Lastavica

Planine zovu

Putopisi — Autor lastavica @ 06:05




Neki skupljaju pare, neki materijalna dobra, treći firmirane krpice. 
Ja skupljam sećanja s putovanja.


(ovo je Hisar)



Volim planine. Nekad davno mislila sam da ću u penziji planinariti.
Danas znam da to ne mogu, ali mogu i drugačije upoznavati planine.


(ovo je Javor)



Jedna od najlepših je Tara.


Mokra gora je nekad bila prelepa a pasivna planina, dok nije 
izgrađen Drvengrad. Sad je turistička atrakcija.



Čemernik je divlja a lepa planina iznad Vlasinskog jezera


A Stara planina ima najviše vodopada u Srbiji, čak trećina
od 92 vodopada viša od pet metara nalazi se ovde! 
Nažalost, za redovne turističke ture teže su dostupni.


Zlatibor je poznata planina, zlatnih livada i zlatnih borova


Golija je divlja i neobuzdana planina. Na njoj ima mnogo
ovog divnog ljubičastog cveća, koje se vidi u prvom planu.


Ne znam da li je Zlatar lepši zimi ili leti



Zagorje je preslatko, onako brdovito


Sljeme je omiljeno izletište Zagrepčana.


Ako idemo malo dalje, stići ćemo i na Odenwald i videti
predivni Heidelberg.


Hoćemo li na Karpate?


U Osogovsku planinu?


Ili na planinu Nidžu, vrh Kajmakčalan (2521m)? Birajte!


Planine nas zovu. Kud god pošli, biće nam lepo
(Fruška gora, Maljen, Avala, Rajac)





Sve sam ove planine videla i fotke su moje. Jednu nisam, ali 
ju je video moj sin, a ja se još nadam da ću jednom i ja... 
Fuji u cvetu trešanja slikao je iz voza Shinkansen.


Kiš Loren

Gastronomija — Autor lastavica @ 06:03



Francuski specijalitet Kiš Loren, pitu vrhunskog ukusa,
prvi put ću napraviti po receptu moje prijateljice Zlatice.



Umesiti rukama testo od 200 g mekog 
brašna, 100 g maslaca, 1 jajeta, malo soli 
(solnog cvijeta). Ostaviti ga u frižideru bar 
jedan sat da odstoji, pokriveno da se ne suši.



Podmazati nisku okruglu tepsiju prečnika 28 cm. Testo razvaljati 
na malo veću površinu od te, staviti u tepsiju i podići ivice.
(da se testo lako prebaci, može se razvaljati na foliji, pa se
folija samo okrene na tepsiju)



U sredinu staviti fil: 
mešavinu od 250 g rendanog sira, 100 g seckane
slanine, 100 g seckane šunke.





Sve preliti sa smesom umućena 4 jajeta i 200 ml mleka
i malo soli (solnog cvijeta)


Peći na 200 stepeni 35-40 minuta dok ne porumeni.
Jesti toplo, u slast!


Orašac i sač, kakve to ima veze?

Gastronomija — Autor lastavica @ 06:39



Već tradicionalno godinama tri dame slave u oktobru, Ljiljani i Ljeri je 
rođendan, a ja sam im je gošća. Ljera nastoji da svaki put nađe drugu
atraktivnu lokaciju. Izbor je pao na stari restoran "Orašac", Bulevar 
kralja Aleksandra 122 prekoputa Vukovog spomenika.




Vodič za ovaj restoran kaže: "Restoran Orašac je jedno od poslednjih 
mesta u ovoj ulici, ali i u užem centru Beograda, koje nije izgubilo svoju 
tradicionalnu prepoznatljivost. Odličan roštilj i izvrsnost jela spremljenih 
po receptima iz stare Srpske kuhinje dokaz su zašto restoran Orašac 
nosi naziv vodeće nacionalne kuhinje u Beogradu. Zvuci tambura i melodije
starogradskih pesama nadahnuju goste da se uvek vraćaju ovom restoranu, 
poznatom i pod nazivom Skadarlija na bulevaru."


Mi smo odabrale divan oktobarski sunčani dan za ovaj ručak. Zato smo
sedele u bašti, a ne u lepom ambijentu restorana.


Prvo razmena poklona, razume se.



Zdravica, zna se!


Teletina ispod sača sa pečenim paprikama bio je odličan izbor.




Desert: palačinke u šatou


Domaća kafa se podrazumeva.


