, Sveti Petar
i Osejava.

Svom prelepom položaju zahvaljuje omiljenost među turističkim
destinacijama. Centar je Makarske rivijere, skupa gradića dragulja
na Jadranu. Danas ima oko 12000 stanovnika.

Njeno srce je Kalalarga, stara široka ulica, sa kaletama koje se
granaju iz nje.

Tu smo svraćale i na gastronomska uživanja u restoranu „Gastro
Diva“, koji je osnovala bivša blogerka.


Ulica izlazi na centralni Kačićev trg, nekad sa velikim vrtom, đardinom,
a danas je to kamena letnja pozornica.

U centru trga je spomenik fra Andriji Kačiću
Miošiću i crkva Sv. Marka.

Morate prošetati rivom i dočekivati brodove.

Na rivi svakako trebate videti spomenik turisti, delo vajara
Nikole Šanjeka. Lokalni galeb Jura, važna turistička
znamenitost, pokazuje grad upravo prispeloj turistkinji.

Nezaobilazan je legendarni brod „Makarski Jadran“ kojim upravlja
kapetan Mito Mravičić. U letnjoj sezoni brod vozi turiste po ostrvima,
a zatim se na njemu večerava bogat riblji izbor.

Prve večeri smo pozdravile šarmantnog kapetana (mog
školskog druga) i njegovu dragu suprugu.

Makarski Jadran je najveseliji brod za koji ste čuli. Isplovljava uz
muziku i celo vreme plovidbe kapetan Mito pušta muziku posvećenu pojedinačno svim nacijama na brodu.



Novijeg je datuma lukobran koji je pregradio i zaštitio makarsku
luku, a sada je nastavak šetališta i mesto odakle se prave lepe
fotografije Makarske.

Smestiti se možete u luksuznim hotelima

i u privatnim apartmanima, od kojih svakako
preporučujem apartmane Tamburović.

Kupati se možete na Osejavi, na velikoj gradskoj plaži,

na lokalnim plažama, na kamenim plažama Sv. Petra
i na plaži Nugal.

Čarobni svet školjki je davno očarao fra Jure Radića, naučnika
svetskog glasa, koji je osnovao Malakološki muzej Makarska.

To je je moj svet od malena i nema prostorije u mom domu u
kojem nema bar jedne školjke. Unuke sam od najmanjih nogu
učila kako se u njima "sluša more" i to im je omiljena zabava.
Slušate li vi more u školjci?



Split virtuelno

Putopisi — Autor lastavica @ 05:24



"Nima svita do Splita" , to znate. E pa nema.



Grad ispod Marjana uvek je imao nešto svoje, posebno

U splitskoj luci uvek je živo.

Je li ovaj jedrenjak stigao s Kariba?

Ovo je poznati deo Splita, Prokurative.


Idemo sve do kuće na kamenu s kaparom u delu Matejuška.


Zar nije kapar božanstven? Obožavam ga.


Riva je Splitu najvažnija, naravno. Popićemo kafu u
kafiću „Adriana“, pa ćemo nastaviti šetnju Splitom


Ivan nas vodi u Dioklecijanovu palatu.
Dioklecijan je dao da se ova velika palata sazida kako bi u njoj
proveo poslednje godine života posle abdikacije 305. godine.

Na samom ulazu suvenira koliko vam srce želi.

A šta bi žena gledala nego nakit?

Izlazimo na Peristil, katedralni trg. Turistička sezona
u Splitu traje 365 dana u godini.



Može li bez legionara? Ne može.

Ulazimo u Vestibul. To staro carsko predvorje i danas
deluje monumentalno.


Slušamo klapu u Vestibulu. Pravo mesto za to!

Obilazimo "Jupiterov hram, građen od 295. do 305. god, kao deo
palate cara Dioklecijana. Verojvtno je bio posvećen vrhovnom
rimskom božanstvu i Dioklecijanovom božanskom ocu Jupiteru."


Svod je još uvek fascinantan.

