Lastavica

Kragujevcu na dar

Književne večeri — Autor lastavica @ 07:05




Vreme nam nije naročito naklonjeno, ali Kragujevac nas 
čeka. Nas dve ćemo autobusom, dva sata puta. Deo ekipe
je otputovao kolima.



Moderni Kragujevac je protkan lepim starim kućama u moravskom 
stilu.



Medicinski fakultet.


Hotel "Zelengora", jedno od obeležja grada.


Kultna gradska kafana "Stara Srbija".



Idemo do Narodne biblioteke "Vuk Karadžić"




"Udruženje Kragujevčana i prijatelja Kragujevca iz Beograda gostovalo 
je u Biblioteci Vuk Karadžić u Kragujevcu. Književnici Miodrag D. Ignjatović, 
Anka Stanojčić, Jelica Danković i Natalija Nakić Parezanović upoznali su
brojnu blagonaklonu publiku sa svojim delima. Veče je vodila prof. 
Gordana M.Radović." 




U nekoliko krugova predstavili smo se svojim stvaralaštvom.
Evo jedne od pesama koje sam odabrala za ovo veče.


Nemoj mi reći


Nemoj mi reći
da me voliš.

Zastani u hodu
kad ti priđem,
usnama šapni
poljubac snova.

Zaustavi svoj svet
samo za mene
i pruži mi ruku
da u njega uđem.

Nemoj mi reći
da me voliš.

(„Bluz“ 2017.)

Pa onda, vraćamo se u Beograd, sa lepim utiscima.

Hvarski dani

Gastronomija — Autor lastavica @ 06:05




Mnogo godina traje tradicija da hvarski restoran "Kod kapetana" 
gostuje u restoranu "Šaran" u Zemunu sa svežom ribom i 
svojim kuvarima.



Praznik dalmatinskog hedonizma traje mesec dana.


Ambijent je prilagođen, prijatan, a usluga perfektna. Cene 
nisu male.



Nije lako izabrati ribu koju ređe jedemo.



Ovog puta izabrali smo kernju 1600 g za tri osobe, u rerni,
s krompirom. 


To je bilo predobro, pa smo kolač morali spakovati i poneti.
Izabrala sam tart sa rogačem i divljom pomorandžom. 



Ljubav

Pesme — Autor lastavica @ 06:01



Ljubav 

Došunja se
tiho
neprimetno.
Pokuca na rame,
dodirne kosu,
provuče se kroz misli.

I odjednom
sve izgleda lepo,
bajkovito.

Kao da smo
ružičaste naočari
stavili.

(iz moje knjige „Rumba“ 2011.)


Naiva nije naivna

Fotografija — Autor lastavica @ 05:47



Ruski dom u Beogradu ima lepu galeriju, gde se često
održavaju veće izložbe. 




Silazimo u galeriju.


Izložbu naive otvara kustos Galerije naivne umetnosti u Kovačici



Predstavljeni su slikari iz Kovačice
Pavel Hajko i Pavel Cicka



Pavel Hajko se razmahao na levoj strani galerije, bogatim
koloritom gde redovno dominira veseli petao.



Pavel Cicka donosi scene iz života seljaka, bliži maniru 
Martina Jonaša.





Odsustvo perspektive i malo dečje naivnosti obično odlikuje 
naivno slikarstvo



"Značajna uloga u afirmaciji likovnog života vojvođanskih Slovaka
pripada upravo predstavnicima Kovačičke škole naivnih slikara: 
Martinu Jonašu, Zuzani Halupovoj, Janu Knjazovicu, Martinu Paluški, 
Janu Sokolu i Janu Venjarskom."



Na izlazu možemo se poslužiti palačinkama.


... i poneti u sebi jedan poseban svet boja i životne radosti.


Marinerasto

Fotografija — Autor lastavica @ 06:43



Zimi izletnici manje putuju, pa se nalaze na nedeljnom ručku 
i dobroj muzici sa plesom u nekom lepom restoranu. Ovog puta
je to bio "Marinero" na Zemunskom keju.



Širok je Dunav ovde.


Skupilo se veselo društvo



Jasno, ništa bez žive muzike.



Na jelovniku nema čega nema





...i dobro vino je tu, muskat otonel "Aćanski"


...jer ono sve što znaš o meni...


