Lastavica

Voda

Fotografija — Autor lastavica @ 05:30



Voda, ono bez čega ne možemo, skoro kao bez vazduha.
Dobro je dok je ima oko nas taman koliko treba.
Svi volimo da vidimo posebne kolekcije vode.
Ja najviše volim da gledam kako se moćna reka Crni Drim
stvara iz stotina malih izvora







Divno je more u mojoj Makarskoj




Lepo je videti i Veliki buk, vodopad u Lisinama


Jedna se reka zove Godina jer je dugačka tačno 365 m


Nedaleko od nje je Zaovinsko jezero, bistra voda


Poduže bismo putovali do Vlasinskog jezera, odakle stiže
najbolja voda za piće u Srbiji


Predivne su vode Uvačkog sistema: 
Sjeničkog jezera



Radoinjskog jezera


Lepo je i Savsko jezero, Ada Ciganlija, Beograd


A valja otići i tamo
...gdje zelena Drina vjekovima teče...


Voda može biti topla, za lečenje, kao u Ćustendilu


A vodu najviše cenimo kad smo žedni...







Mačke

Fotografija — Autor lastavica @ 06:12

 

 

Danas je mačji dan. Pokazaću vam put...



Ove dve se odmaraju, čekajući da ih domaćica nahrani.


Zašto me gledaš, šta sam ti uradila?


Da li je sigurno?


Gladna sam!

Ja bih se igrala...


Ne budite me!


Ova slika u Pueblo Espanol u Barceloni nije
me impresionirala...



 

 


Kapetan Miša i vlaška sofra

Putopisi — Autor lastavica @ 06:09



Vozimo se na Kapetan Mišin breg, u eko-etno kompleks „Kapetan Mišin breg”
(nazvan po velikom dobrotvoru Kapetan Miši Anastasijeviću). 








Tu se nalazi galerija na otvorenom „Čovek, drvo, voda” sa nekoliko stotina
eksponata uzetih iz prirode, oblikovanih, sređenih i postavljenih u galeriji. 





Za ljubitelje dobrog zalogaja pripremaju se specijaliteti ovog kraja: 
pohovana kopriva, kozji sir sa mirođijom, jaretina na ražnju…
Postavljena je bogata „Vlaška sofra".




Sa brda se pruža prelep pogled na đerdapsku klisuru. Pogled na 
Dunav dočarava vam bokokotorski zaliv pa zato nije čudo da se taj
deo Dunava naziva „Srpskim morem”.





Ispraća nas domaćin, bosonogi Žika, koji veći deo 
godine provodi bos i energiju crpi iz zemlje.



Doviđenja, Dunave!



Dunavska rapsodija

Putopisi — Autor lastavica @ 05:38



Čekaju nas prelepi predeli, autoputem prema Nišu, skretanje za 
Požarevac.


Golubac. Dunav širok kao more.


Vozimo se duž Dunava uz valcer „Na lepom plavom Dunavu”. 





U Tekiji se ukrcavamo u brod „Aquastar" i vozimo se dva sata do 
Donjeg Milanovca i nazad.




ĐERDAPSKA KLISURA je najduža i najveća klisura u Evropi. Nastala je 
pre mnogo stotina hiljada godina, razdvajanjem planinskog masiva 
Karpata. U taj rased ulilo se Panonsko more, koje je kasnije nestalo, 
a kroz 130 km dug kanjon danas teče Dunav. 





Plovimo kroz: „Veliki kazan”, čije je korito široko 150–170 m, a strmi, 
skoro vertikalni odseci dostižu i 300 m. U njemu su brojni vrtlozi čije 
dubine dostižu i 70 m. 


Na ulasku u Kazan je Balon stanica Varnica. Velika lopta na polugi 
je menjanjem položaja davala signal narednoj stanici iz kog smera se 
propušta brod. Podignut ili spušten balon bio je znak kapetanima da 
slobodno prođu ili sačekaju mimoilaženje sa brodom iz suprotnog smera.


Nakon Velikog sledi „Mali Kazan” – sa širinom korita 180 do 300 m. 
Klisura je usečena u starije i otpornije stene – povezuje Donjemilanovačku 
sa Oršavskom kotlinom. Korito Dunava je u ovom delu Đerdapske klisure 
najuže. Sa juga Kazan opasuje planina Miroč, a sa severa Munci Almažujuj.



Videli smo Trajanovu tablu, koja potiče iz vremena Trajanove ekspedicije 
protiv Dačana severno od Dunava, 100-103. Nalazi se u Kazanu i može 
da se vidi samo s vode.


Preko puta Trajanove table, ali sa rumunske strane, nalazi se statua 
Decibela (Decebal), koja obeležava pobedu Rimskog carstva nad 
Dakijom. Statua je visoka 40 m i najviša je skulptura isklesana u steni 
u Evropi. Bilo je potrebno 10 godina da se napravi, u čemu je 
učestvovalo 12 alpinista-skulptora 1994-2004. Samo nos je dug 7m!



