Lastavica

Rođendanče

Slavlja — Autor lastavica @ 05:43


Tradicija je tradicija. Kad bi „Šešir moj" u Skadarliji ostao bez
mog rođendanskog slavlja, sigurna sam da bi me neko već 
zvao odande i pitao šta se desilo :) Dakle, idemo u najlepšu 
cvetnu baštu Skadarlije.


Restoran - galerija ima dugu tradiciju.



Došli su najbliži, porodica i prijatelji, da sa mnom podele
veselje.



...uz poneki dobar zalogaj, počinje se ovako, 
pa nastavlja...


Bez skadarlijskih tamburaša nema pravog veselja.
Biraju se pesme prema raspoloženju.





...a cveće i pokloni ostaju posle slavlja. I lepa sećanja.


 

 


Gde bi bilo najbolje?

Putopisi — Autor lastavica @ 05:21



Gde biste voleli proslaviti rođendan? Priznajte mi pošteno
da biste rado prošetali ulicama ovih gradova. I ja bih, opet.
Pa, umešajmo se u gužvu i krenimo! Počnimo od Zagreba



Možda biste radije u Sarajevo?


Velika je vrućina u Skoplju



Pa onda u Istanbul, ako se ne plašite...





Hteli biste severnije? Dobro, Milano


Može i Rim. Da, Rim, vrlo rado! Večni Rim!



Kako bismo bez Heidelberga?



A malo u Beč?




Sličan je Prag



A blizu su i Karlove vary


Rado biste u Barcelonu? Bacimo pogled s brda Montjuic


Popijmo vodu u parku Guell, da se vratimo...


I na kraju šlag na torti, Lisabon.




...a ja u mislima odoh u Makarsku...


Ipak ću danas biti u Beogradu



...i zamišljaću da mi sviraju u Lisabonu.


Naravno, uz tortu...





 

 


Subotnji humor

Humor — Autor lastavica @ 06:41






Prodavac, službenica i direktor odoše na ručak i na stolu u restoranu
nađoše staru uljanu lampu.
Protrljaše je, a iz lampe izađe duh u oblačku dima i reče:
„Obično ispunjavam tri želje, ali ću svakom od vas troje ispuniti po jednu.”
„Prvo meni - reče službenica - želim da budem na Karibima, da vozim gliser i da me ne interesuje ništa na svetu”
Puf! I ona nestade.
Prodavac, u čudu, reče: „ Ja sam sledeći! Ja sam sledeći! Želim da sam na Tahitiju, da ležim na plaži sa mojom ličnom maserkom i da zauvek budem okruzen pinakoladom i ljubavlju svog života.”
Puf! I on nestade.
„Ti si na redu” - reče duh direktoru.
A on reče: „ Želim da se ovo dvoje posle ručka vrate u kancelariju!”
Pouka: Uvek pustite šefa da govori prvi!


Idu dva iznemogla čoveka pustinjom i sretnu beduina. 
Pitaju ga gde je voda, a on im odgovori:
- Samo idite ravno i u sledeći utorak skrenite desno!





 

 


Kad bi priroda pričala...

Putopisi — Autor lastavica @ 05:38



Šta vam priča ova ptica na izvoru rečice Vape na Pešteru?
Šta li je ona sve videla?


A srne na Jelenovom grebenu u Sloveniji?
Da imaju popriličnu šansu da završe kao srneći gulaš
u restoranu na vrhu brda.


Najzanimljiviji je beloglavi sup na stenama oko Uvca. Verno
živi u paru ceo svoj vek, a mladunci imaju samo jednu šansu da, 
bez prethodne probe, polete uspešno. Ako su preteški, padaju 
u jezero. Tu bi bio kraj priče da nema rendžera koji budno paze 
i odnose mokre mladunce u kamp gde će smanjiti težinu, pa će 
ih vratiti u gnezdo iz kog su poleteli, na novu šansu.


Patka i kornjače u Maksimiru? Mir i sloboda...


Zeka ima solidnu šansu da postane ukusan ručak.


Pazi! Zmija na putu!


Nisu bezopasne ni turopoljske svinje




Šta sve vidi ovaj galeb u Cascaisu?


A žabice u Karajukića bunaru na Pešteru?
Da li je to bunar želja, vredi li poljubiti žabicu?


A na sve to ribice uporno ćute...



Njoke s pogledom na Lido

Putopisi — Autor lastavica @ 05:51



Lido se nalazi na severnom špicu Velikog ratnog ostrva na reci Dunav, 
opština Zemun. To je peščana plaža koja zauzima mali deo ostrva i 
nije stalno nastanjena s obzirom da je Veliko ratno ostrvo zaštićeno 
zakonom i urbanizacija nije dozvoljena.


Lido je postalo aktivno kupalište, pa je vojska podigla 
pontonski most kojim kupači nesmetano odlaze na ostrvo.