Zaigrajmo!




Samo za najveselije društvo u ćošku...


Noć pada, vreme je za polazak.

 

 


Nedeljni humor

Humor — Autor lastavica @ 07:13













Malo smeha subotom

Humor — Autor lastavica @ 07:47

Ulovio crnac zlatnu ribicu u pustinjskoj oazi.
- Pusti me molim te, ispuniću ti tri želje!- reče ribica.
Misli se crnac koje tri želje da mu ispuni pa reče:
- Prvo hoću da sam beo, kao drugo hoću da stalno imam vode
i kao treće hoću da uvek držim jednu žensku u krilu, 
možeš li to?
- Mogu! 
I pfuf- pretvori ga u bide!





Štef i Ivek krenuli na skijanje... Vozili se nekoliko sati i uhvati ih jaka oluja. 
Sklone se oni na neku farmu i zamole zgodnu gospođu koja im je otvorila vrata da kod nje prenoće.
-Ma znam da je napolju grozno, ali nedavno sam ostala udovica pa bi 
ljudi mogli svašta pričati ako vam dozvolim da prenoćite u kući. 
- Ne brinite! – reče Štef – Mi ćemo prespavati u štali, a čim se 
vreme popravi,odlazimo!
Žena pristane i njih dvojica prespavaše u štali. 
Ujutro se vreme popravilo i oni krenuše na put. Ostatak vikenda proveli 
su uživajući u skijanju.
Oko godinu kasnije, Štef je iznenada dobio pismo od nekog advokata. 
Trebalo mu je neko vreme da shvati da se radi o advokatu one zgodne gospođe s farme.
Ode on kod Iveka, pa ga pita:
- Čuj, sećaš se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je 
na skijanju uhvatila oluja?
- Da, sećam se. – kaže Ivek.
- Jesi li ti možda usred noći ustao i posetio gospođu?
- Pa, jesam. – reče Ivek zacrvenivši se jer ga je Štef "pročitao". 
– Moram priznati da jesam.
- I, jesi li se možda predstavio mojim imenom umesto da joj kažeš svoje?
(Ivek je načisto prebledio.)
- Da, jesam. Izvini, znaš da sam se šalio. Zašto pitaš?
- Nedavno je umrla i sve mi ostavila. – kaže Štef.


-Ko ti je to u našem krevetu?!
-Čistač bazena...
-Ali mi nemamo bazen!
-Ne deri se, hoćeš svi da čuju kakvi smo slepci!?









...i odraslima...








 

 


Kad pesnikinja slavi rođendan...

Pesme — Autor lastavica @ 06:47



Šta lepa Biljana šapnuće Đuri Jakšiću na uvo na svoj rođendan,
na dan njenog rođenja, na dan Sv.Trifuna?



To su saznali svi koji su došli na književno veče Biljane Đoković 
u Kući Đure Jakšića u Skadarliji. 



Čuli smo vanvremenske stihove iz njenih knjiga "Trideset dana 
punog meseca" i "Odlazak pesme" o kojima su u superlativu
govorili Miljurko Vukadinović, Miodrag Ignjatović i Milan Mladenović.




Veče su ukrasili "Slobodni strugari", suptilnim izvođenjem svojih
i prvim izvođenjem jedne Biljanine pesme.



Svi prisutni poneli su osećaj da su prisustvovali proslavi poezije,
a ne samo Biljaninog rođendana ni Dana vina i ljubavi.



Zalazak

Na tvojoj slici
još stoji osmeh.
Topi ga sunce
i šalje meni.
Uzimam deo
i dajem srce.
Srce za treptaj
i poziv sneni.

Ničega dovoljno,
osim tog neba.
Purpura sramnog
sred hladne vode.
Svega je malo,
osim tišine.
Samo je previše
moje slobode.



Strune

Pesme — Autor lastavica @ 07:27



Strune

Ne pitaj me
zašto te volim.

Zatitrao si strune nežne
duboko zaboravljene
u mračnom kutku praznog srca.

Samo je tuga
vladala tamo
do zore osmeha tvog.

Dal’ volim tebe
il boje kojima vešto slikaš
na platnu mojih dana?


(iz moje knjige "Tango", objavljene 2013.)