A onda, prošetajmo! Možda potrošimo 3,5 kalorije!






Praznik u Rimu? Ne, praznik u Beogradu.

Jesenja sonata

Pozorišta — Autor lastavica @ 16:29



Ima ljudi čija se preporuka apsolutno poštuje. Kad Dejan kaže
da neku predstavu treba videti, onda se ide.



Atelje 212 otvara vrata. Ovde su glumile i glume legende
srpskog pozorišta.




U predstavi „Jesenja sonata" ekipa je vrhunska: Maestralna 
Tatjana Bošković kao Šarlota, perfektna Branka Šelić kao Eva, 
diskretni Mladen Andrejević kao Viktor, a zahtevni lik Helene
kreirala je Jelena Petrović.
(slike s neta)




Gde je tanka crvena linija između ljubavi i mržnje u porodičnim
odnosima? Kada je ljubaznost samo maska za nedostatak emocija?
A kada se pravi osećaji kriju iza naizgled običnih reči?
Kako se ljubav iskazuje pružanjem ruke, a neprihvatanje sklanjanjem
pred tim pokretom?
Mora li svaka ćerka da plati ambicije svoje majke? Po Ljiljani
Habjanović Đurović u knjizi „Paunovo pero" - mora. Po Bergmanu,
takođe. Koje su granice našeg praštanja?
(slike s neta)




Upitan zašto je postavio baš ovo Bergmanovo delo, režiser Jagoš
Marković je rekao:
„Zašto „Jesenja sonata"? Zato što smo željni dubine, tišine, jer smo 
siti nakita, laži, jeftinioće, jer nam treba očišćenja, istine, katarze. Jer se 
od reklama ne vide slike, od farme i sarme ne čuje se tihi glas jednog Šopena. 
Bergman je sve drugo i drugačije. On je za one koje boli duša, za one 
kojima je duša lepo vaspitana, za one koji su se sklonili, emigrirali u 
svoju stvarnost, nadjačani bukom i usamljeni na svaki način."
(slika s neta)


Nedelja, stvarno?

Humor — Autor lastavica @ 07:45





Posvađao sam se sa ženom i sad me boli glava.
- To ti je sigurno migrena.
- Ja mislim da je ipak od pepeljare…


















Subota, stvarno?

Humor — Autor lastavica @ 07:41




Probudi se Mujo jedno jutro i počne se spremati za posao u rudniku, 
kad odjednom čuje neki sićušni glasić: 
-Mujo, Mujo nemoj ići danas na posao, past će okno u jami i svi ćete
izginuti!
Mujo promisli pa ne ode, kad ono na radiju čuje vest da je palo 
okno i pobilo rudare, a on sav uspaničen kaže Fati: 
-Odo ja busom da pomognem izvlačit povrijeđene! 
A onaj glasić se opet začuje: *****
-Mujo, Mujo nemoj ići busom, imat ćeš udes i svi ćete izginuti! 
I tako Mujo odustane i od busa kad opet vijest na radiju bus se prevrnuo i
puno ozlijeđenih. Sede Mujo i počne razmišljati i na kraju kaže ženi:
-Odo'' ja biciklom.
Kad opet onaj glasić:- Mujo, Mujo nemoj ići biciklom,
puknuće ti guma pa ćeš podletiti pod auto! 
Tu Muju pukne film: -Ko si ti, majke ti?! 
-Ja sam tvoja dobra vila .
A Mujo: -Hajd bona, izađi da te vidim! 
-Ne mogu ti se pokazat jer sam vrlo mala. 
Mujo promisli pa kaže: -De matere ti, evo sleti na moj dlan, 
nema veze ako si mala, samo da te vidim! 
I vila sleti na njegov dlan, a Mujo iznenada pljasne po njoj drugim dlanom
- A ĐE SI BILA KAD SAM SE ŽENIO?







Umro Ciga i dođe pred Boga.
Bog:- Bio si dobar pa biraj gdje ćeš, raj ili pakao?
Ciga: -A Nemačka… nema?


Trgovački putnik upita mališana koj se igrao ispred ulaza.
- Mali, je li ti mama kod kuće?
- Da.
Trgovac pozvoni jednom, pa drugi put, ali se niko ne javlja:
- Zar nisi rekao da ti je mama kod kuće?
- Kod kuće je, ali ja ne stanujem ovde!








U tramvaju putnik pokazuje kartu kontroloru.
-Gospodine, pa ovo je dečija karta!
-E, pa sad vidite koliko sam dugo čekao tramvaj!'