"Tokom kasne antike i srednjeg vijeka hram je pretvoren u
krstionicu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju, a kripta je posvećena
svetom Tomi."

Naši domaćini vode nas kroz Split, kojim nisam prošetala
toliko mnogo godina da ne vredi ni pominjati.


Evo nas na Pjaci

Ulica Ispod ure ovde izlazi

Između Pjace i Rive nalazi se Voćni trg, nazvan nekad po
štandovima na kojima se prodavalo voće. Ime Trg braće Radić
verovatno malo ko koristi.


Evo i mletačke kule i Meštrovićevog spomenika Marku Maruliću.

Trg je baš zanimljiv


Završavamo šetnju Splitom. Kako volim ovakve škure!


Izlazimo na Peškariju.

„Ribarnica je, baš kao i Pazar, jedan od centralnih punktova
gradskog života u Splitu, ali i zanimljivi arhitektonski spomenik,
građen prije više od 120 godina u secesijskom stilu. No, njezino
značenje za Splićane nadilazi tu "fizičku" dimenziju."

"Sve što Jadransko more nudi dolazi na njezine
stolove, od papalina, girica, srdela, skuši pa do
oboritih škarpina, zubataca, pagara, lubina, jastoga,
školjaka...“


Suše se lancuni...

Ovakve suvenire volim...

Konačno se vraćamo u Matejušku, čeka nas kapar.

Na marendu ćemo u kultnu konobu „Fife“, sa specijalitetima
dalmatinske kužine.

Biram bakalar na bjanko.

Ima i drugih finoća

Adio Splite!


Dan treba početi i završiti s dobrim i dragim ljudima...

 


Poznaješ li je?

Priče — Autor lastavica @ 04:42



Nefrolog u toku svog rada stalno sarađuje s hirurzima, jer bez
njih ne bi mogao početi dijalizu, ni peritonealnu (preko trbušne
maramice) ni hemodijalizu (preko aparata). Uvek sam se s
njima lako sporazumevala. I desi se moje dežurstvo, dovoze
mi Radenku, mladu ženu od 28 godina sa zapuštenom uremijom
(otkazivanjem bubrega), jedva živu. Kalijum joj je bio 9,2 mmol/l,
a gornja granica je 5,3. S tim se kalijumom umire, srce samo
prestane da radi. Odmah zovem dežurnog hirurga, tu je Zoki,
nešto stariji od mene. Zna da plasira cevčicu za peritonealnu
dijalizu, ali još ne zna koliko ta metoda vredi.
"Zoki, imam mladu ženu od 28 godina i kalijumom 9,2. Uzmi
sestru i hirurški komplet za peritonealnu dijalizu, mi otvaramo
operacionu salu i spuštamo bolesnicu, čekaće te sve spremno".
"Doći ću kad završim ovog dedu s ileusom."
"Zoki, dok ti njega završiš, ne moraš dolaziti, ona će biti mrtva.
Odmah!" i spuštam slušalicu. Radenku uvozimo u našu salu, sve
sredimo, kad utrčava Zoki sa sestrom: "Evo, odložio sam dedu!"
Kad je video Radenku, nije verovao da ona može da preživi.
Ipak je propisno plasirao cevčicu i mi smo odmah počeli
peritonealnu dijalizu. Već nakon dve tri promene kalijum se spušta
ispod granice koja ugrožava život. Ujutro sam smeni predala
Radenku u dosta solidnom stanju.
Sticajem okolnosti, vodila sam Radenku kad smo je otpuštali,
u odličnom stanju i sa spremnom AV fistulom, za dijalizu u Ćupriji.
Živeće tako sledećih 30 godina i izvesti svoju malu decu na put.
"Radenka, sačekaj da te neko vidi, pa ideš", rekla sam joj.
Pozvala sam Zokija:"Ako nemaš nešto važno, dođi na kafu i bombone!"
Došao je i pijuckao kafu kad sam poslala po Radenku. Na vratima se
pojavila lepa mlada žena, već civilno obučena.
"Zoki, poznaješ li je?" pitala sam hirurga.
"Prvi put je vidim u životu!"
Okrenula sam se Radenki:"Radenka, on ti je spasio život. Da ti nije
na vreme stavio cevčicu, ja ne bih mogla ništa!"
Radenka je prišla Zokiju i sa suzama u očima poljubila mu ruku.
Kad je izišla, Zokiju su oči zasuzile.
"Zoki, to je ona mlada žena sa kalijumom 9,2. Ide kući svojoj deci,
a za to može zahvaliti samo tvojoj brzini!"
Nikad se u toku naših radnih vekova nije desilo da iko pozove
u hitnu konsultaciju Zokija, a da on ne doleti...
Ta se lekcija jednom uči.