Nismo ni mi odolele... 


A most je dugaaaaaaačak...


Plaža je sitnopeskovita i dugo je voda plitka.



Ima hladovine, ima sunca, Dunav nije prljav.



Vratimo se u Zemun.



Doviđenja, Lido! Podsetio si me na Zlatni rat u Bolu.



A onda, valja nešto i ručkati u restoranu „Marinero", s pogledom
na Lido i Dunav.





Izaberimo nešto s mape zakopanog blaga...



Nema greške :)





Zemunska priča s labudovima

Putopisi — Autor lastavica @ 05:59


Jasno je da svoju gošću moram odvesti u Zemun




Nakon pijace, obavezan je zemunski kej




Kafa u restoranu „Venecija" s prelepim pogledom




Labudovi su izveli pravu predstavu za nas




Čas ronjenja je u toku!


Čak je i „ružno pače" bilo tu!


Lepotani...



Dan drugi: Ada,Tesla, Sava

Putopisi — Autor lastavica @ 04:57



Drugi dan Beograda za početnike - počinjemo obilaskom
Ade Ciganlije. Izlizaćemo patike :)



...od srca...



Jedna lepa pešačka tura od 8 km, presečena jednom kafom 
kod „Veliko srce"



...pa sladoledom u „Sunset."



Sledi nastavak do restorana „Nautičar" 



Tu pripremaju odličnog smuđa, prste da poližeš...


Nastavićemo u grad, u najstariju poslastičarnicu, 
„Zlata", na osvežavajući boza špricer.


I dalje u Muzej Nikole Tesle



...da bi završnica dana bio Hram svetog Save


Velika crkva se oslikava


A kripta je već sasvim uređena.






Kalemegdanski pogledi

Putopisi — Autor lastavica @ 05:01



Ko nije video Kalemegdan, nije video Beograd.







Pogled na mostove i na idiotsko gradilište Beograd na vodi,
koji je mogao zamisliti samo neko ko ne voli Beograd


Ali zato je izgleda neko voleo mene, kad mi je inicijale 
urezao u koru drveta...


Na Kalemegdanu i s njega ima se šta videti





Ima i izložba o meteoritima. Zanima li vas?




Tamo naučite da može i nebo da padne 
na glavu, kao što se bojao Asterix!


Tu ćemo i ručati, u restoranu „Mali Kalemegdan".




Nastavimo šetnju Knez Mihajlovom ulicom


Popićemo malo vode s česme, da se vratimo...


I završićemo dan u „Gelateriji" na veselom blogerskom susretu.



Beograd za početnike, prvi dan

Putopisi — Autor lastavica @ 04:56



Došla mi je gošća, moja blogerka. Ne poznaje Beograd.
Šta da joj pokažem u tri dana?
Počinjemo od Knez Mihajlove ulice, carstva pešaka


iz koje ćemo navratiti u legendani „Znak pitanja" na kafu



Odatle do najlepše zgrade u Beogradu, Konaka kneginje Ljubice


Obiđimo taj divni primerak arhitekture i unutrašnjeg uređenja







Koliko osoba vidite?


Ovde se vredi vratiti...


Onda pogledajmo Patrijaršiju


Zatim Sabornu crkvu


i nastavimo šetnju Kalemegdanom.


...nastaviće se...

Vranje, grad meraka

Putopisi — Autor lastavica @ 04:42



Prošetajmo još malo Vranjem


Svratimo u gradski park. 


U Vranju niste bili ako niste videli Beli most, simbol ljubavi. Izgradio 
ga je paša kao znak kajanja što je ubio mezimicu Ajšu, koja je 
skočila ispred svog ljubljenog Stojana kad je paša u njega pucao.


Ali u Vranju niste bili ni ako niste probali njegov merak i dert, 
i njegovu kuhinju. Pravi izbor je „Kod bake na ručak".



Samsa, pita od lisnatog testa koje se premazuje kiselim 
mlekom i tucanim belim lukom. Vranjanski specijalitet.


Teleća čorba


Meso ispod sača



Žuto vino se podrazumeva...


Još kad se pobratim pridruži, ugođaj je potpun...


No ipak, treba se vraćati kućama...



 

 


Borino sokače

Putopisi — Autor lastavica @ 04:06



Nastavljamo Baba Zlatinom ulicom do kuće Bore Stankovića. 
Svi znamo ko je on bio.



Podigla ga je baba Zlata. U muzeju ima originalnih predmeta. 


Evo nas na tremu.


Ovo je baba Zlatina soba.


Levo je soba sa izvodima iz predstava po
Borinim delima


U dvorištu je još stara česma


...stari bunar...


i letnja kuhinja. Miris prošlih dana i vranjanskog derta...


I još jedan Bora, koji zna Borinu dušu...