 

 


Kiša

Fotografija — Autor lastavica @ 07:36



Volite li kišu? Ne govorimo o njenoj korisnosti, nego o šetnji
po kiši.



Njima ne smeta kiša. Ljubav ih greje.


Nekad je kiša modni detalj.




Kroz staklo autobusa kišni Zlatibor i dalje je zlatan.



Ne smeta ni kiša kod Lisinskog buka


Najlepše je u Lisabonu, na prelepoj kalsadi


Nekad nas kiša noću uhvati na putu...

Volite li kišu?

 

 


Koji je pravi pravac?

Fotografija — Autor lastavica @ 06:42



Šta nam kažu znakovi pored puta? Samo pravce ili mnogo više?



Prošetajte Adom Ciganlijom i navratite u Adu safarii 


U Vrnjačkoj banji ima mnogo toga da se vidi i ovaj putokaz
to tvrdi


Zagreb je tamo. Niste znali? Sada znate.


Navratite u Krapinu


Iz Lisabona biste željeli u Cascais? Može, ovuda.



Stanice crvenog busa su jasno označene


Sintra ima mnogo lijepog. Evo ovuda!



U Sintri je rado boravio i lord Byron


U Beču, ovde se može obići originalna kuća arhitekte
Hundertwasser-a


Rado bih ovim rimskim stazama ponovo...


Da, ovo je sve što vam treba...


U to ime, zasladimo!

 

 


UPS

Ples — Autor lastavica @ 06:23



Neprocenjiva je vrednost plesa, kao najbolje antistres i fizikalne terapije.



UPS ponovo pleše (Uživaj u Plesu i Smehu)! U novoj plesnoj sezoni
sin i ja pomažemo početnicima. Branimir Savić vodi sigurno, 
autoritativno i vedro!




I iskusniji su se okupili. Naplesali smo se slatko.
Između plesova, ostavljam foto trag.






Trebaće vremena da se ove grupe osposobe za bal, ali biće i to,
pa ćemo ovu fotografiju tada smatrati zastarelom.


Kad nas pesma potpiše...

Književnost — Autor lastavica @ 06:40



Boris Jovanović Kastel
(slika s neta)






Pesnik Boris Jovanović Kastel je uz ovaj video napisao:
"Kada budvanski osnovci u renesansnim odeždama na prigodnoj 
manifestaciji čitaju moje pjesme "More u džepovima " i "Bonaca" 
pod zidinama, zahvaljujući koleginici Zorici Joksimović, pomislim 
da za poeziju ima nade."

-Ima nade za dobru poeziju, opstajala je i opstaće,
odgovorila sam.


- Anka, to je pjesma iz knjige Ručak na hridini objavljene i na 
slovenačkom jeziku. Evo je u pdf formatu pa pogledaj ako imaš 
vremena

-Hvala Ti na ovoj poetskoj gozbi 

-Hvala tebi. I ostale knjige, neke u pdf formatu a neke u issuu
verziji, možeš naći na sajtu.

-Biće mi zadovoljstvo 

I ostade mi pogled na: 
"Ali ako me more
otuđeno i naslijeđeno
zbog nekoliko nevinih pučina
ostavi..."


-Da, Anka, često prepoznam svoje stihove iako niti jedan ne znam 
napamet niti navesti pjesmu u kojoj knjizi je zastupljena. Čudno ali je tako.

-Ni ja ne znam svoje pesme napamet. Samo jednu, jer je moj simbol. 
Pesme iznedrimo u trenucima inspiracije, one su neponovljive 
kao i taj trenutak i čemu ih pamtiti?


-Baš tako. U pravu si i ti to razumiješ odlično.

-Ne možemo pisati jer to hoćemo, nego samo onda 
kad se pesma sama piše..


-I nas samo potpiše...

-Divno nadopunjena misao :) 



MORE U DŽEPOVIMA

Kada se vratio sa južnih mora,
govorio je ulicama Cetinja –
Ja sam Venecijanac,
ja sam Venecijanac iz doba Vivaldija
i donosim vam more u džepovima.
Svi su mu se smijali.
Kad Cetinje zimi poplavi
i ostanu da vire samo stare
crnogorske zastave sa malteškim krstom,
svi su ćutali i molili ga
da vrati more odakle ga je donio.
Ali džepovi su bili šuplji...