 


Topčiderska kiša

Fotografija — Autor lastavica @ 06:00


Topčider je uvek lep




Čak i kad je nebo tmurno, pa pozadina fotki neće biti plava

Počnimo obilazak prelepom crkvom Sv.Petra i Pavla.
Ikonostas je impozantan

Pređimo prometnu ulicu i tu je odmah Miloševa česma. U pozadini
se vidi konak kneza Mihaila

Hoćemo li po planu?


Ko ono slika drveće?

Milošev konak još nije otvoren, pa nećemo tamo

Šetača ima podosta

Evo majskih ruža

Da uslikam ruže...


Nešto dalje je Žetelica, prelepa skulptura.

"Skulptura „Žetelica“ je izlivena 1852. godine i nalazi se u
Topčiderskom parku kao jedini sačuvani i najstariji primerak
ukrasne parkovske skulpture Beograda iz 19. veka. Predstavlja
boginju zemljoradnje Cereru u prirodnoj veličini, u stavu kontraposta
sa snopom žita u rukama. Rad je bečkog vajara Fidelisa Kimela i
izlivena je u Beču."

Uređeni park ima razne vrste drveća, lepo uklopljene. Ovo je
prelepi taksodijum.


Zar vam ovaj kesten nije neobičan? Nema table, pa ne vidim
zašto mu je deblo ovakvo


Pogledajte tog lepotana!



Kiša nas je naterala u restoran pre vremena. Restoran "Stara
daščara", potrebna je rezervacija, zbog čuvenog roštilja uvek
je puno.


Pljeskavica i ćevapčići, uz prilog, sve odlično.


Čim je kiša oslabila, nastavljamo šetnju.
Opet ona slika

Jezero je mesto gde se svi slikaju na mostu ili sa njega


Kiša je odlučila da nam skrati boravak, to nije lepo od nje.

 


Savske ruže

Fotografija — Autor lastavica @ 04:00



Vreme je za jedno lepo slavlje, prijateljica ima dva razloga.
Mesto sastanka: Savski kej u Novom Beogradu


Taj kej je jaaaako dugačak i jedno je od najposećenijih
šetališta u Novom Beogradu


Splav do splava... svuda ima pićence i dobar zalogaj na
reci, na otvorenom


Cilj je tu: "Pingvin"


Nemojte ga pomešati sa drugim restoranom, "Stari Pingvin",
mada su oba dobra

Prekoputa je Ada Međica, a u daljini Most na Adi


Ruže se slažu, zar ne?

Raspoloženje je baš kako treba

Gastronomija je po protokolu


Šteta, mora i da se ode..

Nedelja opet

Humor — Autor lastavica @ 07:56



Opet nedelja i opet Lastosmeh



-Kako je bilo na sastanku sa onom lepoticom?
-Polovično
-Kako polovično?
-Pa ja sam došao, a ona nije.




Ja sam sretna osoba...
Svaki dan me neko sretne!!!



Muška muka u doba korone
Usis*o stan, obris*o prašinu, opr*o veš, spremio ručak, sada seo,
zapalio i razmišljam, još mi samo treba da dobijem menstruaciju...





Pečem pile u rerni već sat vremena, perje nikako da izgori.
Da li sam ga trebao premazati nečim???



Jeste li za kolač?