Povratak u Tekiju i rastanak s Dunavom




... vratićemo se!



Rođendanče

Slavlja — Autor lastavica @ 05:43


Tradicija je tradicija. Kad bi „Šešir moj" u Skadarliji ostao bez
mog rođendanskog slavlja, sigurna sam da bi me neko već 
zvao odande i pitao šta se desilo :) Dakle, idemo u najlepšu 
cvetnu baštu Skadarlije.


Restoran - galerija ima dugu tradiciju.



Došli su najbliži, porodica i prijatelji, da sa mnom podele
veselje.



...uz poneki dobar zalogaj, počinje se ovako, 
pa nastavlja...


Bez skadarlijskih tamburaša nema pravog veselja.
Biraju se pesme prema raspoloženju.





...a cveće i pokloni ostaju posle slavlja. I lepa sećanja.


 

 


Gde bi bilo najbolje?

Putopisi — Autor lastavica @ 05:21



Gde biste voleli proslaviti rođendan? Priznajte mi pošteno
da biste rado prošetali ulicama ovih gradova. I ja bih, opet.
Pa, umešajmo se u gužvu i krenimo! Počnimo od Zagreba



Možda biste radije u Sarajevo?


Velika je vrućina u Skoplju



Pa onda u Istanbul, ako se ne plašite...





Hteli biste severnije? Dobro, Milano


Može i Rim. Da, Rim, vrlo rado! Večni Rim!



Kako bismo bez Heidelberga?



A malo u Beč?




Sličan je Prag



A blizu su i Karlove vary


Rado biste u Barcelonu? Bacimo pogled s brda Montjuic


Popijmo vodu u parku Guell, da se vratimo...


I na kraju šlag na torti, Lisabon.




...a ja u mislima odoh u Makarsku...


Ipak ću danas biti u Beogradu



...i zamišljaću da mi sviraju u Lisabonu.


Naravno, uz tortu...





 

 


Subotnji humor

Humor — Autor lastavica @ 06:41






Prodavac, službenica i direktor odoše na ručak i na stolu u restoranu
nađoše staru uljanu lampu.
Protrljaše je, a iz lampe izađe duh u oblačku dima i reče:
„Obično ispunjavam tri želje, ali ću svakom od vas troje ispuniti po jednu.”
„Prvo meni - reče službenica - želim da budem na Karibima, da vozim gliser i da me ne interesuje ništa na svetu”
Puf! I ona nestade.
Prodavac, u čudu, reče: „ Ja sam sledeći! Ja sam sledeći! Želim da sam na Tahitiju, da ležim na plaži sa mojom ličnom maserkom i da zauvek budem okruzen pinakoladom i ljubavlju svog života.”
Puf! I on nestade.
„Ti si na redu” - reče duh direktoru.
A on reče: „ Želim da se ovo dvoje posle ručka vrate u kancelariju!”
Pouka: Uvek pustite šefa da govori prvi!


Idu dva iznemogla čoveka pustinjom i sretnu beduina. 
Pitaju ga gde je voda, a on im odgovori:
- Samo idite ravno i u sledeći utorak skrenite desno!





 

 


Kad bi priroda pričala...

Putopisi — Autor lastavica @ 05:38



Šta vam priča ova ptica na izvoru rečice Vape na Pešteru?
Šta li je ona sve videla?


A srne na Jelenovom grebenu u Sloveniji?
Da imaju popriličnu šansu da završe kao srneći gulaš
u restoranu na vrhu brda.


Najzanimljiviji je beloglavi sup na stenama oko Uvca. Verno
živi u paru ceo svoj vek, a mladunci imaju samo jednu šansu da, 
bez prethodne probe, polete uspešno. Ako su preteški, padaju 
u jezero. Tu bi bio kraj priče da nema rendžera koji budno paze 
i odnose mokre mladunce u kamp gde će smanjiti težinu, pa će 
ih vratiti u gnezdo iz kog su poleteli, na novu šansu.


Patka i kornjače u Maksimiru? Mir i sloboda...


Zeka ima solidnu šansu da postane ukusan ručak.


Pazi! Zmija na putu!


Nisu bezopasne ni turopoljske svinje




Šta sve vidi ovaj galeb u Cascaisu?


A žabice u Karajukića bunaru na Pešteru?
Da li je to bunar želja, vredi li poljubiti žabicu?


A na sve to ribice uporno ćute...



Njoke s pogledom na Lido

Putopisi — Autor lastavica @ 05:51



Lido se nalazi na severnom špicu Velikog ratnog ostrva na reci Dunav, 
opština Zemun. To je peščana plaža koja zauzima mali deo ostrva i 
nije stalno nastanjena s obzirom da je Veliko ratno ostrvo zaštićeno 
zakonom i urbanizacija nije dozvoljena.