(Boris Jovanović Kastel

"Autora pjesme kritika smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom 
mediteranske provenijencije")

Moja ti

Vesti — Autor lastavica @ 07:16



Ima dana koji nisu naročiti, ali završe savršeno. U pozorištu
"Atelje 212" čekale su me dve karte za novu (rasprodatu) 
predstavu "Moja ti." Hvala jednom velikom srcu!



"Predstava "Moja ti" nastala je po pobedničkom komadu Olge 
Dimitrijević "Kako je dobro videti te opet", na konkursu Sterijinog 
pozorja za savremeni dramski tekst 2014. godine. Uloge u predstavi
tumače: Svetlana Bojković, Gorica Popović, Tanja Bošković, 
Sofija Juričan i Ivan Mihailović. Pijanistkinja: Gorica Šutić."(b92)
(slika sa zvanične stranice Ateljea 212)


"Moja ti" je imala premijeru u septembru. Tri stare žene, koje
igraju maestralne primadone Svetlana Bojković, Tanja Bošković
i Gorica Popović, oživeće nam Jugoslaviju koje više nema i 
vremena u kojima se znao red, zakon i poredak. Smejaćemo
se gorko na sve aluzije. To što je okosnica priče lezbijska ljubav,
nije i suština priče. Ako su ljudi- ljudi, moguće je sve.
(slike sa zvanične stranice Ateljea 212)




Oduševljenje predstavom podelila sam sa izletnicom i plesačicom,
Slađanom. Valjalo je i nazdraviti dobrim vinom za divno veče. 
Zaključak: treba ponoviti!


Nedeljni humor

Humor — Autor lastavica @ 07:43



Kako se zove čovek koji radi na pumpi?
-Benzioner.


Uđe neki smrdljivi pijanac sa poderanim ruksakom i starim
novinama u autobus i sedne pored sveštenika. 
Izvadi flašu s rakijom, popije u jednom cugu sve što je preostalo,
štucne, uzme svoje novine i počne čitati.
Fratar se pravi kao da pijanac ne postoji i skriva svoju nelagodu.
Nakon par minuta pijanac se zagleda u njega i pita:
-Čujte, oče, recite Vi meni od kog vraga se dobija taj artritis?
Zasmetan, fratar mu sarkastično odgovori:
-Da, artritis je posledica pokvarenog života, odlaženja grešnim 
ženama, prekomernog pušenja i odanosti piću, posebno žestokom
alkoholu, od opijanja koja završavaju noćima provedenim s 
prostitutkama i od mnogih drugih svinjarija i gadosti!
-A u p..ku materinu - odvrati pijanac i nastavi čitati.
Ubrzo, razmislivši što je izgovorio jadnom pijancu, fratar se 
oseti krivim i odluči ispričati mu se, te pun razumevanja kaže: 
-Oprostite, nisam nameravao biti tako grub, ali recite mi od kada 
bolujete od artritisa?
-Ja? Ma neeee, nemam ja tu bolest, samo sam čitao ovaj članak 
u novinama gde kaže da papa pati od artritisa već nekoliko godina.









U Saudijskoj Arabiji žene konačno mogu da voze





Subota na blogu

Humor — Autor lastavica @ 08:22






Ćerka: „Tata, ja se vraćam kući da organizujem svoje venčanje,
tako da spremi svoju štednu knjižicu. Hoću da te obradujem, 
zaljubljena sam u dečka koji je trenutno daleko od mene. 
Ja sam u Kaliforniji, a on živi u Njujorku. Upoznali smo se preko
dejting sajta, znaš, to je sajt preko kojeg tražiš svoju srodnu dušu. 
Sprijateljili smo se na Fejsbuku, vodimo duge razgovore preko
Whatsappa, proslavili smo dva meseca veze preko Vajbera a 
on me je na kraju zaprosio preko Skajpa. Tata, potreban mi je
tvoj blagoslov, iskrene želje i čestitke, kao i veliko venčanje.“
Otac: „Stvarno!!! Baš mi je drago. Onda možete da se venčate
na Tviteru, zabavljate na Tangu, kupite svoju decu preko Amazona
i da ih plaćate putem Pejpala. A ako se desi da se posvađaš sa 
budućim mužem, i odlučiš da se razvedeš, prodaj ga preko Ibeja!


 















Vilinski izlet

Putopisi — Autor lastavica @ 07:54



Nećemo danas pričati o vilama, kao čarobnicama, ni o vilama 
kao alatu, nego o banjskim vilama.