Šef pita plavušu:-Gospođice, Vi svako jutro kasnite na posao.
Možda nemate budilnik?
-Imam šefe, ali ne vredi. On uvek zvoni dok ja spavam!



 


Subota sa malo smeha

Humor — Autor lastavica @ 07:52



Subota je, vreme za Lastosmeh


U jednom selu glavna zabava je bila u seoskoj kafani.
Seljani su izmišljali razne ujdurme da prevare jedni
druge, ali je sve kvario Pera koji bi uvek rekao:
"Nije to ništa, moglo je biti i gore!"
Tako seljani odluče da ga namagarče i ispričaju:
"Zamislite, sinoć je Mile otišao u švaleraciju kod Perse,
ali naiđe Persin muž, ubije Mileta i isecka ga na komade.
Pera se trgne:"A kad se to tačno dogodilo?"
"Oko ponoći"
"Aha, pa moglo je biti i gore!"
"Gde ćeš gore od ovoga?"
"Ja sam kod Perse bio oko deset!"




Došao deda na operaciju kod doktora i doktor kaže sestri
da ga obrije u predelu genitalija.
Sestra kad ugleda dedinu ogromnu "stvar" reče:
-Deda ovo ovde izgleda nekad bio dobar komad!?
-E dete moje, nekad sam ja mogao da obesim o njega kantu punu vode i da nosim 200 metara!
-A sad?
-A sad su me izdala kolena!




Neka prizna koja je ovo blogerka.





 


Krk i Senj-virtuelno

Putopisi — Autor lastavica @ 05:16



Pošto još nisam za dalja putovanja, podsećaćemo se još malo na
prava putovanja. Iz Rijeke, koju smo poslednju posetili, treba
skoknuti do Krka.



Grad Krk je obavezan za obilazak.


Baška je letovalište. Stara Baška sa kamenim kućama u brdu
rustična i zanimljiva za obilazak.

Upamtićete susret sa glagoljicom

Sa Krka idemo u Senj, može?




Obavezno treba posetiti uskočku tvrđavu Nehaj.

Ima šta da se vidi


Pogled je sa prozora lep sa svih nivoa

Tek na trećem spratu nalazi se jedini stari kameni toalet
koji sam videla u tvrđavi. Direktno se otvara na zidine. Vidite li ga
desno gore? Čemu je služio? Samo toaletnim, potrebama
stanovnika ili saopštavanju neželjenim posetiocima šta se
o njima misli?'


Pogledajte Sunčanik na 45.paraleli

U restoranu "Stari grad" vredi ručati pastu


 


Ime

Književnost — Autor lastavica @ 06:44


Medicina je u mojoj mladosti zvanično izjavila da nikad neću biti
majka. I bilo bi tako da nisam menjala ginekologe sve dok nisam
našla pravog, koji mi je rekao: „Vreme nam ne znači ništa, deset
godina nam ne znači ništa, uspećemo!” Zvao se Vladimir Mladenović
i radio je u domu zdravlja. Pratio je svoju jasnu viziju mog
desetogodišnjeg lečenja i primenjivao kod mene sve najnovije što
bi se spoznalo u ginekologiji. Svo to vreme ja sam jednostavno znala
da ću uspeti i svom sinu sam odmah dala ime Vladimir, po mom
doktoru, a ako bude ćerka, san u danu nastanka deteta odredio je
ime Jasmina.
Rodila sam sina, carskim rezom u poslednji čas, umalo da odemo
netragom tog dana i dete i ja. Kad smo stigli iz bolnice, suprug je rekao
da ide kod kume po ime deteta.
„Ime se zna 11 godina”, rekla sam zapanjena tom glupošću.
„Mora kuma da odredi!” odgovorio je tvrdoglavo suprug i otišao kod
kume, koja je odlično znala istorijat mog lečenja. Vratio se s papirićem.
„Kuma je dala 10 imena, da izaberemo!”
Pogledala sam papir, među imenima nije bilo Vladimira. Pocepala
sam ga na sitne deliće.
„Šta to radiš?" zabezeknuo se suprug.
„Ovo dete se rodilo samo zahvaljujući pameti Vladimira Mladenovića
i zvaće se Vladimir. Da li je jasno?”
Moj sin ponosno nosi ime Vladimir i zna po kome i zašto ga je dobio.


