Naklon pred lepotom
Vedro jutro je idealno za odlazak na vidikovac Molitva
terenskim vozilima.
Evo, vidi se kuća domaćina Bajre Muhovića.
Bajro sa svojom ženom Nafijom goste dočekuju sa onim što
imaju i niko ko je prošao pored njegove kuće nije ostao gladan
ili žedan.
Mesto u koje preko leta dođe stotinjak ljudi, zimi potpuno
zamre. Bajro i Nafija jedini su stanovnici ovog dela Peštera.
Samo pravi ljubitelji prirode i oni koji imaju avanturistički duh
usuđuju se da dođu u ovaj kraj, jer temperatura pada i do -38
stepeni Celzijusa.
Za vreme zime jedino društvo su im beloglavi supovi i malo
stoke. Beloglavi supovi su Bajru prve i jedine komšije. Evo
jednog u letu iznad Bajrovog imanja.
Vidikovac pripada Bajri, ali on ne naplaćuje ulaz.
Sad treba sići do vidikovca. Nije baš lako. Kamenje se odronjava
pod nogama, a nikakve ograde prema jezeru nema.
Molitva je vidikovac s najlepšim pogledom na meandre Uvca,
pogled od kojeg staje dah. Ovde se rastvaraju usne Jadovnika
i Javora i otkrivaju čaroliju Uvca.
Dosad su se samo dve izletnice usudile da se spuste opasnom
padinom do stene odakle se dobija savršena fotka, u srcu
meandra. Onome ko se oklizne, sledi kotrljanje po stenama
do jezera. Ovog puta nas pet se spustilo, uz pomoć sigurne
ruke Adnana Aci Sinanovića.
Adnan se spustio niz drugu padinu i slikao moju Titanik
fotku. Za to se treba popeti na ogradu vidikovca bez držanja
rukama. Malo vrtoglavice i ne bi bilo nimalo smešno.
No istorijske fotke su ipak napravljene!
Sada je vreme za povratak, a nama se ne ide. Osećam potrebu da kleknem i poklonim se pred lepotom!
Vraćamo se kod Bajre
Još da se pozdravim s Nafijom, kupim sir i med, pa idemo. Čeka nas jezero.
(nastaviće se)