 

 


Koja je vaša lozinka?

Fotografija — Autor lastavica @ 05:53



Iako vam dan počne ovako, belo i hladno





Može se nastaviti lepše


Ovo je moja lozinka. Koja je vaša?


Pogled je urbani, iz centra grada.


A u dobrom društvu je sve slatko! I danas i svakog drugog, 
običnijeg dana!


Pronađene svetiljke...

Fotografija — Autor lastavica @ 07:08



Nešto smo pogubile naše svetiljke, pa smo rešile da odemo 
u C&A na Novom Beogradu na razgledanje, tek da promenimo 
misli. Prijateljica je vozila i ni iz petog pokušaja nije našla parking.
To je znak. Idemo na drugu stranu.
Stižemo u Zemun. Parkiramo se ispred njene bolnice iz koje je 
pre četiri meseca otišla u penziju. Sad ćemo negde ručati pa u 
zemunski C&A. U prvoj ulici posle bolnice primećujem tablu 
restorana u kojem nikad nisam bila."Sač." Kažem, ulazimo!




Ambijent je domaćinski i prijatan. Usluga nanametljiva 
i topla. Hrana savršena, dimljena butkica ispod sača. 
Cene pristojne.






Sad ćemo do kola poneti upakovanu večeru za mog sina 
(porcije su prevelike!) pa ćemo u C&A. Ali, telefonski
poziv menja plan.
"Zar ste mislile proći bez navraćanja na kafu?"
Viđene smo s prozora bolnice i dežurni kolega kuva
kafu. Koleginice pričaju novosti uz kafu. Prija nam.


I na kraju, jesmo li stigle u C&A? Naravno, nismo.
Ispalo je savršeno popodne koje treba sačuvati i ne
kvariti. Pronašle smo naše svetiljke...

 

 


Per aspera ad astra

Književne večeri — Autor lastavica @ 06:06



Muzej Kuća kralja Petra I i Društvo književnika Beograda organizovali 
su 9.2.2018. književno veče Vere Pavlović "Per aspera ad astra."





Ambijent je prelep



Okupili su se i prijatelji pisci da podrže koleginicu.



"Vera Pavlović, rođena 1951. godine u Beogradu, po profesiji je 
advokat (Član advokatske “dinastije” Pavlović u trećem kolenu, 
prva žena advokat u porodici, sada u penziji.
Vera Pavlović je svoje radove počela da objavljuje još u detinjstvu 
i nastavila je do dana današnjeg.
Član je “Scene Crnjanski” 35 godina, takođe je član Upravnog 
odbora društva književnika Beograda. Dobitnica je tri nagrade 
“Scene Crnjanski” za kratku priču i to 2003., 2007., i 2009. godine. 
Dobitnica nagrade Zlatni stih za pesmu “Vetrovi samoće” 2016. godine.
Živi i stvara u Beogradu."


U programu učestvuju autorka Vera Pavlović, glumica Jovana 
i kolega pesnik Srećko Aleksić. 



Gost pesnik je Miloš Nastić. Poruka večeri: "Na mladima svet ostaje"


Nedeljni humor

Humor — Autor lastavica @ 05:06


Iza svake dobre devojke stoji muškarac koji gleda njeno dupe.



Ako je žena imenica, onda je ljubavnica zamenica


Pita prijatelj prijatelja:
- Šta bi bilo kad bih ja spavao sa tvojom ženom?
- Bili bi kvit...!


Da bi čovek bil sretan u životu mora nekim ljudima odlučno reči NE!
Pogotovo matičaru...



Život počinje posle 40-te!
Sve do onda je samo istraživanje.



Nema tog problema koji ja ne mogu da... 
napravim...



Sinoć ostavim sam sebi poruku na brisačima od kola. 
Jutros se vraća žena iz prodavnice i viče:
-Jesi video ovaj papir što su ti ostavili na brisačima?
-Ne, šta je, neka kazna?
-Piše: "Blago onoj koja te ima"
-Zezaš?!
-Videćeš da l' se zezam kad je uhvatim!


