Lastavica

Vredne ruke žena Vojvodine

Putopisi — Autor lastavica @ 14:30



Stigli smo na "XIII sajam stvaralaštva seoskih žena u Vojvodini"
u Sombor.




Nema čega nema



Ima i mene, ima i njih, ima i kafe




Nađe se i poneka duhovita poruka

Naše nasleđe

Kakva ikebana!

Volim suvenire od slame

Volim i jesenje kompozicije

Baš smo lepe stvarčice videli



U tem Somboru

Putopisi — Autor lastavica @ 19:13



Vreme je za put sa "Izletnik"-om. Grad se još ne budi


Ravnica drema

Prelazimo most kod Beške

Kafa kod "Rodić"


Prelazimo kanal DTD

Evo nas u Somboru


Karmelićanska crkva je baš lepa

Restoran "Stari fijaker"



i susret sa Somborkom Evom

Vreme je da se popnemo na sprat čuvene Županije

i da vidimo monumentalnu sliku 4x7m, 28 m kvadratnih,
"Bitka kod Sente", koju je uradio Franc Ajzenhud.


Slušamo nadahnutu priču o slici i razgledamo divnu
salu Županije




Doviđenja, Sombore, lepi grade!

 


Felix Romuliana

Putopisi — Autor lastavica @ 14:42



"Monumentalna carska palata Felix Romuliana nastala je kada
je rimski imperator Gaj Valerije Galerije Maksimijan, pred kraj
svoje vladavine odlučio da se povuče u rodni kraj.



To arheloško nalazište, ovde poznato kao Gamzigrad, nalazi se
blizu Zaječara, u istočnoj Srbiji, i od 2007. godine je na listi
svetske baštine UNESCO.



Gaj Valerije je majci u čast sazidao grandiozni dvorski kompleks,
opasan bedemom od 20 odbrambenih kula, koji je sam car
nazvao Romuliana.



Grad su činili carska palata Felix Romuliana, mali hram, veliki hram
i terme sa spoljnom fortifikacijom, sistemom kula i odbrambenim
zidovima. Objekti su bogato ukrašeni freskama, mozaicima s
figuralnim i geometrijskim motivima i ukrasima od velike istorijske
i umetničke vrednosti. Palata pripada posebnoj kategoriji rimske
dvorske arhitekture i predstavlja njen najočuvaniji primer."


Prošetajmo!


Ima i jedno polje pozitivne energije gde se isključi mobilni
telefon i sedi ili stoji dvadesetak minuta. Mnogi kažu da
se posle osećaju bolje.


Ovde se uvek rado vraćam

 


Bastioni

Putopisi — Autor lastavica @ 04:14



U Zaječaru nam se pridružuje novinarka, planinarka
i blogerka Anđela Risantijević. Pokazuje nam gde
se šta nalazi u gradu, sa brda koji vodi na Istočnu
tvrđavu Zaječarskih bastiona.


Zaječarski bastioni su monumentalna vojna utvrđenja
koja su činila fortifikacioni sistem odbrane u obliku prstena
oko grada. Izgrađeni su u XIX veku za odbranu istočne
Srbije od Turaka. Na brdu Kraljevica iznad Zaječara nalaze
se dva ovakva bastiona, poznati kao istočna i zapadna
tvrđava, koje su i najpoznatije lokalnom stanovništvu
zbog lake prilaznosti njima.

Izletnici s pažnjom slušaju Anđelino izlaganje

Istočna tvrđava je najbliži od osam bastiona, koji su
sada uključeni u Evropsku transverzalu. Planinar koji
želi zlatnu čizmicu, mora da obiđe i zaječarske
bastione.

"Bastioni Kravarnik, Koilova čuka i Vlaško brdo nalaze se
severno od grada u atarima sela Zvezdan i Nikoličevo.
Sa južne strane grada kod sela Grljan nalazi se bastion
Parijankul, dok se sa istočne strane u ataru sela Veliki i
zvor nalazi Plandište i Zabela u blizini Srpsko-Bugarske
granice."

Druženje je bilo srdačno i lepo


 


Kod Velje Grnčara

Putopisi — Autor lastavica @ 15:23



U ulici Albanske spomenice 12 u Zaječaru nalazi se
kuća porodice Đorđević.


Tu je radio čuveni Velja grnčar, Velimir Đorđević, kog sam
uvek za zadovoljastvom slikala. Evo podsećanja.

Ovaj zanat koji je i umetnost, izradu keramike na točku,
preuzeo je sin Tomislav Đorđević. Zatekla sam ga u
žaru rada i pitala, zna li uvek unapred šta će napraviti
od kuglice gline. Zna i planira.