Vrnjačka Banja se može pohvaliti da u njoj skoro dva veka traje 
organizovani turizam. Smeštaj u Vrnjačkoj Banji se deli na hotelski 
smeštaj, privatni smeštaj apartmanskog tipa, vile i kuće za izdavanje
kao i specijalizovani centar za lečenje "Merkur". Dosad nije bilo 
organizovanih tura obilaska starih banjskih vila, a sada je Keti to 
zatražila i vodič Natalija vodi nas u obilazak sa inspirativnom pričom
o vilama iz perioda baroka, neoklasicizma, moderne i narodnog graditeljstva.
Od preko 200 banjskih vila obišli smo 22.

Vila Savka sa lepim stepeništem, sazidala su je braća Popović. 
Danas je aktivan ugostiteljski objekat.


Vila Minjon, ranije vila Luvr, posve preuređena, u dva objekta. Obilazimo 
luksuzne apartmane.



Vilu Njujork 
gradile su je sestre Mađarice Tinčike uz pomoć brata
u Americi, pa se zato tako zove


Vila Gavrić- sagradio je dr Đuro Gavrić, ratni predsednik banje, koji je
tada uveo i svoj novac za plaćanje banjskih usluga. Ima bogatu plastiku
oko prozora i vrata.


Ukleta vila, Vila Ćirić nekad je bila vila Đorđević i pripadala tada 
najbogatijoj porodici u Srbiji. Vila je poznata kao najveća misterija Banje. 
Reč je o divnoj građevini, pastelnožute nijanse, iz 30-tih godina prošlog 
veka, u stilu moderne. Istorijske činjenice kažu da su u ovoj vili tokom 
Drugog svetskog rata mučeni i ubijani Jevreji, a da se nakon rata, kada 
je u njoj bila smeštena Ozna, na isti način postupalo sa protivnicima 
komunizima. Godinama kasnije, kada je Vila pretvorena u vrtić, oni koji 
su u njoj radili svedočili su o čudnim zvucima, mirisu krvi i nizu drugih 
neobjašnjivih aktivnosti. Kada je kuća konačno prešla u privatno vlasništvo 
nijedan od vlasnika nije uspeo da se u njoj zadrži duže od dve godine. 
Kako meštani tvrde, u njoj već godinama niko ne živi.Danas, vila je 
ograđena bodljikavom žicom, roletne na svim prozorima su uvek spuštene
ali je travnjak uredno potšišan i u dvorištu se mogu videti dva rasna psa.


Vila Kopaonik, naziva se i Titova vila, iako nema dokaza da je Tito ikada
tu boravio. Sazidala je bogata porodica Teokarović, kao vilu prve kategorije.


Vila Rivijera porodice Popčić, s ogradom od kovanog gvožđa.


Vila Snežnik, jedna od najstarijih banjskih vila, nalazi se na samoj 
promenadi u mirnijem delu, u parku pored Vrnjačke reke i mineralnih 
izvora Jezera i Snežnika. Sazidala je Milka Vuletić. Tu je rado odsedala
Desanka Maksimović.


Vila Anđelija je na 50 m od izvora Jezero, podignuta 1909. Prizemna 
gradnja s bogatom drvenom dekoracijom.


Hotel Promenada je nekad bila Vila Turkulović. Desant na Drvar, ili 
operacija "Konjićev skok", smišljen je u Vrnjačkoj Banji u tadašnjoj vili 
"Turkulović", čija je vlasnica bila Miroslava Turkulović. U vili se na podu
nalazi mozaik "Konjićev skok", koji predstavlja vilinog konjica u vodi 
kao simbol Vrnjačke Banje. Nemačka komanda je 17. maja 1944. g., 
nedelju dana pre Desanta na Drvar, operaciju nazvala "Konjićev skok", 
upravo po mozaiku koji se nalazio u vili u kojoj je lov na partizanskog 
komandanta Josipa Broza Tita osmišljen.


Vili Zora- je sada banjska čitaonica. Inače je tu bila prva 
banjska poliklinika, gde je ordinirao dr Mišić.

Na padini Crkvenog brda su podignute tri lepe stilske zgrade,
vila Slavuj Save Obradovića, trgovca iz Velikog Gradišta, vila Grlica
i vila Carić, kombinacija opeke, kamena i drveta. 



Vilu Avala-podigao je Boško Janković, spojivši dve
odvojene vile.