Dolazi tip doktoru:
-Doktore, što da radim? Moja žena svaku noć u snu zanosno 
uzdiše, a telom radi pokrete kao u seksualnom odnosu i govori: 
Ne Pjer, neee Pjer!
-Zašto vam to smeta? - upita doktor.
-Pa znate, ja se ne zovem Pjer.
-Nema veze!- reče doktor - Budite srećni dok govori ne.


Jasno mi je za udate... 
Al od čega polude ove kaj nemaju muža?


U jednoj poznatoj vinariji u penziju je otišao degustator. Raspisali su 
konkurs za novog, javio se samo jedan odrpani pijanac. Direktor kaže
sekretarici: „Ovog ne smemo primiti!“ i počinje probu vina, kojom će 
kandidat pokazati svoje znanje o vinima.
„Dajte mu prvu čašu!“ reče direktor. Sekretarica spušta čašu pred 
pijanca, on je podiže, okreće, miriše i spušta na sto.
„Božole, 6 meseci star, može odmah da se pije!“
„Dajte mu drugu čašu!“
Pijanac vrti čašu, miriše i spušta. „Šardone, 5 godina star, voćni buke,
svrstava se u odlična vina!“
Direktor zabrinuto kaže: “Dajte mu treću čašu!“
„Kuve mistik, 8 godina star, rastao na sunčanoj padini, odležao 6 meseci 
u lajt barikiranom buretu, svaka vinarija može njime da se ponosi!“
Direktor šapuće sekretarici i ona donosi četvrtu čašu. 
Pijanac je pomiriše i spusti.
„Plavuša, tri meseca trudna, 
ako mi ne date posao, reći ću ko je otac!



Pa dokle taj humor?

Humor — Autor lastavica @ 07:27


Ovako izgleda mir u kući.


-Postoji život i van Interneta.
-Stvarno? Daj mi link!


Nekada su deca bila srećna hvatajući leptire, 
a danas slobodan wi-fi


Ceo život učim na greškama i sada grešim bez greške!


Lažeš kao 'hotel u blizini plaže!"






Pričaju dve plavuše:
- Koji ti je omiljeni pevač ?
- Hari Mata Hari! A tebi ?
- Zdravko Čolić Zdravko ! 



Najpozitivniji bol je... kad te boli uvo za sve!


Osvojio sam je na inteligenciju.
Ovolike pare ne može da zaradi glup čovek



Lan i konoplja

Vesti — Autor lastavica @ 05:23




"Izložba "Lan i konoplja", autorke Svetlane Radojković, etnologa, 
gostujuća je izložba koja u Etnografski muzej u Beogradu stiže iz 
Narodnog muzeja u Kragujevcu."




"Lan i konoplja su biljne kulture koje su, u Šumadijskoj oblasti,
u okviru domaće radinosti, gajene prvenstveno radi prerade 
vlakana. Period obuhvaćen izložbom je od kraja 19. veka do 
70-ih godina 20. veka, mada je tradicija gajenja ovih sirovina 
daleko starija. Na osnovu predmeta koji se čuvaju, kao 
kulturna dobra, u okviru Etnološke zbirke Narodnog muzeja 
Kragujevac, etnološke i druge stručne literature, dokumentarne 
građe i građe sakupljene tokom terenskih istraživanja objašnjeni 
su procesi gajenja i prerade, kao i primena lana i konoplje u 
tradicionalnoj kulturi Šumadije."


"Proces gajenja obuhvata setvu, žetvu ili čupanje, kišeljenje 
(močenje) i sušenje lanenih i konopljanih stabljika. Sledila je prerada
vlakana uz upotrebu određenih, uglavnom drvenih, alata i sprava, 






a zatim beljenje, bojenje i tkanje na horizontalnom razboju."


Od lanenih i konopljanih vlakana, raznovrsnim tehnikama ručnog
tkanja, dobijana su platna i tkanine. Od njih je izrađivano tekstilno 
pokućstvo – razni prekrivači i pokrivači (slamarice, čaršavi, jastuci, 
guberi) koje je prvobitno bilo namensko, funkcionalno i jednostavno
i u tehničkom i u likovnom smislu."


"Laneno i konopljano platno korišćeno je i za krojenje i šivenje 
osnovnih delova odeće: dugih i kratkih muških i ženskih košulja, 
dugih muških gaća, pantalona, sukanja."




Powered by blog.rs