Sibir je deo Rusije koji se prostire u dužini od 7.000 km u pravcu
istok-zapad od planine Ural na zapadu do razvodnih planina na istoku,
i oko 3.500 km u pravcu sever-jug od Severnog ledenog okeana do
kazahstanskih planina i granice sa Mongolijom i Kinom. Poređenja radi,
površina mu je za jednu trećinu veća od čitave Evrope, a ima 20 puta
manje stanovnika od nje. Nazivaju ga zavejani dragulj u kruni Rusije.
Ipak, Sibir nije samo sneg i led i duboki minus,kako većina od nas ga
zamišlja, već teritorija neverovatnog bogatstva i lepote.

Na tribini SIBIR IZBLIZA nam je Srećko Đukić, ambasador u penziji,
karijerni diplomata koji je u dva maha službovao u Moskvi i mnogo puta
obišao Sibir i napisao knjigu o njemu, slikom i reči dočarao i približio
ovu skrivenu lepotu.
Bele noći
Meandri ogromne reke Jenisej
Drveno pristanište Jenisejsk
Srećko sa dve devojke u narodnim noišnjama
Brod Aleksandar Matrosov, nazvan po narodnom heroju.
Odeća severnih naroda, krzno i koža
Muzej leda u mestu Igarka
Dva sedobrada u Buhti, ispred drvene kuće
Posebna je tema kako se može i sme koristiti veliko prirodno
blago Sibira. U poslednje vreme partnerski odnosi Rusije i Kine
možda slute na rešenje dela problema.
Nakon što nam je Srećko Đukić približio Sibir, eminenentni slikar
Stanko Janjušević otvorio je 12.samostalnu izložbu slika Vjere Đukić,
ambasadorove supruge, u čijem stvaralačkom opusu je i deo impresija
iz Sibira.
Pored sibirskih impresija Vjera nam je rasprostrla cvetno polje,
pa je svako mogao da izabere sebi najlepšu cvetnu impresiju.