 

 


Vranje, žuto cveće

Putopisi — Autor lastavica @ 17:57



Sve što može biti žuto, u Vranju je žuto. To je vranjanska boja.


Saborna crkva Svete Trojice u Vranju je glavni i najveći pravoslavni
hram u Vranju i središnja crkva Vranjske eparhije Srpske pravoslavne
crkve. 


Slikarski deo posla na ikonostasu Crkvena opština je poverila Dimitru 
Krsteviču - Diču, zografu, tada najpoznatijem i najdarovitijem ikonopiscu 
u vardarskoj Makedoniji. U periodu od 1844. godine do 1866. on je 
naslikao veći broj ikonostasnih celina i pojedinačnih ikona.



Idemo pešice u kultnu Baba Zlatinu ulicu, popločanu kaldrmom. 
Prvo posećujemo rodnu kuću Justina Popovića (prepodobni Justin 
Ćelijski i Vranjski), veoma obrazovanog svetitelja, koji je doktorirao
na Oksfordu i napisao tomove knjiga.






Narodni muzej je nekad bio Pašin konak, selamluk (zgrada napred, 
muški deo) i haremluk (zgrada iza nje, ženski deo).


U prizemlju vranjska gradska nošnja, pa posuđe, pa seoska nošnja. 
Na spratu su gradske sobe, poslednja je devojačka.



Nastavimo šetnju Vranjem...



Gastro Skoplje

Putopisi — Autor lastavica @ 19:40



Na obodu novog centra Skoplja nalazi se „Stara gradska kuća",
lep ambijent i još bolja usluga.



Ko želi da proba makedonske specijalitete, treba navratiti.


Predjelo se sastoji od tipičnih starinskih specijaliteta




A roštilj ide kao glavno, uz „vegetarijanu"



I da „pokvari", kadaif sa sladoledom


Bez dobre bele tamjanike ugođaj ne bi bio potpun.
Živeli!



 

 


Novo lice Skoplja

Putopisi — Autor lastavica @ 18:51



I konačno, ulazimo u kontroverzni projekat „Skopje 2014“, urbani genocid 
grada“, neadektvanu predimenzioniranu arhitekturu u centru, u Jevrejskoj 
mahali. Uslovi su nemogući, danas su izmerena 43 stepena! 




Spomenici su preveliki, fontane velelepne. Ne nedostaje ni Trijumfalna kapija.




Ulazimo u Narodni muzej, koji više nije to, nego Muzej na makedonskata 
borba na državnost i samostojnost. Velikim platnima i voštanim figurama 
prikazana je tema oslobađanja Makedonije gledana kako se danas prikazuje. 



Dolazimo do Vardara sa tri galije- restorana, sa monumentalnim mostovima.




Vide se Arheološki muzej, filharmonija, makedonska opera i balet, 
tužilaštvo i most umetnika.


Prošetajmo!




Ima ovde prijatnih mesta za kaficu.



Pređimo još most umetnika!


Lakunoć, Skoplje!





Staro Skoplje

Putopisi — Autor lastavica @ 05:24

Skoplje (mkd. Skopje) je najveći i glavni grad Republike Makedonije, 
u kome živi četvrtina njenog stanovništva. 


Antičko ime ovog grada je Skupi (latinski: Scupi). Skoplje je položeno
na izrazito trusnom području i grad ima dugu istoriju zemljotresa.


Penjemo se na tvrđavu- Skopsko Kale (kula), na 40 stepeni! 



Vidimo stadion Filip II i Vardar zauzdan kejom. 


Na bregu Vodno vidimo krst i TV toranj. 


Ulazimo u Crkvu Svetog Spasa, sagrađenu krajem 17. i početkom 
18.veka. 



U crkvi se nalazi neprocenjivo vredan ikonostas, najlepši primerak
umetničko drvo-rezbarstva iz debarske škole, rad braće Petra i Marka
Filipovskog i Makarija Frčkovskog. Ikonostas je dugačak 10 m a širok
6 m i završen je 1824 g. Rezbari se iz unutra ka spolja, pa se mogu 
opipati leđa figure. 






U dvorištu crkve se nalazi drvena porta i kameni sarkofag u kojem je 
telo Goce Delčeva, makedonskog revolucionara, koji je poginuo 1903.
Sarkofag je 1946. godine Komunistička partija Bugarske poklonila 
Jugoslaviji.


Silazimo u staru čaršiju. 



Skoplje ima tri hana, bez kupatila. Ulazimo u han, u kojem je
sada restoran „Sofra“. 



Evo i hamama


Staro Skoplje završavamo hramom Sv. Dimitrija




Ako vam ponude hotel „Evropa",
zaobiđite ga u najširem luku.

Ali hotel „Viktorija" je dobar izbor.




 

 


Powered by blog.rs