Neke od vila koje nisu u naročito dobrom stanju, neću
vam danas pokazati. Radije vas zovem na kafu.

Nepoznato u poznatom

Putopisi — Autor lastavica @ 05:30



Jako je teško smisliti još neku destinaciju na kojoj nismo bili. Ali Keti ne
bi bila ko jeste kad ne bi i u poznatim destinacijama pronašla nepoznato.



Stižemo u Vrnjačku banju na severnim obroncima planine Goč. 


To je vazdušna oaza sa mineralnim izvorima. Njeni izvori bili su 
poznati još starim Rimljanima. Istorija korišćenja vrnjačkih mineralnih 
voda seže u duboku prošlost, o čemu svedoči pronađeni rimski izvor 
prilikom kaptaže vrnjačke tople mineralne vode 1924. godine i 
mnoštvo novčića sa likovima rimskih imperatora.


Jedna od velikih prednosti i lepota Vrnjačke Banje je svakako u tome
što ona poseduje oko 60 ha površine bez saobraćaja. U njoj je moguće
iskusiti mir i uživati u prirodnom ambijentu, prostranim zelenim 
površinama, obroncima Goča prekrivenim stoletnim stablima i svakako
vrnjačkom parku koji dominira banjom i za koga se nadaleko zna. Franc 
Vinter, tada zadužen za mnoge projekte u Vrnjačkoj Banji, dao je svoj 
doprinos i vrnjačkom parku, kada je 1893. godine napravio nacrte 
novog parka. U saradnji sa baštovanom Johanom Janučekom, on je
sagradio prvi staklenik u banji čija je svrha bila uzgajanje sadnica 
potrebnih za uređenje banjskog parka. Vremenom vrnjački park je 
nadograđivan, u njemu se prepliću engleski i francuski stil, a nedavno 
je dobio i nov kutak za odmor finansiran od strane japanske vlade – japanski vrt.


U osvit Prvog svetskog rata zavoleli su se učiteljica Nada i srpski 
oficir Relja i jedno drugom obećali. Ali, došao je rat. Relja odlazi u 
Grčku na ratište. Zbog prelepe Grkinje u koju se zaljubljuje raskida 
zaruke sa Nadom. O njegovoj daljoj sudbi legenda ne kazuje ništa, 
ali zato Nadinu sudbinu zna svaki Banjčanin. Zbog prevelike tuge 
ona svakim danom kopni i naposletku umire, mlada i nesrećna.
Devojke potrešene Nadinom sudbinom, u želji da sačuvaju svoju 
ljubav, na katance ispisuju svoja imena i imena svojih dragana i 
vezuju za ogradu mosta koji je bio omiljeno sastajalište Nade i Relje 
a ključeve simbolično bacaju u reku. Došli su novi ratovi i nova 
stradanja. Priča je bila zaboravljena a običaj devojaka da „vezuju" 
svoju ljubav se izobičajio. Sve dok Desanka Maksimović, po pričanju
starih meštana, u jednoj od mnogih poseta Vrnjačkoj Banji nije saznala 
za ovu tragičnu priču i inspirisana njome napisala jednu od svojih 
najlepših ljubavnih pesama: Molitva za ljubav. Iako smo skloni 
zaboravu ova priča ipak nije zaboravljena; Da bi produžili njen 
život mladi parovi su nastavili tradiciju „vezivanja" svoje ljubavi, 
a most nazvali Most ljubavi.


Dosad nije bilo organizovanih tura obilaska starih banjskih vila, 
a sada je Keti to zatražila i vodič Natalija vodi nas u obilazak sa 
inspirativnom pričom o vilama iz perioda baroka, neoklasicizma, 
moderne i narodnog graditeljstva. Od preko 200 banjskih vila 
obišli smo 22. O tome ćemo u sutrašnjem postu.




Nastavljamo u vinariju Grabak. U otvorenom paviljonu probamo 
belo bino Bela paunica, sovinjon, roze i crni kaberne Siva vrana. 
Ručamo lepo predjelo, teletinu i janjetinu ispod sača. Obilazimo 
kompleks vinarije: vinograd, vinariju, terene za tenis, bazene, igrališta.







Obilazimo porodični rasadnik Manojlović u selu Stopanja, sa mnogo
kalemljenih biljaka, mediteranskim rastinjem, četinarima, bonsai vrstama





A o banjskim vilama ćemo pričati sutra.

Powered by blog.rs