(Priča je napisana na zahtev moje snajke koju ovo potrese svaki
put kad pričam)

 



Kako da te zovem?

Pesme — Autor lastavica @ 06:01


 



 


Kalemegdanska sloboda

Putopisi — Autor lastavica @ 05:25



Verovatno ste i sami pogodili koja je sledeća slobodna destinacija:
Kalemegdan. Mesto na kom je mirno i kad je najveća gužva.


U gustom hladu drveća sačekaću svoju sestru.

Evo je, stiže, pa možemo u obilazak.

Pregledajmo panoe

Idemo levim obodom sa pogledom na Savu.

Moja omiljena balustrada velikih stepenica. Tu su se moji sinovi
igrali dok su odrastali na kalemegdanskim stazama.

Te moćne zidine pamte vekove

Volim ovu lepoticu

Proći ćemo kroz Kraljevu kapiju.

Dozvoljeno je i šetanje po zidinama.

Moja sestra pokazuje detelinu sa četiri lista. Naučila sam je
kako da je traži. Ja našla dve, ona jednu.

Tu se pije kafa s pogledom - na Savu.

Moja je sa srcem

Penjemo se

Pa prolazimo pored opservatorije.

Pa s pogledom na Sahat kulu.

Nismo za izložbu u galeriji, samo vidimo da ima dosta ljudi.

I tu je pored paviljona Cvijeta Zuzorić jedan od mojih omiljenih
restorana, u hladu kestenova, na otvorenom.

Kako nam stoji neophodni modni detalj ove sezone, maske?
U Evropi je uveden baš u nedelji mode u Milanu. Dotle smo
mislili da je korona daleko.

Teletina ispod sača s mladim krompirićima, sa pečenom
paprikom, raj za hedoniste.



Pa je vreme za odlazak. Šteta. Nastaviće se prvom prilikom.

 


Vreme za slobodu

Fotografija — Autor lastavica @ 05:37



Ponovo živimo, dišemo, hodamo,
primećujemo lepote oko nas.


Trećeg dana po ukidanju vanrednog stanja sve živo je izišlo
na Adu Ciganliju.

Sve što može da hoda bilo je tu.


Pa i nas dve smo stigle taksijem i prošetale, od rukavca i
kamengrada do srca na Adi

Tu je sve što vesla ili će veslati


što se igra s loptom

što vozi bicikle i rolere

ili se sunča.

Tu je i spasilac, pa neka pliva ko hoće

Prvo smo podelile sladoled s vrapcem

Koji je pravac najbolji?

Zar nije vreme za kafu s pogledom?

Kelneri imaju maske, mi ih na otvorenom ne moramo imati.
Ali su pri ruci ili oko vrata.


Prošao je vozić.

Proleteo helikopter

Preleću i prvi avioni

Ne gledaju nas labudovi

I onda zvoni telefon, Sladjana je odmah pogodila gde sam,
ako nisam kući. Stiže i ona, na dva točka

...sa čokoladama za nas dve.

Prija kafa sa malo ogovaranja.

Onda sledi duža šetnja do restorana "Nautičar" iznad marine.


Moje drugarice nisu znale za ovaj hedonistički kutak.

Ovo je restoran s lepim pogledom na marinu


Ovde je uživao i Dragan Nikolić, a baš mi
je bio drag.

Otkriće smo zalile dobrom kapljicom.

Prvo Ide vrhunska riblja čorba.

A ona smuđ porcijaš, savršeno spremljen. Posle njega je
kolač- greh!

I ko da ide, kad je ovako lepo? Ali moramo otići, da bismo opet
došle, zar ne? Neki ostaju...

 


«Prethodni   1 2 3 ... 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 ... 166 167 168  Sledeći»

Powered by blog.rs