Ovo je prodajna galerija radova čika Velje i njegovog sina.
Uvek nešto ponesem, na poklon prijateljima i sebi samoj.




Divim se ružama u njihovom vrtu

(nastaviće se)

Zaječar

Putopisi — Autor lastavica @ 18:59



Zaječar se nalazi na ušću Crne reke u Timok.
Kako je lepo videti Zaječar čim se probudimo, sa 7.
sprata hotela "Srbija"!


U hotelu je nacionalni restoran "Srpska kuća", u kojem
ćemo doručkovati


Nema čega tu nema


Slobodno jedite, evo objašnjenja!

Posle idemo u obilazak Zaječara. Ovo je spomen kosturnica
poginulima za oslobođenje Zaječara


Nakon obilaska Velje grnčara i bastiona ( o čemu ćete
posebno čitati), Anđela nas vodi u na kafu i sutlijaš
u "Gostoprimnicu"



Obilazimo Saborni hram


Pogledajte razliku restauriranih fresaka i starih

Anđela nas vodi da vidimo „Zaječar kojeg više nema“, pokazuje
nam stare hotele, kafane i u kom su stanju danas,

... lepu Talovića kuću,


Narodno pozorište

Železnička stanica.

Ručak, pa nastavljamo dalje

(nastaviće se)

Gde se lepo jede

Putopisi — Autor lastavica @ 15:38



Ima jedan poseban gradić, gradić vina i dobrog zalogaja,
Rajačke pivnice.



Stare kuće od peščara zaštitio je UNESCO. U njima tihuje
vino.


Miroslav Karamančić vodi pivnicu "Sveti Trifun".



Ono što će vam izneti na trpezu, nećete lako zaboraviti.

Predjelo

Belmuž, neverovatno ukusan

Babeićev kačamak

Prebranac i sarmice

Pečenje sa salatom

Sve se zaliva crnom tamjanikom.

Orasnice

Zdravica za veselo društvo. Vratićemo se!

(nastaviće se)

Negotin

Putopisi — Autor lastavica @ 05:46



Danas vas neću voditi po bogatim muzejima grada
Negotina nego pokušati da dočaram duh grada posle
Mokranjčevih dana.




Ovo je centar grada

Za kolače treba sesti u poslatičarnicu "Korzo"


Nismo zadovoljni sa spomenikom Hajduk Veljku,
ali ćemo ga ipak uslikati

Doviđenja, lepi grade, idemo dalje!
(nastaviće se)

 



Manastir Bukovo

Putopisi — Autor lastavica @ 06:07



Na 4 km od Negotina nalazi se čuveni manastir Bukovo




Sada se unutrašnjojst restaurira

Vredni monasi prave poznata vina od crne tamjanike,
koja rado degustiramo kad god ovde dođemo.


Doviđenja, lepi manastiru!

(nastavit će se)

 



U gradu ruža

Putopisi — Autor lastavica @ 04:43



Magle se spustile na Dunav kod Donjeg Milanovca


Usamljeni labud ogleda se u Dunavu

Prošetajmo pored Dunava, uređenim kejom


Donji Milanovac je poznat kao grad 1000 ruža



Ranije su locovi sprovodili brodove Dunavom

(nastaviće se)

Zorom do Dunava

Putopisi — Autor lastavica @ 06:13



Vreme je za put. Izletnikov kombi veselo kreće
u zoru.




Kod Golupca Dunav je širok kao more.

Sa rumunske strane vidi se mnogo vetrenjača.


Magle su legle na Karpate

 


Champs Elysees u Beogradu

Putopisi — Autor lastavica @ 17:19



Nakon književne večeri valja i proslaviti. Gde
ćemo? "Kod Francuza". Biće to Champs Elysees
u Beogradu




Odlično vino i izbor najboljih sireva

Nazdravimo!

 


Besna kobila

Putopisi — Autor lastavica @ 04:38



Planina Besna kobila se nalazi 40 kilometara od Vranja.
Najviši joj je vrh 1.923 metra nadmorske visine, a sa
Besne kobile možete videti Kopaonik, Rilu u Bugarskoj
i Šar-planinu.



Naravno, ima moje omiljene vrbovice

Legenda kaže da je tu nekada živela prelepa devojka
koja se zvala Feja, koja je jednog dana odlučila da uzjaše
konja da malo obiđe okolinu, međutim pogrešila je pa je
uzjahala kobilu. A kobili se to baš i nije previše svidelo,
pa je zbacila Feju koja je pala i slomila nogu, i otada
ostala kriva, i tako je nastalo selo Kriva Feja, najveće selo
na planini. Kobila je otrčala dalje, pusta i besna, i tako
ostade naziv planini Besna kobila.