Lido je postalo aktivno kupalište, pa je vojska podigla 
pontonski most kojim kupači nesmetano odlaze na ostrvo.



Nismo ni mi odolele... 


A most je dugaaaaaaačak...


Plaža je sitnopeskovita i dugo je voda plitka.



Ima hladovine, ima sunca, Dunav nije prljav.



Vratimo se u Zemun.



Doviđenja, Lido! Podsetio si me na Zlatni rat u Bolu.



A onda, valja nešto i ručkati u restoranu „Marinero", s pogledom
na Lido i Dunav.





Izaberimo nešto s mape zakopanog blaga...



Nema greške :)





Zemunska priča s labudovima

Putopisi — Autor lastavica @ 05:59


Jasno je da svoju gošću moram odvesti u Zemun




Nakon pijace, obavezan je zemunski kej




Kafa u restoranu „Venecija" s prelepim pogledom




Labudovi su izveli pravu predstavu za nas




Čas ronjenja je u toku!


Čak je i „ružno pače" bilo tu!


Lepotani...



Dan drugi: Ada,Tesla, Sava

Putopisi — Autor lastavica @ 04:57



Drugi dan Beograda za početnike - počinjemo obilaskom
Ade Ciganlije. Izlizaćemo patike :)



...od srca...



Jedna lepa pešačka tura od 8 km, presečena jednom kafom 
kod „Veliko srce"



...pa sladoledom u „Sunset."



Sledi nastavak do restorana „Nautičar" 



Tu pripremaju odličnog smuđa, prste da poližeš...


Nastavićemo u grad, u najstariju poslastičarnicu, 
„Zlata", na osvežavajući boza špricer.


I dalje u Muzej Nikole Tesle



...da bi završnica dana bio Hram svetog Save


Velika crkva se oslikava


A kripta je već sasvim uređena.






Kalemegdanski pogledi

Putopisi — Autor lastavica @ 05:01



Ko nije video Kalemegdan, nije video Beograd.







Pogled na mostove i na idiotsko gradilište Beograd na vodi,
koji je mogao zamisliti samo neko ko ne voli Beograd


Ali zato je izgleda neko voleo mene, kad mi je inicijale 
urezao u koru drveta...


Na Kalemegdanu i s njega ima se šta videti





Ima i izložba o meteoritima. Zanima li vas?




Tamo naučite da može i nebo da padne 
na glavu, kao što se bojao Asterix!


Tu ćemo i ručati, u restoranu „Mali Kalemegdan".




Nastavimo šetnju Knez Mihajlovom ulicom


Popićemo malo vode s česme, da se vratimo...


I završićemo dan u „Gelateriji" na veselom blogerskom susretu.



Beograd za početnike, prvi dan

Putopisi — Autor lastavica @ 04:56



Došla mi je gošća, moja blogerka. Ne poznaje Beograd.
Šta da joj pokažem u tri dana?
Počinjemo od Knez Mihajlove ulice, carstva pešaka


iz koje ćemo navratiti u legendani „Znak pitanja" na kafu



Odatle do najlepše zgrade u Beogradu, Konaka kneginje Ljubice


Obiđimo taj divni primerak arhitekture i unutrašnjeg uređenja







Koliko osoba vidite?


Ovde se vredi vratiti...


Onda pogledajmo Patrijaršiju


Zatim Sabornu crkvu


i nastavimo šetnju Kalemegdanom.


...nastaviće se...

Vranje, grad meraka

Putopisi — Autor lastavica @ 04:42



Prošetajmo još malo Vranjem


Svratimo u gradski park. 


U Vranju niste bili ako niste videli Beli most, simbol ljubavi. Izgradio 
ga je paša kao znak kajanja što je ubio mezimicu Ajšu, koja je 
skočila ispred svog ljubljenog Stojana kad je paša u njega pucao.


Ali u Vranju niste bili ni ako niste probali njegov merak i dert, 
i njegovu kuhinju. Pravi izbor je „Kod bake na ručak".



Samsa, pita od lisnatog testa koje se premazuje kiselim 
mlekom i tucanim belim lukom. Vranjanski specijalitet.


Teleća čorba


Meso ispod sača



Žuto vino se podrazumeva...


Još kad se pobratim pridruži, ugođaj je potpun...


No ipak, treba se vraćati kućama...



 

 


Borino sokače

Putopisi — Autor lastavica @ 04:06



Nastavljamo Baba Zlatinom ulicom do kuće Bore Stankovića. 
Svi znamo ko je on bio.



Podigla ga je baba Zlata. U muzeju ima originalnih predmeta. 


Evo nas na tremu.


Ovo je baba Zlatina soba.


Levo je soba sa izvodima iz predstava po
Borinim delima


U dvorištu je još stara česma


...stari bunar...


i letnja kuhinja. Miris prošlih dana i vranjanskog derta...


I još jedan Bora, koji zna Borinu dušu...


 

 


Powered by blog.rs