Šumovita planina ima odličan planinarski dom. Tu stajemo
i imamo planinsku pauzu.


Za planinu je važno dobro društvo. Zorica, Mirjana
i ja se penjemo do uspinjače, beremo borovnice.




Ove borovnice su garnirane sa gnezdom divljih pčela.

Prekrasni su vidici.





Spuštamo se do planinarskog doma prečicom.





Onda pauza uz kafu pred domom.

Polazimo. Planina nas je podarila lepim vremenom.

Premostile smo je :)

 


Vranje, grad s dušom

Putopisi — Autor lastavica @ 15:23



Dobro došli u Vranje, grad s dušom, dom melosa i
sevdaha, legendi i predanja, živopisnog plesa i
izvrsne južnjačke hrane.


Osetimo dušu mesta na kom i dalje opstaje jedna
potpuno drugačija životna filozofija, upoznavši se sa
njegovim najinteresantnijim znamenitostima.


Prvo valjano doručkujmo, pa krećemo


Niste bili u Vranju ako niste probali samsu,
pitu s kiselim mlekom i belim lukom

Simboli Vranja su Beli most i žuto cveće. Slušamo legendu
o Belom mostu, simbolu ljubavi (zbog zabranjene ljubavi
Stojana i lepe Ajše).

Preko Belog mosta idemo do Crkve Sv. Petke, krstate
džamije. U vreme Turaka pravoslavni vernici su mogli samo
petkom da uđu, pa se i danas liturgija služi samo petkom.

Odatle ćemo do manastira Sv.Nikole

Čekaju nas u pozorištu Bora Stanković, da nam
pokažu kako je lepo obnovljeno posle požara


Saborni hram Sv.Trojice

Spomen soba garnizona Vranje čuva sećanja
na junake ovog kraja
.


Idemo u baba Zlatinu ulicu, u broju 9 je spomen
muzej Bore Stankovića
.
Obiđimo dvorište i kuću



Ovo je soba baba Zlate, koja je podigla Boru.

Pa još jedna lepa stara građanska kuća

Onda u rodnu kuću Sv. Justina Ćelijskog.

Vreme je za poslasticu


Kakvi bismo mi izletnici bili, kad ne bismo proslavili
jedan rođendan u Vranju? Sa živom muzikom, naravno

Torta je bila odlična

Lepo nam je ovde

Ali moramo dalje...

Promiče Vladičin han

(nastaviće se)

 



Do Prohora i dalje

Putopisi — Autor lastavica @ 17:10



Krećemo na trodnevni izlet sa Izletnikom. Vodi Keti,
vozi Proka. Društvo je odlično, pa nam kiša ne smeta.



Prolazimo Niš

Prolazimo Grdeličku klisuru. Kiša se smiruje.

Vladičin han, grad trubača

Razgledamo Bujanovačku banju, gde leče prirodnim
gasom CO2.


Jedemo kačamak sa sirom dok nam pričaju o banji,
vrlo jeftinoj. Pun pansion + terapija=3640 din., može
preko Fonda.

Nastavljamo u Manastir Sveti Prohor Pčinjski, na šumovitim
obroncima planine Kozjak, na levoj obali reke Pčinje.

To je naš najstariji manastir, iz 11.veka


Manastir je kulturno-prosvetni centar ovog kraja i u njemu
radi bogoslovska škola, prepisivačko-iluminatorska
radionica, a organizovano se uči ikonopisački zanat.
Manastir je više puta razaran i pljačkan od strane
Turaka i Arnauta, ali je i obnavljan.


Uđimo

Od tolikih rušenja, od originalnog sačuvan je jedan
levi zid.

Gledamo s leva nadesno. Sasvim levo je Kraljev konak,
sa parkom

Centralno je manastirska crkva


Desno je vranjski konak

Uđimo da čujemo priču o manastiru

Na ovoj fresci prikazano je proročanstvo. Prema predanju,
manastir je podigao u 11. veku vizantijski car Roman
Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom
koji mu je prorekao da će postati car, kad ga je zatekao
u lovu na srnu.

Freske su iz kasnijih perioda i lepe su.

Ova pokazuje kako je manastir izgledao u doba kralja
Milutina, koji ga je obnovio posle prvog razaranja

Zar nisu lepe carske dveri?

Pored njih se ulazi u sobicu u kojoj se nalaze
mošti Sv. Prohora pčinjskog

Ovo je njegova ikona

Nakon posluženja, nastavićemo naše putovanje

(nastaviće se)

 



«Prethodni   1 2 3 ... 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 ... 58 59 60  Sledeći»

Powered by blog.rs